Torta s porukom iz paralelnog svijeta

U kakvim i kojim paralelnim svjetovima žive predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković kad im i na pamet pada predstavljati hrvatskoj javnosti sebe kao žrtve.Tako velike žrtve da je premijer, odgovarajući na pitanja, zatražio novinarsko razumijevanje svoga stajališta o zahtjevima sindikata.

Pokušavajući ih pridobiti, prepričao im je epizodu s nedavnog nedjeljnog obiteljskog ručka na kojem je siroti, umjesto da jede, pije i blaguje među svojima – morao i familiji pojašnjavati zašto je neumoljiv prema učiteljima. Ponovio je novinarima kako su prosvjetarima upravo za njegove Vlade, plaće uvećane za dvadesetak posto. Njemu je apsolutno nejasan i nelogičin štrajk nakon tolikoga povećanja…

Nije mogao dokučiti ništa drugo nego da jednomjesečni štrajk ima političku pozadinu. Propustio je pozorno pratiti govornike koji su se obraćali štrajkašima, inače bi dobio i odgovor. Da, poručili su mu, iza toga stoji politika – ali loša politika obrazovanja.

Premijeru je apsolutno nejasan i nelogičn štrajk nakon tolikoga povećanja… Nije mogao dokučiti ništa drugo nego da jednomjesečni štrajk ima političku pozadinu. Da je pozorno pratio govornike koji su se obraćali štrajkašima, dobio bi i odgovor. Da, poručili su mu, iza toga stoji politika, ali loša politika obrazovanja

Obiteljski ručak nije izgleda pomogao ni da nam premijer shvati kako sindikati samo žele ispraviti davno načinjenu nepravdu s koeficijentima koji su, nema nikakve sumnje, direktan atak na dostojanstvo onih kojima je povjerena budućnost Hrvatske – djeca i mladi.

Premijer, samoproglašena žrtva sindikalista, za sebe tvrdi kako je samo racionalan i odgovoran, da ne želi Hrvatsku ponovo dovesti u situaciju novih zaduženja, točnije u prezaduženost zbog koje su plaće svojevremeno kresane onima koji danas protestiraju.

Plenković nije rekao zašto nije tako logičan i racionalan, zbog čega nije tako štedljiv kad u ime države oprašta dug za bolnicu i Mostarsko sveučilište, znači dug druge države, kad se obnavlja vozni park vladajućih političara, kada na tisuće branitelja dobiva taj status i privilegije što iz njega proizilaze četvrt stoljeća nakon rata.

Rekao je novinarima kako sve zna o koeficijentima i komparativnim koeficijentima, ali i to što je socijalno odgovorno ponašanje i solidarnost.

Nema nikakvog razloga da ne vjerujemo premijeru kako zna ono što tvrdi da zna (ipak on dolazi iz stranke kojoj je slogan bio ”Zna se”), ali naučeno ne zna ili ne želi primijeniti u praksi, na učitelje, čiji se prosvjed zbog koeficijenata i plaća pretvorio u pravi pravcati pokret za poboljšanje statusa obrazovanja u nas i vraćanje digniteta zaposlenima u toj branši.

Znamo, solidarnost hadezeovci čuvaju samo za svoje, za članove i simpatizere, čak i kad dolaze iz nama susjednih zemalja. Ništa ne bi bilo sporno da dijele novac skupljen članarinom unutar HDZ-a, ali kad tako dijele kune svih nas, onda majci zaslužuju da ih snađu masovni protesti koji će okupiti i više od četrdest tisuća ljudi koliko ih se, prema nekim izračunima, okupilo u ponedjeljak u Zagrebu.

Plenković nije rekao zašto nije logičan i racionalan, zbog čega nije tako štedljiv kad u ime države oprašta dug za bolnicu i Mostarsko sveučilište, znači dug druge države, kad se obnavlja vozni park vladajućih političara, kada na tisuće branitelja dobiva taj status i privilegije što iz njega proizilaze četvrt stoljeća nakon rata

Koliko on sam drži do budućnosti obrazovanja i zaposlenih u tom sektoru pokazao je uostalom netom iza prosvjeda na Trgu bana Jelačića kada je, otišavši u Osijek, dao prednost stranačkim obavezama nad onim državničkim, premijerskim.

