novinarstvo s potpisom
Jeste li vidjeli naslovnu stranicu novog izdanja najuglednijeg njemačkog tjednika Der Spiegel? Posvećena je nepredvidivom američkom izolacionističkom i ksenofobnom predsjedniku Donaldu Trumpu.
Spiegel Trumpa prikazuje grafikom kako uzdignutih ruku u jednoj drži okrvavljeni nož, a u drugoj odrubljenu glavu Kipa slobode u New Yorku iz koje curi krv. Naslov stranice je AMERICA FIRST, što je bio izborni slogan Trumpove nacionalističke kampanje. O tome smo na ovom mjestu već pisali.
Aluzije i poruka su jasne, pa ih ne treba posebno elaborirati iako treba podcrtati da se odnosi na Trumpovu nepromišljenu izvršnu uredbu kojom se zabranjuje ulazak u SAD sirijskim izbjeglicama kao i ljudima iz još šest zemalja s pretežno muslimanskim stanovništvom.
Stoga mi je bilo neobično drago kad sam na međunarodnom bostonskom aerodromu Logan dočekan pjesmom ”No hate, no fear; everyone is welcome here!”, a u drugom retku: ”Muslims are welcome here”. Na engleskom se ta pjesmica rimuje i ritmički se lakše i brze pjeva, a u slobodnom prijevodu glasi: ”Nema mržnje, nema straha, svi su (muslimani) ovdje dobrodošli!”
No stvari nisu tako jednostavne, jer mnogi muslimani svijeta nisu dobrodošli u Trumpovu Ameriku, a među njima ima i američkih prijatelja i suradnika koji su u Iraku i drugdje radili kao prevoditelji i kulturni savjetnici i koji su upravo zbog toga danas u prvom redu potencijalnih žrtava ISIL-ovih i inih terorista protiv kojih se Trumpova Amerika navodno bori.
Ne samo to! Mog su, mogu reći prijatelja i povremenog suputnika, Kjella Magne Bondevika, bivšeg premijera Norveške, inače evangeličkog pastora i poznatog borca za ljudska prava te pomirenje među nacijama i religijama, na Dullesovom aerodromu u Washingtonu zadržali i ispitivali polupismeni pogranični časnici. Da ironija bude veća, Bondevik je bio na putu za NPB (Nacionalni molitveni doručak), koji se svakog prvog četvrtka u veljači održava u Washingtonu.
Zašto su tako ponizili i verbalno maltretirali jednog kršćanskog uglednika i predsjednika vlade jedne po slobodi i humanosti diljem svijeta prepoznatljive skandinavske zemlje? Samo zato što je u svojoj diplomatskoj (sic!) putovnici (iliti pasošu, odnosno passportu) imao žig Republike Iran, koju je nešto ranije posjetio u svojoj međunarodno prepoznatljivoj mirotvornoj misiji.
Ne želimo odviše spekulirati, ali bi se u ovom našem svijetu i vremenu sveprisutnih špijuna moglo pretpostaviti da su ga gnjavili i zato što je putovao na NPB kako bi DonaldaTrumpa u osobnom susretu u četiri oka (kako Bondevik to najbolje i najdobrohotnije zna i čini) upozorio na pogubne posljedice i kontraproduktivne efekte njegove nepromišljene izolacijske politike?!
No dobro, Trumpa i primjenu njegovih kontroverznih izvršnih uredbi će prije ili kasnije (bolje prije, nego kasnije!) zaustaviti neovisno sudstvo koje zna i mora inzistirati na tome da nitko ne može biti iznad zakona, pa ni sam predsjednik države u kojoj se obogatio bez plaćanja poreza.
Američki federalni suci se, dok ovo pišem, već javljaju svojim pravorijekom i privremenim, nadajmo se, i pravomoćnim uredbama koje ispravljaju ”krive Drine” (kako bi, oslanjajući se na Andrića, rekao neprežaljeni prijatelj Predrag Matvejević) jednog arogantnog sebeljuba na čelu još uvijek najmoćnije države svijeta.
Trumpu doista treba molitva, možda čak i egzorcizam, jer se radi o bahatom bogatašu, čovjeku koji pun sebe i svojih sebičnih demona služi lažnom bogu Mamonu, a čije bi nepromišljene izvršne uredbe, koje u Ovalnom uredu frenetično potpisuje kao da mu stižu na tekućoj traci, mogle imati katastrofalne posljedice za zemlju i svijet.
