novinarstvo s potpisom
Vidjeli ste, čuli, predsjednika Državnog izbornog povjerenstva, Branka Hrvatina? U ime državnog tijela koje vodi obavijestio nas je o onome što već znamo – imamo izvanredne izbore. Saznali smo i da u proteklih 14 dana nije bilo nepravilnosti tijekom prijave kandidata.
Integritet parlamentarnih izbora u ovoj zemlji jamči izborno povjerenstvo kojem je na čelu predsjednik najvišeg sudskog tijela, Vrhovnog suda. Oni, na korak ispod Boga, procjenjuju krivnju i definiraju pravdu u ovoj zemlji, određuju zatvorske kazne za krađe, razne prevare, poneko ubojstvo, nasilništvo i slična djela kojih se normalan svijet gnuša.
”Zbog plaćanja u iznosu od 210.000 eura sam se na koncu veselio jer to nisam očekivao. Za zahtjevan posao koji sam odradio isplata 210.000 eura bila je primjerena”, rekao je Josip Vresk.
Svatko zdrave pameti će odmah shvatiti kako je riječ o nekom priznanju i kako je upravo pročitao opis mutnog posla koji je dao netko slabašnog karaktera.
Josip Vresk je, kada na sudu govori o sudjelovanju u sumnjivom nagovaranju HNB-a na promjenu odluke, član Državnog izbornog povjerenstva, nekadašnji pripadnik HSS-a, a izjavu je dao austrijskom sucu o događaju iz 2007. godine. Trenutno je bolestan.
Citat je dio njegova svjedočenja u postupku protiv bivšeg čelnika Hypo Alpe Adria banke, Josefa Kirchera, optuženog da je maznuo 1,7 milijuna eura, a od toga 630 tisuća podijelio nekolicini ljudi u Hrvatskoj.
Kircher je blesasto i budalasto od tog iznosa 210.000 eura namijenio Josipu Vresku kako bi ovaj utjecao na HNB da dopusti prodaju Hypo banke drugoj, bavarskoj BLB banci. Blesasto jer je Vresk sve priznao. Budalasto jer sada tvrdi da je sve napravio ne očekujući nikakvu nagradu, a kamoli novac pa mu ga dakle nije ni trebalo isplatiti.
U normalnom bi svijetu Vresk ovaj tekst čitao u zatvorskoj uniformi, pijući kavu iz jeftine plastične šalice. Na ručak bi otišao u kantinu gdje bi bio okružen tipovima koji ne zaslužuju biti na slobodi dok ne odrade svoje zatvorske kazne za krađe, razne prevare, poneko ubojstvo, nasilništvo i slična djela kojih se normalan svijet gnuša.
Vjerojatno bi tom prigodom bio sam, kao svi cinkaroši. Cinkaroše, drukere ili kako ćemo već nazvati sitne izdajice nitko ne podnosi i nitko ih ne treba, oni su pripadnici nisko rangiranog dijela društva koji nisu u stanju podnijeti izazov trenutka ni posljedicu svojih djela pa se kao i sve huljice nastoje umiliti onima koji odlučuju o njihovoj sudbini.
S jedne strane rade važne usluge, onda zahvalno uzmu koliko im se dade, a prvom prilikom sve priznaju nadajući se da mogu biti onaj dio velike mase ljudi koji ne podmazuje i mulja koristeći se svojim položajem.
Da, možda je riječ o lobiranju. No, to se obično radi za dogovoreni iznos i ozbiljan ugovor, a ne za nagradu iznenađenja.
Narečeni Kircher će se vjerojatno dosta loše provesti pred sudom jer se, među ostalim, u postupku protiv njega pojavio narečeni Josip Vresk iz Hrvatske i opisao se poput lokalnog budalaša koji se upleo u muljažu najbližu korupciji, nagovarao šefove HNB-a da dopuste prodaju jedne banke drugoj a da pritom nije tražio lovu za sebe.
Onako, radio je besplatno i pritom sve uvjeravao da je čovjek sa super moćima. ”Meni je taj posao bila investicija u budućnost pa nisam ni tražio honorar, odnosno da mi se obeća honorar”, rekao je Vresk.
Jednostavno to znači da se umiljavao budućem klijentu, bogatoj banci, skupocjenom uslugom koja banci vrijedi puno novca. Sve je to krotko ispričao austrijskom sudu. Cinkao je i šefove HNB-a, uvalio ih u razumnu sumnju da su dopustili da ih se smulja i da netko uzme novac na njihovoj odluci pa stoga, eto još kandidata za zatvorsku menzu.
Josip Vresk im zna imena. Ako ikome do sada nije jasno, s tim čovjekom nije sigurno ni zbrisati iz birtije a da ne platiš svu cugu ili biti u tramvaju bez karte jer on cinka. Taj jamačno doziva kontrolora i pokazuje na onoga koji se pravi da spava na stolcu usred dana.
Pritom se i lažno predstavlja. Kad je s Davorinom Mlakarom, nekadašnjim HDZ-ovim ministrom, a sada ustavnim sucem, ulazio u austrijsku banku,obojica su izmislili imena pod kojima su se upisali u knjigu gostiju.
Tada se Mlakar potpisao kao Gordan Dolović, a Vresk tvrdio da se zove Darko Videš.
Mogli su i, kako artist Reber kaže, doći kao Batman i Robin. Oni iz viceva, budući da kostimi nisu skupi, a znamo i tko ima lovu.
Vresk je prodao hrvatsko bankarsko “ne” za kuvertu eura, a onda rekao da je sve bila šega, šala & mačevanje.
Tip mora da je šaljivdžija.
No, svakako je puno veći vic da su obojica, po svojim položajima, bitni za izbore, kako ove, tako i sljedeće.
Vresk je član DIP-a. Bio je do jučer, kada se razbolio nakon što su ga mediji podsjetili na 210.000 eura. Slutim na neviđeno da će viroza proći čim izbori završe.
Ako ga tog položaja, neopravdano jer nema sudske odluke o sudjelovanju u korupciji, ne razriješi Ustavni sud. U kojem sjedi Davorin Mlakar.
Birači mogu mirno krenuti u kladionicu i ulupavati sitniš u rezultat izbora. Ili se raspitati na boljem mjestu, kod ljudi koji mogu utjecati na rezultat.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).