Tko mari za ljudska prava, profit je prioritet SP-a u Katru

Trenutno, bar razgovarajući s raznim ljudima u pripremi ove kolumne, postoji nešto što možemo nazvati klub pro Gianni Infantino ili contra Infantino, što se tiče stava oko povezanosti razine poštivanja ljudskih prava i odvijanja Svjetskog prvenstva u nogometu. Nije to jedini slučaj naravno.

Pitanje je i zašto se igra nogomet. Kako je rekao jedan komentator zapravo nije točno da se nogomet igra zbog navijača. Na nižim razinama igra se zbog užitka u igri i sportskog natjecanja; na onim najvišim odavno, prije svega, zbog biznisa i industrije zabave. S time se djelomično slažem.

Ništa se nije promijenilo kroz povijest, gladijatori su bili prilično popularni, rimski carevi su znali da narodu treba kruha i igara. Igre čak nekad odnose prevagu. No nogomet, upravo radi svoje popularnosti i uzora koji nogometaši mogu imati i za veliki broj djece, šalje i poruke javnosti, htjeli mi to priznati ili ne.

Osmorica studenata, poslije poznati pod nazivom Syracuse 8, su prije, sada već 53 godine donijeli odluku koja je zauvijek promijenila identitet Sveučilišta Syracuse.

Godine 1969. osmorica su se studenata odlučila odreći svoje sportske karijere kako bi potražili promjenu za crnce i druge marginalizirane skupine na kampusu. Nauštrb svojih sportskih karijera, osam nogometaša zauzelo je stav tražeći jednaku akademsku potporu kao i njihovi bijeli suigrači, bolju medicinsku uslugu, odluke o početnim pozicijama koje se donose na temelju igre, a ne rase, kao i dodavanje crnog trenera u trenerski stožer.

Njihov stav i iskustvo ”sada je utkano u tkivo Sveučilišta. Radnje i napori Syracuse 8 doveli su do progresivnijeg kampusa orijentiranog zajednici”.

Vrijedi podsjetiti i na Colina Kaepernicka. Kako je prenosio jedan naš tjednik: Kaepernick je skrenuo pažnju američkih, ali i svjetskih medija u jesen 2016. godine kada je kao član San Francisco 49ersa klečao za vrijeme intoniranja američke himne te na taj način protestirao protiv policijske brutalnosti i rasne nejednakosti.

Nakon što je prvog dana 2017. godine odigrao svoju zadnju utakmicu, u ožujku iste godine Kaepernick je izašao iz ugovora s 49ersima i postao slobodan igrač, međutim nakon toga unatoč njegovim neupitnim kvalitetama niti jedan klub mu nije ponudio ugovor.

U listopadu iste godine podignuo je tužbu protiv NFL-a tvrdeći da su se klubovi međusobno dogovorili da ga ne angažiraju. Tužba je riješena sporazumno nakon godinu i pol dana. NFL je Kaepernicku i Ericu Reidu, bivšem suigraču u 49ersima koji mu se pridružio, isplatio oko 10 milijuna dolara. Priča ide dalje, ali za ovu kolumnu bitna je za uvod.

Jednako tako valja podsjetiti i na 2014. godinu kada su Dinamo i Hajduk trebali odigrati najveći hrvatski derbi, o čemu su mediji podosta izvještavali. Prema pisanjima, gosti (Hajduk) odbili su izaći na teren zbog odnosa prema njihovim navijačima. Prvi je to put u povijesti da je jedna ekipa odbila igrati vječni derbi.

Splićani su se solidarizirali sa svojim navijačima koji su se nalazili na ”crnim listama” pa zbog toga nisu smjeli ući na stadion, na južnu maksimirsku tribinu. Što se tiče navijača na crnim listama, koliko sam uspjela istražiti, oni nisu bili na kraju osumnjičeni.

Valja podsjetiti, ako se već ne vraćamo u razdoblje prije početka Domovinskog rata, kako su, kada je trebala biti odigrana neodigrana utakmica, dinamovci izašli kroz ”špalir Zagrebačkih mažoretkinja, prošetali po travnjaku, rukovali se sa sucima i zatim poredali u ‘vrstu’ da bi održali minutu šutnje zbog godišnjice pada Vukovara. Stajali su ondje – mirno, bez riječi, kamenih lica i sami – samo naglašavajući apsurdnu dramatičnost trenutka”.

U svakom slučaju ponašanje je bilo kažnjeno, što je također prenošeno u medijima. Predsjednik Nadzornog odbora Hajduka Ljubo Pavasović-Visković kažnjen je zabranom obavljanja svih funkcija u nogometu u trajanju od dvije godine, dok je sportski direktor Hajduka Goran Vučević kažnjen zabranom obavljanja svih funkcija u trajanju od tri mjeseca.

To su dakle neki od primjera u domaćim ligama, barem ono što je javno objavljeno i komentirano.

Kada idemo na svjetsku razinu, pogotovo nogometa, valja skrenuti pažnju i na Vijeće Europe, odnosno Rezoluciju 2200 (2018) Good football governance.

Glavni dionici nogometa moraju vrijednosti ljudskih prava staviti u središte sporta, zaključila je Parlamentarna skupština Vijeća Europe (PACE), u opsežnoj rezoluciji o upravljanju nogometom.

Usvojeni tekst iznosi niz detaljnih praktičnih preporuka FIFA-i, UEFA-i i drugim glavnim tijelima uključenim u nogomet da bi se postigla transparentnost, pravednost i solidarnost u financiranju nogometa, uključujući reformu tržišta transfera; osigurati da se domaćini velikih događaja pridržavaju strogih ljudskih prava, društvenih i ekoloških obveza; zaštititi igrače, posebno mlade igrače, od zlostavljanja ili iskorištavanja; te promicati ravnopravnost spolova i prekinuti diskriminaciju u sportu.

”Poslovanje ne smije imati prednost nad vrijednostima”, poručili su parlamentarci, ističući da bi ljudska prava uvijek trebala biti glavna pokretačka snaga za upravljačka tijela nogometa.

Između ostalog, na Skupštini je utvrđeno da zemlje moraju ispuniti zahtjeve osnovnih ljudskih prava prije nego što mogu biti domaćini velikih događaja kao što je svjetsko prvenstvo, a svaka zemlja u kojoj su žene suočene s “jasnom diskriminacijom u pristupu sportu” treba jednostavno biti diskvalificirana.

No kako se dalje u istom članku navodi, obraćajući se Skupštini Vijeća Europe tijekom rasprave, predsjednik FIFA-e Gianni Infantino posebno se osvrnuo na ljudska i radnička prava u Katru te istaknuo da ”promjene ne dolaze brzo, ali se promjene događaju”. Zahvaljujući Svjetskom prvenstvu i svjetlu pozornosti koje nogomet donosi, rekao je, Katar je “evoluirao u rekordnom vremenu od samo nekoliko godina” u području radnog zakonodavstva, zaštite radnika i minimalne plaće, iako “puno toga treba biti učinjeno”.

Prema informacijama koje je analizirao The Guardian, 6.500 radnika migranata umrlo je u Katru od kada je Svjetsko prvenstvo u nogometu. No o tome se pričalo puno prije 2021. godine, ali je domaćinstvo i dalje ostalo Katru.

Tu, pak, valja podsjetiti, dolazimo do pitanja koje je postavljeno na početku ove kolumne, jesmo li tu u klubu Infantino koji govori da je Svjetsko prvenstvo doprinijelo da Katar postane otvoreniji, ili protiv njegovih izjava, a na strani zapravo ove Rezolucije.

Dobro, odluka o izboru domaćina donesena je 2010. godine, ali o načinu izboru domaćina je u međuvremenu bilo puno govora, pogotovo kada se istraživala široko rasprostranjena korupcija u FIFA-i i posebice kada su uslijedili kazneni postupci protiv čelnika FIFA-e oko korupcije, makar ne i oko dodjele domaćina Svjetskog prvenstva na način da imamo kaznenu presudu za isto.

Opet se moram vratiti i oko uvjeta rada uglavnom migrantskih radnika u Katru. Da skandali ne jenjavaju, vidljivo je i iz vijesti objavljene u New York Timesu prije godinu dana kako više od šest godina nakon što su smijenjeni u jeku korupcijskog skandala u nogometu (ili prisiljeni na odstupanje), bivši predsjednik FIFA-e Sepp Blatter i njegov nekadašnji saveznik Michel Platini optuženi su za prijevaru od strane švicarskih vlasti, koje su ih optužile da su organizirali tajnu isplatu od 2 milijuna dolara.

U svakom slučaju, jako smo daleko od točke 1. Rezolucije Vijeća Europe da premalo novca šteti nogometu, a previše ga ubija. Nastavlja se u 1. točci, nogomet se mora spriječiti da se sam uništi. U nogometu je mnogo više od postizanja golova i osvajanja utakmica i naslova.

Parlamentarna skupština smatra da se upravljanje sportom, a posebno upravljanje nogometom, mora temeljiti na vrijednostima demokracije, ljudskih prava i vladavine prava, kao i vrijednostima zajedničkog života, kao što su tolerancija, poštovanje, fair play i solidarnost.

Kako bi nogomet – i sport općenito – bio sredstvo prijenosa ovih vrijednosti i doprinio njihovoj zaštiti i širenju, svi uključeni, točnije visoki dužnosnici, igrači, agenti, sponzori i poslovni partneri, između ostalih, kao i predstavnici javne vlasti, moraju biti izvan svake sumnje i njihovo ponašanje mora biti besprijekorno.

Trenutno, i oni koji prate nogomet, i oni koji ga ne prate, razmjenjuju stavove oko dopuštenosti nošenja traka protiv diskriminacije LGBTIQ+, odluke momčadi da to ipak ne rade i radi mogućnosti dobivanja žutih i crvenih kartona, i odluke timova da recimo, odbijanjem pjevanja vlastite himne pokažu svoj stav o poštivanju prava žena u Iranu, što je napravila iranska reprezentacija. Mnogi njihovi navijači nosili su majice s natpisom ”Žena život sloboda”.

Drugi bi gledali nogomet tako da ne moraju razmišljati o politici i pitaju se zašto oni koji pozivaju na bojkote na temelju ljudskih prava, isto ne čine sami aktivno u vlastitim državama.

Dakle, pomutnju je izazvalo ovo prvenstveno što vjerujem nekim ljubiteljima nogometa može poprilično smetati, a onima koji ne prate gorljivo nogomet samo dodatno pokazuje da imaju pravo kada ne prate sve utakmice, ili oni koji su odlučili oidbiti gledati utakmice ovog Svjetskog prvenstva, a inače bi ih gledali, upravo zbog raznih kršenja ljudskih prava izaziva možda i nešto što se može opisati gađenjem sa svime što se oko ovog, inače vrlo dinamičnog sporta koji izaziva brojne strasti, događa.

Netflix i HBO sigurno bilježe zaradu emitiranjem dokumentaraca o korupcijskom skandalu baš u vrijeme prvenstva. Nismo se puno pomakli od rimskih careva i ”kruha i igara” narodu.

Kako nogomet vratiti istinskim sportskim vrijednostima i duhu i užitku igre, bilo u igranju ili gledanju, što vjerujem istinske navijače i najviše zanima, trebao bi biti zadatak FIFA-e, UEFA-e i drugih glavnih tijela uključenih u nogomet, svakako i onih koji su spomenuti i u Rezoluciji, visokih dužnosnika, igrača, agenata, sponzora i poslovnih partnera, između ostalih, kao i nacionalnih klubova, saveza i predstavnika javne vlasti.

Kako je nogomet ipak i politika, htjeli to priznati ili ne, jer se radi o sportu koji generira ogromni interes i novac, politika će biti neminovno prisutna. Isto tako neminovan je utjecaj reprezentacije i njihovih članova u društvu, prvenstveno na mlade.

Zato smatram da valja pozdraviti gestu njemačke reprezentacije na ovom Svjetskom prvenstvu. Dana 23. prosinca 2022. njemačka je reprezentacija prije utakmice s Japanom na Međunarodnom stadionu Khalifa pokrila usta, dakle ”organizirala tihi prosvjed protiv domaćina Svjetskog kupa u Kataru i sportskih upravnih tijela, izjavljujući da se o ljudskim pravima ne može pregovarati”.

Nadam se da poraz Nijemaca u ovoj utakmici, ne znači i poraz ljudskih prava kada je ogromni novac u pitanju, kao što je slučaj kada je u pitanju odvijanje Svjetskog prvenstva u nogometu.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Što nam poručuju tragedije iz Donje Jablanice i Novog Sada
    •  Hrvatska mora popraviti status starijih osoba u zatvorima
    •  Izbori su da učinimo nešto dobro i za opću dobrobit
    •  Koja pravila obvezuju dužnosnike u javnoj komunikaciji
    •  Upravljanje krizama je vještina koja nam nužno treba u 2024.
    •  Oblici femicida u Hrvatskoj i prevencija nasilja nad ženama
    •  Lamentacije – plaće, upravljanje krizama i vladavina prava
    •  Treba nam rezolucija o položaju i pravima starijih osoba
    •  Curenje informacije – moramo li i tajne skrivati i od samih sebe
    •  Učinkovitim kaznama do povjerenja građana i vladavine prava

> Svi tekstovi ovog autora