novinarstvo s potpisom
Bad and good news, bad news first. Piše ovih dana talijanski reporter Francesco Batistini s lica mjesta, užasnoga mjesta:
Sale la tensione tra Ucraina e Russia. Il fronte passa vicino alla centrale devastata nel 1986, che Kiev vuole presidiare: ‘Non importa se la regione è contaminata, anche questa è Ucraina. E ci sono mille ragioni perché i russi non ci rimettano mai più piede… Morire per Chernobyl? ancora? Trentacinque anni dopo i tumori alla tiroide e gli sfollati, i neonati Down e le spine bifide, i cervi radioattivi e i cinghiali a due teste, gli ettari di boschi rossi e i milioni d’infettati dalla peggiore delle lebbre atomiche’…
Umrijeti opet u Černobilu? I Černobil je Ukrajina, i braniti po cijenu života kontaminirano tlo. Ili jasnije, ukrajinski vic: Zapad će braniti Ukrajinu do posljednjeg – Ukrajinca…
O tempora, o jadno more, pisao je Veselko Tenžera.
Good news: SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija i Francuska dogovorili su se da treba izbjeći širenje atomskog oružja i nuklearni rat, navodi se u zajedničkom priopćenju pet nuklearnih velesila.
“Izjavljujemo da u nuklearnom ratu ne može biti pobjednika, on se nikada ne smije pokrenuti”, stoji u izjavi koju je objavila Rusija.
Tri zanimljiva detalja: prvi, izjava je objavljena 3. siječnja, usred ukrajinske krize. Drugi, objavila ju je samo Rusija i treći, ta prevažna objava naišla je na SILENZIO STAMPA diljem svijeta.
Zašto? Zato da se održi i ohrabri daljnji militaristički pritisak SAD-UK (fol NATO) na Rusiju. Nisam jasan? Ovako: ma ništa ako bude rata, glavno da ne bude atomski – to govori ove jeziva tišina. And so, good news is bad news too?!
Pišem ove retke, a kad ih budete čitali, možda će već planuti požar, a teški bombarderi i teške strojnice i topovi zavoditi ”red” i ginut će naši sinovi i unuci.
Čiji to, naši? NAŠI, NAŠI! Ukrajinci, Rusi, vojnici NATO-a, a mediji će strasno grmjeti o Našim (samo Našim!) pobjedama i Njihovim (samo Njihovim!) porazima.
Zato, eto, vama i samem sebi zagorčavam život: aj brižni mi, e povaeri noi tutti quanti ignoranti, ‘diventati tutti matti’ (by quartteto CETRA).
Ovaj moj naslov je ustvari parafraza drevne ukrajinske poslovice, navodim po sjećanju či na Vostok, či na zahod, či na Ukrajinjinko? (da li na istok, da li na zapad, da li u Ukrajinicu), zdvojna višestoljetna dilema Ukrajinaca pred stalnom rusifikacijom i vječnim pretenzijama susjednih zemalja, uz Rusiju, napose Poljske i Njemačke, kao i Turske…
Prije četrdesetak godina, Stipe Šuvar (republički sekretar za kulturu etc.), organizirao je DANE HRVATSKE KULTURE U UKRAJINI (sic!). Pamtim kako su Ladarice na svečanosti otvorenja u kijevskoj Palači kulture zapjevale ”Zelene je žito, zelene. Zelene je žito, zelene, horošije ljudi u mene”, a publika u suzama radosnicama???
Objasnili su mi, domaći, da je to desetljećima (pa i tada kad su to pjevale, početkom 1980-ih) bila zabranjena pjesma. Nešto kao ”Vila Velebita” u Hrvatskoj.
I još jedan svoj dojam pamtim: po Kijevu se čuo samo ruski jezik, ukrajinski je govorila manjina Ukrajinaca…
Naravno da su odnosi između Rusije i Ukrajine ozbiljan problem, ali to je bilateralni problem. Ruska samovolja, pripojenje Krima, kao i secesionizam Donbasa nisu šala.
Ali: anglo-američka hegemonistička doktrina, već debelo stoljeće, tvrdo slijedi svoj imperijalni stav, da je ona, i samo ona, istinski čuvar demokracije, ljudskih, skupnih prava – bilo gdje u svijetu.
Uz nju u Evropi stoji samo Trumpova ”Nova Evropa”, države ”na tri mora” uglavnom negdanje članice Varšavskog pakta, u kojima je povijesni antirusizam bio zamijenjen antisovjetizmom pa sad opet historijskom proturuskom doktrinom.
Zato su te države odreda članice NATO-a, uz to i godinama teško naoružavane i posjednute NATO-vim teškim naoružanjem i ”internacionalbalističkim” trupama duž granica prema Rusiji… Ali problem je 100.000 ruskih vojnika uz ukrajqiske grancie, a nije problem 100.000 natovaca uz ruske grtancie?
Ma guarda caso, iliti – ma glej vraga na batu, se reče u Istri, ali još nisam dokučio kod vraga radi vrag na čekiću?!
Nije cijela EU baš tako ratoborno nastrojena, ako su hrvatske (kao i slovenske) doktrine blizu angloameričkim. Njemački admiral i komandant mornarice postao je simbolična figura otpora ratobornoj histeriji.
Kay-Achim Schönbach je rekao da je ideja da Rusija želi napasti Ukrajinu besmislena. Dodao je da je sve što Putin želi bilo poštovanje. Schönbach je podnio ostavku na svoju funkciju ”s trenutnim učinkom” kako bi ”spriječio daljnju štetu”.
Schönbach kaže da Zapad mora tretirati Putina kao ravnopravnog. ”Lako mu je odati poštovanje koje doista zahtijeva i koje, također vjerojatno, zaslužuje”.
Dodao je da je poluotok Krim, koji je Rusija anektirala 2014. godine, ”nestao i nikada se neće vratiti”…
Milanović ublažava našu državnu ratobornost: ”Hrvatska se od toga mora maknuti kao od požara. U tome Hrvatska neće biti vatrogasac.”
Američki oronuli starac, ali ne, ne mislim na Bidena, nego na Građanina USA, posve gubi živce, imperija je propala, pa ako ne ide drukčije, ajmo zaratite: možda poslije Vijetnama, Nikarague, Iraka, Libije, Sirije, Afganistana, sada uspijem savladati Ruskog Demona?
Na žalost, Mark Twain nije više tu, da napiše anamnezu i dijagnozu!
Ukrajinska farsa buja, Zapad kao da je zaboravio ratna iskustva Napoleona i Hitlera…
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.