novinarstvo s potpisom
Zvuči ružno, ali ispada da su u pravu oni koji Hrvatsku imaju običaj zvati Apsurdistan. Nove priloge ovoj ocjeni dali su zadnjih dana zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i anonimni ministri iz Vlade Andreja Plenkovića.
Povod je, razumljivo, pitanje koje je “važnije” od obrazovne politike, masovnog iseljavanja, poskupljenja struje ili kakve ćemo imati mirovine za dvadesetak godina, a to su – ploče i biste iz NDH i socijalističkog razdoblja.
U aktualnoj tragikomediji Tito je deložiran iz Zagreba, ali vraćaju se njegovi sljedbenici. Tako je u svega nekoliko dana Milan Bandić prvo organizirao svečanost u povodu stote godišnjice rođenja nekadašnjega gradonačelnika Većeslava Holjevca, zatim je najavio vraćanje u središte Zagreba biste Ive Lole Ribara, da bi gradonačelnikovi suradnici šapnuli novinarima kako će se u gradu razmjestiti i biste sedmorice sekretara Saveza komunističke omladine Jugoslavije.
Ovakav igrokaz u kojem se obavi trampa maršala za dvojicu njegovih vjernih sljedbenika, i sedam komunista kojima su uzori bili Lenjin i Staljin, ne bi smislili niti u Radničkoj fronti, čiji tragikomični simpatizeri mašu zastavama SSSR-a.
Međutim, Bandić je reagirao instinktivno jer zna da veliki broj Zagrepčana poštuje Tita kao predvodnika partizanskog pokreta, ali se i sjećaju da je najveći prosperitet Zagreb imao u, danas, proskribiranom socijalizmu.
Pa se i on sjetio Lole, koji je bio neka vrsta jugoslavenskog Che Guevare, mlad, odvažan i mrtav. I tako je smislio plan u kojem će vratiti biste komunista u nadi da će građani zaboraviti njegov pakt sa Hasanbegovićem.
Ivo Lola Ribar je još 1937. postao tajnik CK SKOJ-a, spadao je u najuži krug Titovih suradnika i zajedno su preživjeli nekoliko neprijateljskih ofenziva.
Delegiran je za šefa prve partizanske vojne misije u Stožeru savezničkoga zapovjedništva za Srednji istok u Kairu, ali u trenutku kada se spremao poletjeti, poginuo je od bombe iz neprijateljskog zrakoplova neposredno prije polijetanja, 27. studenoga 1943.
U Zagrebu je netko uništio njegov spomenik, kao što je uništeno tri tisuće partizanskih spomenika u ovoj državi. “Ne možemo mu vratiti glavu, ali možemo otkupiti prava da bude kakav je bio. U Beogradu ima ulica Ive Lole Ribara, a mi u Zagrebu trgamo glavu narodnom heroju”, kazao je Bandić, a prema izvještajima i dodao da su “Lolu ubili četnici”.
Zanimljivo povijesno otkriće jer Ivo Lola Ribar je poginuo od bombe koju je izbacio njemački izviđački zrakoplov, a od četnika nije bilo ni traga.
Gradonačelnik je pobrkao Ivu Lolu Ribara s Ivanom Goranom Kovačićem, kojega su likvidirali četnici, a takvi ispadi za Bandića nisu rijetkost – dok svaki đak zna da je “Lijepu našu” napisao Antun Mihanović, on je prije nekoliko godina piscem hrvatske himne proglasio pjesnika Dragutina Domjanića. Ili, možda je u ovom slučaju više “naš” onaj koga su ubili četnici, nego ustaše, Nijemci ili Talijani?
Bilo bi zanimljivo slušati kako Bandić – koji je skinuo Tita kada je ušao u savez s Hasanbegovićem, uz obrazloženje da je odgovoran za strahovladu – brani Ivu Lolu, koji je u rujnu 1943. na narodnom skupu u privremeno oslobođenom Splitu najavio što rade pobjednici:
“Pohvatajte te izdajnike i sluge tuđina, predajte ih narodnim vlastima, da bi im mi i narod sudili, onako kako ta gospoda zaslužuju. Ja ću vam javiti, da smo danas i jučer strijeljali oko 20 izdajnika, talijanskih agenata, koji su se ogriješili o vas, Splićane. Ali to je samo početak”.
A u predigri, dva dana prije objave o povratku Lole u Zagreb, Milan Bandić se poklonio pred jednim od svojih prethodnika, Vecom Holjevcem, gle slučajnosti, kao i u slučaju Ive Lole Ribara, Titovim partizanskim komandantom i narodnim herojem Jugoslavije.
Holjevac je bio jedan od najznačajnijih komunističkih organizatora i vođa narodnog ustanka u Drugom svjetskom ratu na Kordunu. Bio je politički komesar i komandant partizanskih jedinica, teško ranjen u borbi u Tušiloviću.
Uoči završetku rata glavni komandant zone “B” za Istru, Rijeku i Slovensko primorje, a na kraju i komandant JA/JNA grada Zagreba. Ukratko, jedan od onih koji nipošto ne pripadaju u “ispravnu” viziju povijesti, koju promovira aktualna zagrebačka vlast.
Isto tako, nitko nije unaprijedio Zagreb poput Holjevca na položaju gradonačelnika i u razdoblju 1952-1963. izgrađeni su Novi Zagreb, Zagrebački velesajam, koncertna dvorana “Vatroslav Lisinski” (iako je završena izgradnja poslije njegova mandata), Dom sportova, Institut Ruđera Boškovića i Brodarski institut.
Impresivna biografija tako da je Bandić istaknuo kako je “Holjevac svojim djelom, vizijom i radom ostao neraskidivi dio identiteta Zagreba i ušao u povijest kao jedan od hrvatskih velikana”.
Samo što je Milan Bandić posljednji koji ima pravo takvo nešto izgovoriti. Bili lijevo ili desno, ovakvo poigravanje s povijesti u ime pranja osobne biografije mora izazvati mučninu.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).