autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Valja se zaštititi od utjecaja kaotičnog

AUTOR: Jadranka Brnčić / 13.12.2021.

Jadranka Brnčić

Ironični podnaslov najpoznatijega europskog romana 18. stoljeća, napisanog u tri nadahnuta dana 1759.: ”Candide, ili Optimizam”, usmjeren je protiv nade Voltaireova doba: protiv nade usredotočene na znanost, tehnički napredak, razum te utopijske svjetove religije i ljubavi.

Voltaire je bio bijesan: naravno da znanost neće poboljšati svijet – samo daje novu moć tiranima; naravno da religija ne može objasniti problem zla – njezini pokušaji samo otkrivaju taštinu i licemjerje; naravno da je politički govor o pravednosti lažan – služi kao izgovor za dobivanje vlastitog profita…

Nada je, po Voltaireovom mišljenju, bila bolest i njegov je velikodušni cilj bio da nas pokuša izliječiti od nje.

Ipak, Voltaireov roman nije tek tragična priča niti je njegova filozofija nihilistička.

Candide i njegovi drugovi putovali su svijetom i neizmjerno patili: poznavali su progone, brodolome, silovanja, potrese, velike boginje, gladovanje i mučenje. Ali oni su – manje-više – preživjeli i, na posljednjim stranicama, našli se na maloj farmi u predgrađu Istanbula.

Voltaire, koji je volio provocirati predrasude svojih uglavnom kršćanskih čitatelja, najvažniju rečenicu u svojoj knjizi – i vjerojatno najvažniju izreku u modernoj misli – stavio je u usta muslimanima, dervišu i starcu, pravim filozofima knjige.

Znam – reče Candide – valja nam obrađivati svoj vrt. – U pravu ste – reče Panglos. – Naime, kada je čovjek smješten u rajski vrt, smješten je onamo ut operaretur eum, zato da radi. – Radimo bez mudrovanja – reče Martin. – To je jedini način da se život učini podnošljivim

Panglos i Candide pođoše se posavjetovati s dervišom. Panglos mu, govoreći u ime svih ostalih, reče: – Učitelju, dolazimo k vama s molbom da nam kažete zašto je stvorena tako čudna životinja kao što je čovjek. – Što se ti u to petljaš? – reče derviš. – Je li to tvoja briga? – No, poštovani oče – odgovori Candide – na svijetu ima užasno mnogo zla. – Nije važno – reče derviš – ima li zla ili dobra. Kada Njegova Svjetlost šalje brod u Egipat, brine li se o tome da miševima koji se na brodu nađu ondje bude udobno ili neudobno. – Pa što nam onda valja činiti? – reče Panglos. – Šutjeti – reče derviš. – Laskao sam sebi – reče Panglos – da ću s vama smjeti raspravljati o uzrocima i posljedicama, o najboljemu od svih mogućih svjetova, o izvoru zla, o naravi duše i o unaprijed ustanovljenom skladu. Na ove im riječi derviš zalupi vrata pred nosom.

Baš dok se ovaj razgovor vodio, pronese se glas da su u Carigradu nedavno zadavili dva vezira iz carskoga vijeća i muftiju, a više njihovih prijatelja nabili na kolac. Ta katastrofa na nekoliko sati uzvitla veliku prašinu.

Panglos, Candide i Martin, vraćajući se na svoj maleni majur, naiđoše na nekoga dobrog starca što bijaše izašao pred kuću da se osvježi pod cvjetnim narančinim svodom.

Panglos ga, budući jednako radoznao koliko i sklon raspri, upita kako se zvao muftija kojega su nedavno udavili. – Ništa ne znam o tome – odgovori dobričina. – Nikada nisam znao ime nijednome muftiji i nijednome veziru. U potpunosti mi je nepoznat događaj o kojemu mi govorite; općenito pretpostavljam da oni koji se miješaju u javne poslove kadšto bijedno pogibaju, a to i zaslužuju; no ja se nikada ne zanimam za ono što se zbiva u Carigradu; zadovoljavam se time što tamo na prodaju šaljem plodove iz vrta koji obrađujem.

Znam – reče Candide – valja nam obrađivati svoj vrt. – U pravu ste – reče Panglos. – Naime, kada je čovjek smješten u rajski vrt, smješten je onamo ut operaretur eum, zato da radi. – Radimo bez mudrovanja – reče Martin. – To je jedini način da se život učini podnošljivim.

Nije slučajno da Voltaire piše o obrađivanju vrta. Za svoj ”Ogled o općoj povijesti”, objavljen tri godine ranije, čitao je o islamu i o ulozi vrtova u islamskoj teologiji.

Za muslimane, budući da se svijet uopće ne može učiniti savršenim, zadatak pobožnih je pokušati dati predokus onoga što bi idealno trebalo biti u dobro njegovanom vrtu (a gdje to nije moguće, u prikazu vrta u tepihu). Trebala bi postojati četiri kanala koji aludiraju na četiri rajske rijeke u kojima teče voda, mlijeko, vino i med, i njihovo ušće koje predstavlja umbilicus mundi, pupak svijeta.

Vrtlarstvo nije trivijalna zabava, to je središnji način da se zaštitimo od utjecaja kaotičnog, opasnog svijeta usredotočujući svoju energiju na štogod što može odražavati dobrotu i milost za kojom čeznemo. Ovo je Voltaireov uzbudljiv, uvijek relevantan oblik hortikulturnog kvijetizma.

Upozoreni smo – i vođeni. Dakle, živjeti nam je tiho poput derviša ili obrađivati vrt poput starca iz kućice pod narančastim cvjetnim svodom te dijeliti cvijeće i plodove bližnjima.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: