novinarstvo s potpisom
Ubojstvo trogodišnjeg djeteta u Puli medijski je zloupotrijebljeno. Odmah nakon te nesreće započeo je medijski lov na ”odgovorne zbog čijih propusta ubijeno dijete država nije na vrijeme zaštitila” (čitati: lov na veću tiražu).
Kaznena istraga i postupak zbog ubojstva trogodišnjeg djeteta su, zakonski gledano, tajni. Sve osobe, uključivo i novinari, a ne samo odvjetnici, svjedoci ili ostale stranke u postupku, zakonski su obvezne čuvati kao tajnu činjenice i podatke koje su doznale iz kaznene istrage i postupka.
Odavanje tajne kazneno je djelo.
U razdoblju od 29. svibnja do 5. lipnja, zbroje li se objavljeni medijski prilozi u tiskovinama, na televizijama i portalima, sveukupno je objavljeno 98 tekstova/priloga.
U znatnom dijelu tih priloga objavljene su činjenice i podaci iz (tajne) kaznene istrage, odnosno postupka.
Primjerice, u tiskovinama čiji naslov sadrži ”24” u samo četiri dana objavljeno je sedam priloga, u Glasu Istre u pet dana pet, u Jutarnjem listu u osam dana osam te u Večernjem listu u sedam dana pet priloga, itd.
Na HRT-u je samo u dva dana (30. i 31. svibnja) objavljeno šest priloga, a na RTL-u dva priloga.
Na portalima je bilo, prema podacima Presscuta (za portale koje prate) čak 46 objavljenih priloga o tobože tajnoj istrazi i postupku zbog ubojstva trogodišnjeg djeteta u Puli.
O razini većine tih priloga govore pojmovi iz naslova: Drama, Monstruozno, Potresno, Krik, Suze, Svijeće, Spasimo djecu, Kriv je, itd.
No, posebno treba istaknuti poduže i ”vrišteće” naslove na portalima; u nekima tekstovima je objavljen čak i ”opis i prikaz ubojstva”, apel ””Pokrenimo Hrvatsku” i sl.
Svi su ti prilozi objavljeni prije završetka (tobože) tajnog kaznenog progona, izvida, istrage, odnosno tajnog kaznenog postupka i suđenja.
Ni u jednom mediju, a bogme ni u tzv. ”institucijama sistema” zaduženima za tajnost postupka, nikome nije bilo ni na kraj pameti da poduzmu nešto radi zaštite tajnosti kaznene istrage i postupka zbog ubojstva trogodišnjaka.
Osuda prije suđenja ili pritisak putem medija bio je potpuno izvan bilo kakve kontrole.
I o medijskoj zloupotrebi nadležni šute i licemjerno tvrde kako je postupak (zakonski) tajan.
A medijska iznuda je dijelom i uspjela.
Nasjela je Nada Murganić, ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Ishitreno je izjavila da u sustavu socijalne skrbi nisu provedene ”pravovremene mjere zaštite djeteta”.
Tom svojom izjavom ministrica je praktično okrivila djelatnike pulskog Centra socijalne skrbi zbog “nepravilnosti u provođenju mjera obiteljsko pravne zaštite djeteta” i odredila provođenje upravnog nadzora.
Sve to prije završetka (tajne) kaznene istrage, provođenja stručnog nadzora (obveznog prije upravnog nadzora) i samog suđenja.
U tom nesretnom slučaju ubojstva treba još dugo istraživati uzroke i okolnosti u kojima se ta nesreća dogodila. To posla imaju ne samo pravni istražitelji nego i medicinski (psihijatrijski), psihološki i razni ostalih forenzičari i sudski vještaci.
I sve to treba pomno analizirati radi bolje prevencije.
Eh, to puno košta, ima li u proračunu bankrotirane Republike Hrvatske i za to dostatnog novca? Kolike su dosadašnje proračunske restrikcije financijskih sredstava namijenjenih financiranju sustavu socijalne skrbi?
Tko su ”štediše” odgovorne za nedostatni novac u sustavu socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj?
Ili manje ambiciozno: kako to da nikoga ne zanima tko to novinarima prije suđenja (o)daje informacije iz tajne kaznene istrage?
Postavlja se pitanje kako u svoj toj medijsko – ministarskoj zavrzlami nitko od nadležnih nije smatrao potrebnim pokrenuti kaznene istrage i postupke protiv osoba koje su odavale i objavljivale tajne činjenice i podatke koje su doznale iz kaznene istrage i postupka?
A i u profesionalnim novinarskim asocijacijama – šutnja.
U većem dijelu objavljenih medijskih priloga o ubojstvu trogodišnjeg djeteta u Puli svjesno i namjerno prekršena su i novinarska profesionalna i etička, a ne samo kaznena načela zbog odavanja činjenica i podataka iz tajnog kaznenog postupka.
Medijski prilozi su ”crnokronikaški” obrađivani na razini tabloidne kulture, podilazilo se konzumentskoj publici koja onda može po kafićima glasno raspravljati o tome tko je sve kriv što ”država nije na vrijeme zaštitila dijete”.
A i taj famozni upravni nadzor Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku! Treba to objasniti da čitatelji ne bi pogrešno pomislili što to stvarno može značiti.
Do (suviše učestalih) promjena propisa za provođenje nadzora u svim državnim službama bila je nadležna Upravna inspekcija pri Ministarstvu uprave. A onda se to nikako nije dopadalo pojedinim ministrima (da upravni nadzor provodi netko izvan njihova resora), pa je propisano da svako ministarstvo provodi svoj upravni nadzor.
I mo’š mislit’ nadzora.
Imam i osobnih iskustva s neučinkovitim upravnim nadzorom. Upravna inspekcija, kao tijelo zakonski nadležno za nadzor rada Porezne uprave, pravomoćnom je odlukom utvrdila nezakonitost ovršnog rješenja i krivotvorine tzv. Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak Ministarstva financija (Klasa: 050-01/11-01/289 Ur. broj: 515-07-01/3-14-26 od 3. travnja 2014. godine).
I da ne duljim, na sve zahtjeve da vrate nezakonitom ovrhom zaplijenjen novac koji bez pravne osnove drže na računu bankrotirane Republike Hrvatske Ministarstvo financija se oglušilo.
A u USKOK-u kažu da ”provode izvide” povodom moje prijave protiv Gordane Linzenmajer, Ane Molnar i Zdenka Koharić iz Ministarstva financija. Izvide koji traju još uvijek, a sigurno je da neće uskoro završiti.
To govori što treba očekivati i od upravnog nadzora Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku zbog ubojstva djeteta u Puli.
Kada se uzbuđenje javnosti slegne, po svemu sudeći i to će završiti slično kao i citirana pravomoćna odluka Upravne inspekcije o provedenom upravnom nadzoru u Ministarstvu financija.
Nerealno je očekivati da stanje u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku bude bitno drukčije od stanja u Ministarstvu financija ili u Vladi općenito (dovoljno se sjetiti tko još pita što je, primjerice, s aferom s putnim nalozima u Vladi Republike Hrvatske).
U prošlom broju pisao sam o (financijskom) bankrotu Republike Hrvatske. Financijski i ekonomski bankrot u pravilu dovodi i do erozije morala, odnosno do moralnog bankrota Republike Hrvatske.
Netko je rekao da kraj svijeta neće biti popraćen zvonima i trubama, nego će se dogoditi ”šaptom”.
Baš kao što smo financijski, moralno i na druge načine ”šaptom” bankrotirali.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.