novinarstvo s potpisom
Naš se premijer već proslavio izjavom da može sve što hoće. Naknadno je objasnio da je, zapravo, htio kazati da on može reći sve što hoće. Sada je, čini se, shvatio da njemu i njegovim ministrima javnost sve manje vjeruje neovisno o tome što oni govore. Zbog toga je odlučio angažirati stručnjaka za odnose s javnošću.
Svrha tog poteza je da ljudi povjeruju onome što premijer i njegovi ministri govore neovisno o tome da li ono što oni rade ima ikakve veze s onim što govore.
Potpuna instrumentalizacija HRT-a u interesu Vlade, čini se, nije dala zadovoljavajuće rezultate. Problem je u tome što HRT ipak nije jedini medij pa je relativno lako utvrditi do koje mjere je njegovo izvještavanje pristrano.
Tako smo nedavno na svim kanalima mogli čuti razmjenu replika između ministra obrane Krstičevića i zastupnika Marasa, ali samo je dnevnik HRT-a izostavio onaj dio u kojem Maras – kojemu je Krstičević kao mogući grijeh imputirao nesluženje vojnog roka, što nije bilo točno – poziva Krstičevića da komentira činjenicu da premijer Plenković nije služio vojsku zbog navodne anemije koja se drugim mladim ljudima, čiji roditelji nisu vojni liječnici, redovito nije priznavala kao prihvatljivo opravdanje za izbjegavanje služenja vojnog roka.
Zadaća stručnjaka za odnose s javnošću u zemlji u kojoj vlasti teže uvođenju obaveznog služenja vojnog roka bit će, valjda, da uvjeri javnost da je u redu da oni kojima ni u snu nije bilo da služe vojni rok tu obvezu nameću svima.
Pokušavajući naglasiti važnost i društvenu korisnost poteza i ostvarenja pojedinih Vladinih resora mediji katkad posežu za obrascima propagandnog djelovanja sračunatih na to da je publika glupa i da ju je lako zavesti, a zapravo u većoj mjeri pokazuju da su glupi oni koji se takvim obrascima koriste.
Tako su nam u gotovo svim informativnim emisijama kao osobito važnu pojedinost iz vojničkog života pokazali vještinu namještanja vojničkog kreveta.
U turističkoj zemlji u kojoj valjda svaka od tisuća hotelskih sobarica koje svakodnevno namještaju krevete to radi bolje od svakog vojnika mediji su upravo tu vještinu u informativnim emisijama prezentirali kao nezaobilaznu za postizanje maksimuma nacionalne sigurnosti.
Isto tako kao zadivljujući poduhvat prikazan je vojnički marš iz vojarne u Vinkovcima u vojarnu u Vukovaru. Kao da tisuće hodočasnika, muškaraca i žena svih uzrasta zajedno s djecom, svake godine ne prelaze i veće udaljenosti od tih 25 kilometara pješačeći do različitih marijanskih ili kakvih drugih svetišta.
To preseljenje prikazano je u medijima kao velika pomoć Vukovaru, kao prekretnica u sigurnosnom, ekonomskom i društvenom pogledu.
Naši mediji pokazuju da je Vukovar oslobođen tek 2017., a ne uspješnom provedbom Erdutskog sporazuma 1997. godine. Kao da je prije godinu dana, kad je ministar Krstičević obećao da će dovesti hrvatsku vojsku u Vukovar, ondje bila neprijateljska okupacijska vojska koja je svim silama pokušavala onemogućiti dolazak hrvatskih osloboditelja, od ministra obrane tom smo zgodom mogli čuti i ove riječi:
“S izrazitom čašću i srcem ispunjenim ponosom mogu danas, uoči predstojeće 26. obljetnice Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, konačno reći – ispunio sam obećanje koje sam dao na sjednici Vlade u Vukovaru 17. studenog 2016. – vratili smo pobjedničku Hrvatsku vojsku u Vukovar”.
Budući da je Ustavni sud presudio da sve državne institucije, uključujući i Ministarstvo obrane, moraju jedinicama lokalne samouprave plaćati komunalni doprinos za objekte koje koriste na njihovom području, jasno je da će se vukovarska gradska vlast okoristiti činjenicom da je onamo preseljena Inžinjerijska bojna Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske vojske.
Kako to već biva u situacijama u kojima se za potrebe državne propagande mitologizira obavljanje rutinskog posla za koji tisuće ljudi dobivaju plaću iz državnog proračuna i kad se obavljanje rutinskog posla prikazuje kao ostvarenje nezamislivo teške zadaće koju su ometale natprirodne neprijateljske sile, nitko nije spomenuo logičan zaključak da će se zbog tog preseljenja smanjiti prihodi lokalne vlasti u Vinkovcima.
Vinkovci, dakako, zbog toga neće propasti. Ali mnogi ljudi u svim dijelovima Hrvatske koji vlastitom razumu vjeruju više nego nesuvislim pokušajima državne propagande možda će pomisliti da bi ipak bilo bolje živjeti u nekoj drugoj zemlji u kojoj vlasti ne pribjegavaju takvoj mitologizaciji i u kojoj su plaće veće nego u Hrvatskoj.
To će izgledati kao njihov doprinos daljnjoj demografskoj propasti Hrvatske, ali zapravo se radi o doprinosu hrvatske vlasti i njezine nesuvisle propagande sračunate na zaglupljivanje publike.
