Ukrajina, godinu dana kasnije

Prošlo je godinu dana od početka ruske agresije na Ukrajinu. Ukrajina je dobila podršku, moralnu i materijalnu, kao napadnuta zemlja koja se brani – koja brani svoj suverenitet i teritorijalni integritet.

Ali ovaj blitzkrieg, kako je to trebao izgledati po ruskim planovima, pretvara se u dugotrajni, gotovo rovovski rat, rat raketama protiv civilnog stanovništva s ogromnim razaranjima gradova, sela, naselja i svakog oblika građanskog života.

Osam milijuna Ukrajinaca napustilo je zemlju postavši izbjeglice, neovisni izvori govore o preko stotinu tisuća mrtvih i ranjenih (samo na ukrajinskoj strani), visoki komesar za ljudska prava UN-a govori o 8.006 mrtvih civila i 13.287 ranjenih, ali su to brojke koje se ne mogu provjeriti jer Ukrajina ne objavljuje podatke o civilnim stradanjima, iz razumljivih razloga da ne obeshrabri stanovništvo.

Samo u Mariupolju, govori se, bilo je više od 10.000 civilnih žrtava. A ratu se ne vidi kraj, prijeti da se pretvori u rat do iscrpljenja, u ovom slučaju Rusije koja ima ograničene resurse i koja ne može ni svoju vojsku snabdjeti streljivom.

Ali i na strani branitelja, i pored izdašne pomoći NATO-a, Amerike i Europske unije, ponestaju streljivo i ratna oruđa. U ovom općem, ”bezumnom masakru” – (tako je papa Benedikt XV. nazvao Prvi svjetski rat, pa ga je načelnik talijanskog Glavnog stožera htio procesuirati radi izdaje) koji svaki dan prijeti proširenjem i eskalacijom sve novijeg i ubitačnijeg oružja – sve do uporabe nuklearnog oružja – stradaju najprije sirotinja, nemoćni, stari i bolesni.

Za Putina i njegove stvar je jasna – pokrenuli su jedan besmisleni rat i pritom počinili brojne ratne zločine – i poraz u ratu značio bi i kraj Putinovog režima.

S mogućim ishodom da umjesto njega na čelo Rusije zasjednu još suicidalniji lideri koji će odvesti svijet u pravu nuklearnu katastrofu.

No podatak kielskog Instituta za svjetsku ekonomiju govori i o drugoj strani ovog rata, o njegovom trošku za sve one koji su odlučili stati na stranu žrtve, u ovom slučaju Ukrajine. Na ovaj rat je do sada NATO sa svim svojim članicama potrošio 150 milijardi eura, dok su SAD na njega potrošile 76,8 milijardi eura.

Ovaj ogroman novac mogao je poslužiti za iskorjenjivanje siromaštva u najugroženijim zemljama Trećeg svijeta, za borbu protiv gladi, ilegalnih migracija, za iskorjenjivanje bolesti, epidemija…

Ako rat potraje još nekoliko godina moglo bi se dogoditi, smatraju stručnjaci iz tog Instituta, da se geometrijskom progresijom nadmaše troškovi Vijetnamskog rata, pa čak i najskupljeg rata u povijesti SAD-a – rata u Afganistanu.

Tamo su, u roku od 20 godina, Sjedinjene Države utrošile ravno dva bilijuna, odnosno 2.000 milijardi dolara. Da su umjesto rata pokušali potkupiti svakog od 40 milijuna Afganistanaca, svaki bi od Afganistanaca dobio 50.000 dolara – dovoljno da preživi a da ništa ne radi dvadeset i pet godina, računajući prosječni BDP po glavi stanovnika!

Jedini je pozitivni rezultat ovog, ukrajinskog obrambenog rata do sada bio što je Europska unija, izgleda, poslušala slogan ovoga portala: Ukrajinu čim prije u Europsku uniju! Doduše, put u Europsku uniju je trnovit i posut brojnim preprekama.

Pozitivno je što je Ukrajina prečicom dobila status kandidata, ali sada će morati dokazivati da je zavrijedila ovu prečicu. A na ruku ne idu ne samo podaci da je predsjednik Zelenski zabranio oporbu, već i da je baš u ovom mjesecu, na samu godišnjicu agresije, otkriveno da su trojica šefova ukrajinske carine pod istragom zbog nezakonitog krijumčarenja robe u visini od 400 milijuna eura.

Direktorici carine oduzeto je robe i gotovine u ukupnoj visini od 1.300.000 eura, ali je izvršen i pretres kuće najmoćnijeg ukrajinskog oligarha Ihora Kolomojskoga, koji je lansirao predsjednika Zelenskog na televiziji i u politici.