Nisam bio impresioniran njegovim govorom na Molitvenom doručku, na koji je stigao bez prve dame Melanije, što se, ako me sjećanje ne vara, nije dogodilo u svih 65 godina od kada se održava. Poznato je da je na tim skupovima naglasak na bračnoj zajednici kao temelju obitelji.
Posebnost je Molitvenog doručka upravo u tome što uz predsjednika i potpredsjednika s njihovim suprugama na njemu sudjeluju i članovi Senata te Kongresa uz državnike i duhovnike iz 140-tak zemalja svijeta. U tijeku tri dana oko Doručka se održavaju mnogi drugi i raznovrsni susreti i razgovori kako bi se približila te bolje razumjela stajališta onih koji se razlikuju.
Dakle, eminentno mjesto dijaloga i otvorenosti kako bi onda u zajedničkoj molitvi priznali da je Bog iznad svih njih te da narodom mogu najbolje vladati oni koji su spremni služiti poput Isusa, čije se ime i učenje kao temeljno i smjerodavno najviše spominje.
Tako je, recimo, poslije ovogodišnjeg Doručka na visokovrednovanom međunarodnom ručku glavni govornik bio jordanski kralj Abdulah, poznat po svojoj religijskoj umjerenosti i vjerskoj toleranciji.
Kralj Abdulah je značajan naglasak stavio na vjeru i pouzdanje u jednoga Boga, slobodu vjeroispovijesti, ravnopravnost svih građana te promicanje i zaštitu ljudske slobode i dostojanstva.
Trump je u svom govoru posebno naglasio borbu protiv terorizma te svoju dužnost da zaštiti granice i slobodu naroda koji ga je nedavno izabrao za predsjednika. Odao je priznanje Nacionalnom molitvenom doručku kao jednoj od najznačajnijih tradicija američkoga naroda.
Usput je najavio da će i idućih sedam godina sudjelovati na tom događaju, dok sam ja kod te najave šapnuo Svevišnjem kako bi ipak bilo bolje i korisnije za Ameriku i svijet da to ipak budu samo tri godine ili još manje ako se ga može opravdano ranije egzorcirati iz Bijele kuće.
Mnogo više od Trumpa me je impresionirao sjajni glavni govor umirovljenog kontraadmirala Berryja C. Blacka, duhovnika američkog Senata, Afroamerikanca koji je mnoge prisutne podsjetio na isto tako briljantnog govornika, sada vec bivšeg predsjednika Baracka Obamu.
Barry Black je, između ostalog, rekao: “Inspirira me da vidim demokrate i republikance kako mole zajedno, što oni svakog tjedna čine i u svojim molitvama u oba doma američkog Kongresa. Toliko se trudimo u svakodnevnom životu da se naš glas čuje na Zemlji. Aktivni smo na društvenim mrežama, pišemo blogove, dajemo intervjue, pojavljujemo se pred medijima… No kada se molimo, naš se glas čuje na Nebu.”
Očito nadahnut Duhom Božjim, chaplain Black je retoričkim bravurama i izuzetno bogatim citiranjem Biblije napamet, kao da je naš Bonaventura Duda osobno, pozvao sve prisutne da mole kako bi se njihov glas čuo na Nebu, a djelotvorna vjera očitovala u dobrim djelima, darežljivosti i kristolikoj ljubavi prema svim ljudima bez obzira na njihovu nacionalnost, rasu ili svjetonazor.
Trumpu, dakle, nije bilo lako nastupiti poslije biblijski nadahnutog velečasnog Blacka, no on je u svom paradoksalnom, predsjednički domoljubno-pomirljivom, a međunarodno ratobornom govoru na prvom mjestu zahvalio američkim vojnicima na njihovoj odanosti i žrtvama te naglasio: ”Ovdje dolazimo iz različitih religija, ujedinjeni u vjeri. Vidimo grozne stvari koje se čine u ime vjere, ali nemaju veze s pravom vjerom. Vjernicima se odsijecaju glave, a odsijecanje glava nismo vidjeli još od srednjeg vijeka. Sve nacije svijeta moraju dići svoj glas protiv toga, jer ISIS progoni i napada i Židove i muslimane, a nad kršćanima provodi genocid.”
Najavio je rezolutan odgovor na to i neumoljivu borbu protiv terorizma.
Mi ćemo ipak zaključiti svetopisamski, kontekstualno i univerzalno dobrohotno, apostolskom instrukcijom koja je često citirana u Washingtonu ovih dana:
”Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve one koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.” (1 Timoteju 2:1-6, prijevod Duda, Fućak, KS, 2010).