Stručnjaci za odnose s javnošću imat će zadaću uvjeriti javnost da je HDZ pristojna kršćansko-demokratska stranka unatoč činjenicama koje tome proturječe.
U kontekstu takve dijalektike koja ono što je po općem shvaćanju neprihvatljivo prikazuje kao normalno i pristojno, zastupnički mandat HDZ-ovog poduzetnika Lucića koji je državne potpore namijenjena zapošljavanju branitelja iskoristio za izgradnju privatnih apartmana na obali ni na koji način nije doveden u pitanje.
Njegovi javno razotkriveni nestašluci nisu Plenkovićevim ministrima dostatan povod za sumnju u to da bi daljnje državno financiranje njegovih poduhvata moglo rezultirati ponavljanjem već viđenog.
Zadaća je stručnjaka za odnose s javnošću uvjeriti javnost da je u redu HDZ-ovim pouzdanicima davati sve nove i nove prilike da se poprave o trošku poreznih obveznika neovisno o tome što iskustvo pokazuje da je to nemoguće.
Jedna od zadaća stručnjaka za odnose s javnošću bit će uvjeriti publiku da saborsko istražno povjerenstvo za Agrokor nije puki cirkus.
Ponajprije potrebno je publiku uvjeriti da je HDZ zapravo bio za osnivanje tog povjerenstva i onda kada se tome javno suprotstavljao.
Razlog za povećanje honorara PR stručnjacima svakako leži u izjavi HNS-ovog predstavnika u tom povjerenstvu da je on zagovarao da se pred povjerenstvom pojavi i Vladin povjerenik za Agrokor Ramljak, ali je ipak glasao protiv toga.
Činjenicu da Poslovnik Hrvatskog sabora određuje da istražnim povjerenstvom predsjeda predstavnik opozicije trebat će protumačiti tako da to ipak znači da se pred povjerenstvom mogu pojaviti samo oni svjedoci koje HDZ želi pozvati.
Kao da smisao odredbe o predstavniku opozicije kao predsjedniku istražnog povjerenstva ne upućuje na namjeru zakonodavca da se na takav način dođe do činjenica i spoznaja koje izvršna vlast želi prikriti, HDZ i njegovi stručnjaci za odnose s javnošću pokušat će uvjeriti javnost da je zadaća istražnog povjerenstva da ne istražuje ono zbog čega je osnovano.
U ostvarivanju tog naizgled nemogućeg cilja pomoći će im predsjednik istražnog povjerenstva o Agrokoru Orsat Miljenić koji svojim načinom vođenja sjednica i pažljivim izbjegavanjem izricanja ijedne riječi koju Milijan Brkić ne bi odobrio kao da je već počeo raditi po naputcima Plenkovićevih PR stručnjaka.
No, ključni problem Plenkovićeve Vlade su reforme. Njihovo neprovođenje osjećaju građani, a na to upozoravaju i relevantne međunarodne institucije. Očiti nedostatak bilo kakve vanjskopolitičke strategije i svojevrsnu vanjskopolitičku paralizu trebat će prikazati kao nezapamćene diplomatske uspjehe.
Raspad sustava zdravstvene zaštite u onim aspektima koje pacijenti najviše osjećaju – u sve težoj dostupnosti različitih specijalističkih pregleda i laboratorijskih pretraga za obavljanje kojih se građani moraju obraćati privatnim ordinacijama čije usluge plaćaju unatoč tome što im je besplatna zdravstvena skrb zajamčena zakonom – treba prikrivati isticanjem primjera nedvojbenih uspjeha hrvatskih liječnika koji nemaju veze s onim što većinu pacijenata muči.
Na pitanje o tome postoje li planovi za rješavanje nagomilanih dugovanja u zdravstvu treba odgovoriti vrijeđanjem i osobnim diskvalifikacijama onih koji pitanja postavljaju, kako je to učinio ministra Kujundžić na posljednjem aktualnom satu.
Istina je da je Hrvatska, prema kriterijima ljestvice Doing Business, ocijenjena nepovoljno. Danas je manje privlačna za investiranje nego što je bila i znatno zaostaje za zemljama koje su donedavno bile iza nas.
Zadaća je stručnjaka za odnose s javnošću pokazati da je Vlada u pravu kad kritizira one koji su je nepovoljno ocijenili.
Činjenica da je jedno od najvećih hotelijerskih poduzeća odustalo od investicija vrijednih više milijardi kuna upravo zbog neprovođenja Strategije razvoja turizma za Vladu nije razlog za intenziviranje rade na provedbi te strategije nego razlog za angažiranje PR stručnjaka koji će javnost uvjeriti da navedena kompanija nije imala nikakav razlog za svoj odluku.
Unatoč tome što te investicije nema i što neće biti novih radnih mjesta, mi ipak i unatoč tome svakog dana u svakom pogledu sve više napredujemo – to će biti poruke Vladinih PR stručnjaka.
Tu je, na koncu, i očit sukob između predsjednice i premijera. Neopterećena obvezom obavljanja bilo kakvog konkretnog posla u mirnodopskim uvjetima i odlučna da osvoji još jedan mandat predsjednica je odlučila biti vox populi i kritizirati Vladu.
Na sve to premijer je odlučio odgovoriti radom na popravljanju svog imidža umjesto da se pozabavi poboljšanjem rada svoje vlade.
(Prenosimo s portala Telegram).