U ovakvoj situaciji, imperativ je za sve zemlje koje pomažu Ukrajini da porade na prekidu ove tragedije. Europska unija, koja je 2012. dobila Nobelovu nagradu za mir, do sada nije iznjedrila nijednu mirovnu inicijativu, iako je francuski predsjednik Macron to pokušao na početku agresije, ali bezuspješno.

Neuspjelo je i tursko posredovanje koje je dovelo do prvih direktnih pregovora između ruskih agresora i ukrajinskih branitelja, ali je i taj pokušaj propao.

Doduše nije nedostajalo individualnih pokušaja: doajen svjetske diplomacije – i sam dobitnik Nobela za mir – Henry Kissinger pokušao je lansirati svoj mirovni plan od četiri točke, a njegov vršnjak, devedeset i devetogodišnji bivši jugoslavenski ministar vanjskih poslova Budimir Lončar izašao je s planom od pet točaka, ali također uzalud.

Ali sada, nakon godinu dana od početka rata, imamo prvi mirovni plan, službeno najavljen, artikuliran i objavljen u javnosti. To je kineski mirovni plan u dvanaest točaka, koji je međutim naišao na odbijanje u redovima ukrajinskih saveznika, a odbacio ga je i predsjednik Ukrajine Zelenski.

Plan je sastavljen u kineskom stilu – svatko onaj koji poznaje kineske klasike ratovanja, ne samo Sun Tzua, već i Jiang Zija iz V. stoljeća prije Krista, Sun Bina iz III. stoljeća prije Krista, Wei Liaoa iz IV. stoljeća p. K., Wuzija također iz IV. stoljeća p. K., shvatit će da Kinezi predlažu jedan vrlo sofisticiran plan za uspostavljanje jednog novog svjetskog poretka, koji neće biti zasnovan ni na unipolarizmu kao do sada, ni na bipolarizmu kao u doba hladnog rata, već na stvarnom multilateralizmu.

”Sve zemlje, velike ili male, jake ili slabe, bogate ili siromašne, jednaki su članovi međunarodne zajednice. Svi međunarodni akteri moraju zajednički podržati osnovna pravila ponašanja u međunarodnim odnosima i braniti poštenje i pravdu. Mora se promicati primjena međunarodnog prava dok se moraju odbaciti dvostruki standardi”.

Ovaj odlomak dio je prve točke plana koja nosi naziv: Poštovanje suvereniteta svih zemalja – a uz to neovisnosti i teritorijalnog integriteta kao osnovne pretpostavke za izbjegavanje globalnog kaosa koji nam prijeti.

Slijede i druge točke, koje nećemo posebno objašnjavati: napuštanje mentaliteta hladnog rata, prestanak neprijateljstava (prekid vatre), obnova mirovnih pregovora, rješenje humanitarne krize, zaštita civila i ratnih zarobljenika, osiguranje nuklearnih elektrana, smanjenje strateškog rizika, omogućavanje daljnjeg izvoza pšenice, zaustavljanje jednostranih sankcija, održanje stabilnih industrijskih i lanaca opskrbe i, na kraju, promicanje post-konfliktne obnove.

Ovaj bi plan mogao biti dobra polazna točka: jasno je da Kina ovdje nastupa kao važan svjetski akter, ali ona usput predlaže da se i druge velesile uključe: uostalom, i kada je pregovarano o Daytonskom mirovnom sporazumu 1995., njegovi su garanti bili i SAD, Rusija, Europska unija i članice Vijeća sigurnosti, kao što su i Ujedinjene nacije sudjelovale u implementaciji toga sporazuma.

To predlaže sada i Kina, i moramo se suočiti s time da je to dosada jedini konzistentni mirovni plan na stolu, bez obzira na to što bi se on dao poboljšati, ali u direktnim pregovorima s Kinom. Dosada vlada muk, a Americi i Europskoj uniji ne mogu pobjeći znakovi negodovanja što je baš Kina izašla prva s takvim planom.

Bez obzira na sve, Kina je član Vijeća sigurnosti i to kao stalni član ima odgovornost za stanje ne samo na svom kontinentu, nego i u čitavom svijetu. Zato bi trebalo krenuti od toga plana, koji bi već u prvoj točki morao zadovoljiti i samu Ukrajinu i njene saveznike, a to je baš poštovanje suvereniteta, neovisnosti i teritorijalnog integriteta.

Baš ono što Ukrajina hoće, a i mi koji je podržavamo, ali ne na način da ju guramo u dugotrajan, iscrpljujući rat s ogromnim žrtvama i neizvjesnim implikacijama za cijelo čovječanstvo.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam
    •  Kako najbolje pomoći Ukrajini – i Ukrajincima?

> Svi tekstovi ovog autora