Umjetnost izbjegavanja stvarnosti

Intervju nadbiskupa Dražena Kutleše, uoči blagdana Velike Gospe (14. 8. 2024.), objavljen u Večernjem listu, a prenesen i na portalu Informativne katoličke agencije, ostavlja dojam da je svijet u kojem on živi drastično različit od onog kojeg poznaje većina građana Hrvatske.

Dok se prosječni Hrvat bori s rastućim troškovima života, suočava s korupcijom, rasizmom i egzodusom mladih, nadbiskup Kutleša odlučio je pričati o rodnoj ideologiji kao glavnoj prijetnji našem društvu.

Intervju, koji je očigledno namijenjen da ostavi dojam mudrosti i duhovnog vodstva, više djeluje kao pokušaj odvraćanja pažnje od stvarnih problema, s mješavinom izbjegavanja neugodnih pitanja i monologa koji odišu neinformiranošću.

Prvo što upada u oči jest format intervjua. Ne možemo se oteti dojmu da su pitanja sročena pažljivo, kao da su sastavljena u samoj nadbiskupskoj kancelariji. Niti jedno pitanje (novinara Darka Pavičića) nije izazovno, niti jedno ne dira u aktualne društvene rane.

Zašto? Možda zato što bi odgovor na takva pitanja zahtijevao suočavanje s neugodnim istinama.

Na primjer, pitanje o pedofilskom skandalu u Splitu u koji je nadbiskup Kutleša osobno involviran, ili o rastućem rasizmu u društvu koje se sve češće gubi u simbolima prošlih režima, moglo bi potaknuti malo iskrenosti i introspekcije. No, takva pitanja, naravno, nisu bila dio intervjua.

Ovaj razgovor više izgleda kao monolog čovjeka koji drži ruku na pulsu društva, ali ne može ili ne želi čuti njegov stvarni otkucaj. 

Rodna ideologija kao paravan

Dok se Kutleša raspreda o opasnostima rodne ideologije, stvarne brige građana ostaju na margini. Zabrinjavajući je taj zaokret Crkve prema moralnoj panici koja se fokusira na rodnu ideologiju dok se u isto vrijeme stvarne, svakodnevne brige vjernika ignoriraju. Rodna ideologija možda jest pitanje o kojem vrijedi raspravljati, ali to je samo jedno od mnogih pitanja.

Što je s egzodusom mladih? Što je s korupcijom? Što je s bujanjem ustaških simbola?

Ove teme, očito, nisu bile dovoljno važne da se dotaknu u ”intervjuu”. Ironično, dok nadbiskup optužuje rodnu ideologiju za nametanje jednoumlja, ne može se ne primijetiti da upravo Crkva u Hrvatskoj često zauzima poziciju onih koji nastoje oblikovati društveni i politički narativ.

Kutlešina moralna briga, usmjerena prema kontroli narativa o rodnim pitanjima, dolazi iz institucije koja dugo vremena ima značajan utjecaj na društvenu dinamiku u Hrvatskoj. Ako postoji jednoumlje, ono svakako dolazi iz smjera koji je Kutleša prešutio – smjera koji pokušava vratiti društvo u prošlost, umjesto da se bori za inkluzivnost i otvorenost prema različitostima. 

Tihi skandal koji glasno govori

Ne možemo zanemariti okolnosti koje obavijaju ovaj intervju. Nedavni pedofilski skandal u Splitu, u koji je umiješan i nadbiskup Kutleša, s obzirom na to da je jedno vrijeme bio Splitsko-makarski nadbiskup, ne može se jednostavno maknuti s dnevnog reda. U svojem priopćenju od 15. kolovoza 2024., Splitsko-makarska nadbiskupija pokušava braniti Kutlešu tvrdnjama da je postupio odgovorno, no stvarnost pokazuje drugačije. Svećenik optužen za pedofiliju nije uklonjen s dužnosti, već je sam zatražio premještaj sa župe zbog bolesti, dok su druga dvojica optuženih svećenika također sami zatražili premještaj zbog ”zdravstvenih problema”.

Nadbiskup ih je smjestio u svetište Vepric, gdje su i dalje mogli obavljati svećeničku službu. Takva ”rješenja” samo produbljuju sumnje i potvrđuju dojam da Crkva više brine o vlastitom ugledu nego o pravdi i istini.

Intervju je možda zamišljen kao pokušaj popravljanja javnog imidža nadbiskupa, no umjesto toga, čini se da je samo produbio jaz između crkvene hijerarhije i vjernika. 

Život izvan stvarnosti

Dok nadbiskup Kutleša govori o ideološkim prijetnjama, stvarni problemi Hrvata ostaju u sjeni. Razgovor koji bi trebao pružiti duhovno vodstvo i pokazati empatiju prema patnjama i izazovima s kojima se suočava društvo, pretvorio se u izlaganje koje odražava život izvan stvarnosti.

U zemlji gdje su korupcija, ekonomske nevolje i socijalne nepravde svakodnevica, Kutleša se bavi pitanjima koja kao da dolaze iz nekog drugog svijeta. Možda bi bilo dobro da se nadbiskup s vremena na vrijeme spusti na zemlju, posluša glas naroda i preispita svoje prioritete.

Jer, dok se bavi rodnim ideologijama, njegovi vjernici možda više brinu o tome hoće li uspjeti preživjeti još jedan mjesec ili hoće li im djeca napustiti zemlju u potrazi za boljim životom.

Ako se želimo izvući iz ovog moralnog i društvenog labirinta, možda nam je potrebna Crkva koja je spremna suočiti se sa stvarnošću, a ne skretati pogled. Crkva koja ne samo da govori, već i sluša, i koja, kada je potrebno, ima hrabrosti pogledati u ogledalo i priznati vlastite pogreške. Do tada, intervjui poput ovog ostaju samo prazan eho u daljini – daleko od stvarnih briga i potreba ljudi koje bi Crkva trebala voditi.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Šutnja je suučesništvo!
    •  Zašto se mladi više ne vide u Crkvi?
    •  Od vjere do licemjerja - osvrt na slučaj Blanke Vlašić
    •  Između svetog i svjetovnog, tko zapravo vlada Hrvatskom?
    •  Papa Franjo i moć književnosti: izazov za Crkvu u Hrvatskoj
    •  Sinoda – propuštena prilika za stvarne promjene
    •  Zašto sve više ljudi traži smisao izvan Crkve
    •  Gustavo Gutiérrez je prkosio konvencijama u ime pravde
    •  Tko plaća obranu suspendiranog fra Vladimira Vidovića?
    •  Četiri Šole – četiri šamara: tko to, zapravo, dijeli udarce?

> Svi tekstovi ovog autora