Tony Judt, ”Poslije rata”, odnosno Tony Judt i mi

Tony Judt, Poslije rata, VBZ, Zagreb 2022.

Tony Judt britanski povjesničar, dijete je europskih Židova: otac Belgijanac, dalekim podrijetlom potomak litavskih rabina, mati kći emigranata iz Rusije. U njegovom slučaju okolnosti biografije i podrijetla iznimno su važne, jer je Judt specijalist za europsku povijest, naročito za povijest europskoga dvadesetog stoljeća. U njegove intelektualne i profesionalne interese, kao i u njegov stil, upisani su i mnogi autobiografski motivi i razlozi.

Pišući o Europi, Judt doista kao da piše o vlastitom domu i sudbini. Pritom, Judtova povijest Europe postavljena je vrlo široko: pišući o nacionalizmima, ratovima, diplomatskim odnosima, revolucijama, društvenim promjenama i ideološkim modama i opsesijama europskih društava za našega vijeka, on piše o povijesti svakodnevice, kulturnoj i pop-kulturnoj povijesti, o povijesti europske porodice i njezinog načina života.

Njegov je zahvat nečuveno obuhvatan, pa ćemo, recimo, u epizodi posvećenoj tačerizmu, sedamdesetim i osamdesetim godinama dvadesetog stoljeća, naći izvanredno upućen i zainteresiran, pritom i obiman ekskurs o punk muzici. Judtovi pasaži o filmu, književnosti i kulturnim običajima i ponašanjima ne samo da su zanimljivi, nego ponekad o duhu doba govore više nego takozvana velika povijest.

Knjiga “Poslije rata” (prijevod Petar Vujačić) jedna je od značajnijih i uzbudljivijih velikih knjiga, koje su u nas objavljene u proteklih tridesetak godina.

Dok govorim velikih, ne mislim samo na njezin obim, nego više od toga na temu: “Poslije rata” nije samo “Povijest Europe od 1945.”, kako to piše u podnaslovu, nego je, više od toga, knjiga utemeljenja jednoga naraštaja, kojom se nastoji srediti, domisliti, objasniti ono što bismo patetično, ali ne sasvim pogrešno, mogli nazvati našim europskim domom.

Premda je Judt bio američki profesor, premda je u mladosti bio angažirani cionist, politički i duhovno sasvim usmjeren na Izrael, on je od onih pisaca i znanstvenika, od onih ljudi kakvih je, na žalost, najmanje među europskim političarima, čija je obuzeta, gotovo i fanatična europskost temeljni njihov identitet i zaziv.

Pročitati dva podebela, fizički teška toma knjige “Poslije rata” dug je čovjekov prema sebi i svojima. Istina, neće to biti jednostavno ni jeftino, jer je izdavač VBZ svoje dvije knjige zacijenio skandalozno skupo, upravo kao da ne dobiva nikakvu pomoć i subvencije od Ministarstva kulture, ili kao da se takvom cijenom gospoda žele bezobrazno nekorektno opernatiti: 600 kuna za dva toma!

Ono što bi današnjemu našem čitatelju moglo biti naročito interesantno u ovoj knjizi povijest je nastajanja Europske Unije. Judt političke procese prati pažljivo i prema javnim proklamacijama krajnje nepovjerljivo, baš poput kakvoga starinskog detektiva. I što je naročito važno, bilježi događaje s margine, izjave protagonista i antagonista, ponekad i slikovite anegdote. Pritom, on umije da istovremeno misli iz dvaju različitih konteksta: onog iz kojeg piše i u kojemu živi, te onog iz kojeg se nešto zbiva.

Veliki je pisac u najliterarnijem, gotovo pjesničkom smislu, tako da ova knjiga ima živu atmosferu beletrističkog djela. Recimo, Kurt Schumacher, poslijeratni čelnik njemačkog SPD-a, jedan od rijetkih dosljednih njemačkih antinacista, koji je praktično svo vrijeme Hitlerove vladavine proveo po logorima, iz kojih je izašao fatalno narušenog zdravlja, bio je duboko skeptičan prema razlozima i formama europskog ujedinjenja. Rekao je da će ta europska zajednica biti “konzervativna, kapitalistička, klerikalna i u vlasti kartela”.

Danas, to čitajući pomišljate, vjerojatno, da je Schumacher praotac današnjih lijevih radikala, pseudo-marksista i crvenih biciklista i salonskih mrtvih puhala, ali grdno griješite: Kurt Schumacher komuniste je nazivao “crvenim nacistima”, “fašistima ofarbanim u crveno”, a ne bi se baš moglo reći ni da je bio ponesen marksističkim idealima niti bilo kojom formom lijevog kolektivizma. Ali isto tako Kurt Schumacher bio je smrtni neprijatelj onog i onakvog kapitalizma zbog kojeg će na kraju svih krajeva i biti stvorena ovakva Europska Unija.

Smisao politike i društva nije u stvaranju preduvjeta za neometano bogaćenje kapitalističkih korporacija. Kurt Schumacher, antinacistički mučenik Europe, umro je 1952, prije nego što su i stvorene institucije koje danas upravljaju prosperitetnijim dijelovima Europe, kao i ovom našom sirotinjom. A Europska Unija je, doista, “konzervativna, kapitalistička i u vlasti kartela”. Jedino što se ne bi moglo reći da je i klerikalna.

A Schumacher u Judtovoj knjizi zauzima samo jednu malu epizodu…

Toni Džat: Koliba sećanja, Čigoja štampa, Beograd 2011.

Ova knjiga, na žalost, nikad nije prevedena u Hrvatskoj. Tony Judt započeo je s pisanjem kada je već bila zaključena njegova profesionalna karijera povjesničara i kada je pomalo, na težak i mučan način, napuštao ovaj svijet. Bolovao je od Lou Gehringove bolesti (ALS-a), iz mjeseca u mjesec bivao je sve nemoćniji, i pisao je svoju intelektualnu autobiografiju, koja je u značajnoj mjeri bila i povijest bolesti. “Koliba sećanja” moćna je, na neobičan način ohrabrujuća knjiga, o kojoj sam pisao u jednoj Subotnjoj matineji. Tekst možete pročitati u nekoj od mojih esejističkih knjiga, ali i na www.jergovic.com.

 Mi i Tony Judt

Hrvata, Hrvatske i Jugoslavije u “Poslije rata” ima malo. Titu i njegovom razlazu sa Staljinom i Sovjetima posvetio je možda i najzanimljivije retke. O ratovima u bivšoj Jugoslaviji piše mnogo, ali samo korektno i ne pretjerano inspirativno. O zločinima iz Drugoga svjetskog rata, naročito onim ustaškim, ispisao je nekoliko faktografski izrazito netačnih redaka. O tome je u Expressu već pisao Josip Mlakić. Napisao je da su ustaše pored Srba i Židova ubijali i Muslimane.

Nigdje, naravno, ne piše da su Muslimani, tojest muslimani, bili ustaše, niti da su muslimani, rame uz rame s katolicima, klali u Jasenovcu. Ovaj detalj i ne bi bio toliko iritantan – svjedočio bi tek o tome koliko smo nevažni i mi i naša povijest – da trag ove svinjarije ne vodi prema jednome britanskom povjesničaru, tobožnjem ekspertu za naše krajeve, inače bošnjačkom i SDA lobistu, koji je, eto, svojim brabonjanjem uspio zagaditi ovu veličanstvenu knjigu.

(Prenosimo s autorova portala, odnosno književnog e-časopisa Miljenka Jergovića gdje je/su recenzija/e objavljena/e 30. 03. 2023.).

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Crveni Štef i dolazak Donalda Trumpa na vlast u Hrvatskoj
    •  Mržnja zagrebačkog gradonačelnika prema vozačima
    •  Kratka povijest parkiranja u Zapruđu
    •  Ovo bi bio bolji svijet kada bismo bili kao vozači kamiona
    •  Zašto nakon uvođenja eura odumiru zagrebačke tržnice?
    •  Hanka Paldum i njezini problemi na državnoj granici
    •  Kako to da nikome nije nedostajalo tih 1.334.823 eura?
    •  Lud, zbunjen, normalan
    •  Zašto Nepalci ne bi postali Hrvati…
    •  Bečki konjušari i slovenska gospoda

> Svi tekstovi ovog autora