novinarstvo s potpisom
Zaštitne carine američkog predsjednika Donalda Trumpa, najavljene u njegovom inauguralnom predsjedničkom govoru, punom žestinom zapljusnule su svjetsku scenu, ionako već zahvaćenu globalnim kaosom ratova, terorizma i migracija.
Stupanjem na snagu zaštitnih carina na čelik i aluminij 22. ožujka i objavom kaznenih carina na 1300 kineskih proizvoda dan kasnije dovedene su u pitanje osnovne zasade ”novog svjetskog poretka” najavljenog kao pobjeda ekonomskog i političkog liberalizma.
Uvođenje uvoznih dažbina na čelik i aluminij pokreće lančanu reakciju kojoj je teško vidjeti kraj. Ideologija ekstremnog ekonomskog liberalizma koja je harala svijetom ovih posljednjih tridesetak godina i nametnula se kroz proces globalizacije sada ustupa pred najavljenim trgovačkim ratovima koji nisu ”loši, ako su u interesu vlastite zemlje”.
Time on sam demantira pozitivne učinke globalizacije dajući za pravo onima koji su u njoj vidjeli zapravo amerikanizaciju svjetskog tržišta, vladavinu velikih oligopola i ukidanje barijera za slobodni protok kapitala i roba, ali u jednom smjeru – od bogatih prema siromašnima.
Ali kada su se u vlak globalizacije uspješno ubacili i drugi akteri poput Kine, tada je Trump postupio baš onako kako se ponašaju svi tajkuni, vlasnici oligopola i transnacionalnih poslovnih konglomerata: odbacujući sustav vrijednosti za koji se nominalno zalažu i primjenjujući protekcionističke mjere najbanalnijeg tipa.
”Oduvijek smo znali da je Trump potpuni ignorant glede ekonomije, ali ono što se sada događa premašuje naša (loša) očekivanja”, izjavio je nobelovac Paul Krugman, jedan od ponajboljih znalaca svjetske ekonomije.
Za Josepha Stiglitza, drugog nobelovca, dvojbe nikad nije ni bilo: svojim pristupom biznisu i ekonomiji Trump je promovirao, kako kaže Stiglitz, autoritarno-fašistički model upravljanja, pa su se takve implikacije mogle i očekivati – pokretanje ”rata svih protiv sviju”, otjelovljenog u sloganu ”America first” – Amerika prije svih.
Krugman se sada upinje pokazati da je trgovački rat što ga je izazvao uvođenjem uvoznih dažbina na čelik i aluminij štetan po samu Ameriku: ciklus represalija u ovako zamišljen trgovački rat negativno će utjecati na svjetsku trgovinu i pridonijeti općem osiromašenju svijeta, pa i same Amerike.
Tako je bilo i uoči velike krize 1928., kojoj je jedan od glavnih uzroka baš bio trgovinski rat SAD-a s Europom.
Međutim, danas je situacija bitno drukčija. Živimo, htjeli to mi ili ne, u svijetu globalne lančane opskrbe i sve ono što se proizvodi u Americi i u bilo kojem drugom kraju svijeta proizvodi se zahvaljujući doprinosima kooperanata iz mnogih zemalja. Krugman zato misli da je Trumpova ideja o trgovačkom ratu kao o ratu u kojem je ”lako pobijediti” – začuđujuće stupidna.
Trumpove mjere otvaraju Pandorinu kutiju svih mogućih zala. Prva žrtva takve politike trebala bi biti Kina, ali ona već planira retalijaciju kojom će oporezivati američke proizvode. Kanada i Meksiko će se izvući, jer su one ocijenjene kao ”prijateljske države”, a kako nijedan trgovački rat dosad nije donio pobjedu, osim ako nije bio uvod u pravi rat, ta će se lista nužno morati proširiti.
Jean-Claude Juncker je već izrazio zabrinutost u ime Europe, ali će se prave žrtve ovakve bezumne politike tek vidjeti u neposrednoj budućnosti.
Jedna od prvih žrtava takve politike je zajednička akcija 20 najrazvijenijih svjetskih ekonomija. Zasjedanje ministara financija skupine G-20, održano 20. ožujka u Buenos Airesu, u kojem bi se trebao ujesen održati i samit te skupine, izrazilo je duboku zabrinutost uvođenjem američkih zaštitnih carina bojeći se baš lančane reakcije i mogućeg utjecaja takvih ratova na oporavak svjetske ekonomije, tek izašle is krize započete 2008. godine.
Kao i na svim međunarodnim forumima na kojima diplomati hine dobru volju i trude se sijati optimizam, tako su i sada članovi skupine G-20 izbjegli otvorenu polemiku s SAD-om.
No sve do posljednjeg trenutka izaslanstva 19 zemalja konfrontirala su se sa Stevenom Mnuchinom, američkim ministrom financija, da bi se izborila za mlaku formulaciju u završnom dokumentu o potrebi ”očuvanja slobode trgovine”.
Europljani su, zajedno s Japancima, pokušali sve da uvjere SAD da bi uvođenje zaštitnih carina moglo izazvati planetarni trgovački rat s velikim štetama za svjetsko gospodarstvo, pa i za same američke potrošače koji će biti prisiljeni plaćati više cijene potrošačkih dobara, a odrazit će se i na poslovanje američkih kompanija, pa i na pad zaposlenosti u Americi na dužu stazu.
Na skupu se dijelila peticija, koju je potpisalo četrdesetak američkih udruženja koje se bave vanjskom trgovinom, a kojom se poziva Trump da odgodi svoju odluku i da se sve okolnosti pažljivo preispitaju.
No otkada je ostavku dao Gary Cohn, glavni ekonomski savjetnik Bijele kuće, u očekivanju da ga zamijeni televizijski komentator Larry Kudlow nema više nikoga u Trumpovoj okolici koji bi se suprotstavio tom novom protekcionizmu.
Umjesto toga Trumpovi apologetici, predvođeni Peterom Navarrom, pomoćnikom predsjednika za trgovačka pitanja, odbijaju sve kritike. Jer zna se što bi se moglo dogoditi: već je dvadesetak najbližih Trumpovih suradnika najureno njegovom omiljenom frazom: You are fired! s perspektivom daljnjeg nastavka čistke. Ili su pak zbog očitog neslaganja dali ostavku.
Tolikom broju smjena u jednoj nacionalnoj administraciji – vladi jedne demokratske zemlje – nema premca u posljednjih sedamdeset godina, od kraja Drugog svjetskog rata.
Sve u svemu, globalni kaos predsjednika Trumpa, započet ”trgovinskim ratovima” na međunarodnoj sceni, nastavlja se i uvođenjem lokalnog kaosa u američkoj administraciji.
Tko će od toga najviše stradati? Zacijelo sami Amerikanci kad popusti medijska indoktrinacija i manipulacija i kad svi uvide da je car – gol.