Dao je petama vjetra. Za shodno nije našao ni pričekati dolazak sindikalista na Markov trg, pozdraviti ih, ispričati se i započeti napokon taj dijalog. Pregovore koji do okončanja ovoga teksta nisu završeni bahato, u svom stilu, prepustio je šefu svog kabineta koji je bez ovlasti za traženo, jer čelnici sindikata nisu valjda njegova razina.

On je ”zbrisao” u paralelni svijet svojima ispričati priču s obiteljskoga ručka. Šef kabineta prema informacijama ponudio je za to vrijeme mrvice, dodatke na plaću, ali ne i traženu izmjenu koeficijenta.

I predsjednica koja, eto, zna kako ”Hrvatska zna” u kampanji ne troši vrijeme i snagu na narod u koji se kune kadgod za to ima priliku. Već na one koji su barem porijeklom iz Hercegovine, s područja kojem se tako velikodušno našim novcem brišu dugovi.

Oni su korisni. Sigurni glasači HDZ-a i njegove predsjedničke kandidatkinje. Dok se premijer protekloga vikenda žalio familiji, predsjedničino rame za plakanje zbog nezahvalnih kritizera svega što ona radi bili su, pogađate, sudionici 12. brocanske večeri, na kojoj je optuženik i aktualni zagrebački gradonačelnik, uz glazbu Šarmera, slavio 64 rođendan.

Kad se čovjek nađe među svojima, u društvu onih koji te razumiju, uvažavaju i vole, svi kompasi popuštaju, opustiš se i zapjevaš, baš k’o jednom davno Merlinka, samo ovaj puta slavljeniku Mikiju. Za potrebe kampanje govoriš o bliskosti s njim i njima, nahvališ prekrasnu Hercegovinu i Hercegovce i pjesmom im pokažes kako si ništa drugo do jedna od njih.

U predsjedničinu paralelnom svijetu normalno je nositi slavljeniku tortu s državničkim obilježjima i likovima sebe i Mikija sa sunčanim naočalama. Analitičari se bave time je li ili nije smjela na poklon-tortu staviti simbole države, a mene znatno više od toga muči sav taj kičeraj koji našu predsjednicu prati od početka mandata. Tortom za rođendansko slavlje definitivno će ući u antologiju lošeg ukusa ako ikada bude sastavljena

U njezinu paralelnom svijetu normalno je nositi slavljeniku tortu s državničkim obilježjima i likovima sebe i Mikija sa sunčanim naočalama. Analitičari se bave time je li ili nije smjela na poklon-tortu staviti simbole države, a mene znatno više od toga muči sav taj kičeraj koji našu predsjednicu prati od početka mandata. Tortom za rođendansko slavlje definitivno će ući u antologiju lošeg ukusa ako ikada bude sastavljena.

Sve oko nje nepodnošljiv je politički kič, od kartonske Kolinde za slikanje na početku do ove prestrašne plave torte na kraju mandata i obrazloženja datog po povratku u Hrvatsku u kojemu jasno poručuje kako se nikome neće ispričavati za pjesmu, da će opet zapjevati sa svojim narodom i pritom citirala dio pjesme najpoznatijeg frankfurtskoga Hercegovca Mate Bulića ”Domu mom”: ”Voljela je pjesmu i zemlju pradjedova”.

Preskočila je prvi dio stiha. On veli: ”Uz križ mi napiši bećarina ova voljela je pjesmu i zemlju pradjedova…”.

Može li bećarina sjesti ponovo u predsjedničku fotelju znat će se u siječnju 2020. godine. U paralelnom svijetu, onome HDZ-a, u kojemu nam teče med, mlijeko i plave (torte) samo mi to odbijamo vidjeti, bećarina i onaj čije odluke ni obitelj ne razumije najbolje su što nam imaju ponuditi…

Tko nam je kriv što vidimo samo križ iznad države koju vode.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora