Vatikanska placebo Gospa

Čuli ste sigurno za ”Placebo efekt”. Ono ilustrira moć ljudske psihe, a javlja se kada se zdravlje ispitanika poboljša, iako je dobio pilulu bez farmakološkog djelovanja – dakle placebo. Tako nekako bismo mogli sažeti lukavo rješenje pape Franje nakon 43 godina muka i natezanja oko navodnih ukazanja Gospe u Međugorju.

Papa je odlučio ne priznati nadnaravnost međugorskog ”fenomena”, ali priznaje da su mnoge tzv. Gospine poruke od Duha Svetog nadahnute. Vjernicima koji hoće vjerovati da se Majka Božja vidiocima ukazala, brat bratu, jedno 50 hiljadu puta (nekima od ”vidioca” pojedinačno i preko 7.000 puta!!) Crkva daje placebo pilulu, pardon, Gospu.

Priznaje papa Franjo i realnost na terenu: mnoga obraćenja, na desetke hiljada ispovijesti grijeha (broj je zaista ogroman, pa tako i podijeljenih svetih pričesti, skoro pa 50 milijuna od 1981. na ovamo), ali i puste milijarde eura koji se sliju u Međugorje. Treba taj novac, konačno, ”kanalizirati”. Pa je nađeno solomonsko rješenje: nama pare, a vama, hm, placebo Gospa, koja je i koja nije. Tko će ga više znati.

Sada kada Vatikan priznaje Gospine poruke i daje zeleno svjetlo za pobožnost ”Kraljici mira”, Crkva će nastojati da sive zone bude što je moguće najmanje.

Međugorje, reklo bi se, ipak primarno ima svoju ”vjersku stranu” koja govori o navodnim Marijinim ukazanjima.

Jugoslavenska biskupska konferencija zadarskom izjavom od 10. travnja 1991. godine nije utvrdila ukazanja, ostala je na ”ni da ni ne stavu”: ”Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama” (Glas Koncila 18/1991, str. 1), a Sveta Stolica je 2010. godine osnovala posebnu, treću komisiju koja je istraživala fenomen. Ostalo je na tomu da Papa (Franjo ili bilo koji) kaže konačni stav Crkve.

Bit će zanimljivo, ako doživimo Papin pravorijek, hoće li gospodarski kaos, koji je otvoreni prostor za široku lepezu raznih oblika kriminala i korupcije, biti dokazom da tu Gospe ima ili nema.

”Marija nije ravnatelj poštanskog ureda koji svaki dan šalje poruke”, poručio je, znamo, papa Franjo. Čini se da je time zapravo poslao signal o tome kakvi su rezultati vatikanske komisije o fenomenu Međugorja.

Po povratku iz Portugala (marijansko svetište u Fátimi), na letu za Rim i prilikom uhodane zrakoplovne konferencije za novinare koji ga prate na putovanjima, Franjo je u svibnju 2017. kazao nešto što bi trebalo zanimati ovdašnju crkvenu javnost i one koji vjeruju u tzv. međugorska ukazanja.

Na pitanje novinara Mimma Muola iz katoličkog lista Avvenire, kojeg, kao i Papin odgovor treba donijeti u cijelosti i iz izvornika:

”Dobra večer, Vaša Svetosti. Postavljam Vam pitanje u ime skupine Talijana. Jučer i danas u Fátimi smo s Vama vidjeli veliko svjedočanstvo o popularnosti vjere. Isto što se, na primjer, vidi i u drugim marijanskim svetištima poput Međugorja. Što mislite o tim ukazanjima, ako su bila ukazanja, te uzbuđenje koje je izazvalo kad ste odlučili imenovati vašeg biskupskog izaslanika za pastoral (u Međugorju, op. D.P.)?”, papa Franjo je rekao: ”Međugorje, sva ukazanja ili pretpostavljena ukazanja, pripadaju privatnoj sferi, nisu dio javnog redovnog magisterija Crkve. Međugorje. Formirana je komisija na čelu s kardinalom Ruinijem. Benedikt XVI. je to učinio. Ja, krajem 2013. ili početkom 2014., primio sam rezultate komisije kardinala Ruinija. U komisiji su bili dobri teolozi, biskupi, kardinali, ali baš dobri. Vrlo dobri. Kao i komisija.

Izvještaj Ruinija bio je vrlo, vrlo dobar. Zatim su u Kongregaciji za nauk vjere bile dvojbe, a Kongregacija je zaključila da se pošalje sva dokumentacija svakom od članova Feria Quarta (urednička bilješka: ‘Feria Quarta’ je jednomjesečni sastanak u Kongregaciji za nauk vjere u kojoj se ispituju postojeći slučajevi), čak i onu koja se činila suprotnom Ruinijevom izvješću.

Primio sam obavijest – sjećam se da je bila subota navečer, kasno navečer… i nije se činilo ispravnim. Bilo je to kao da se stavlja na aukciju – oprostite mi riječ – Ruinijevo izvješće koje je bilo jako dobro. U nedjelju ujutro prefekt je primio pismo od mene da umjesto da ih šalju u Feria Quarta, oni meni osobno pošalju mišljenja.

Ta su mišljenja proučena i svi oni naglašavaju intenzitet (obilnost) Ruinijevog izvješća.

U osnovi se moraju razlikovati tri stvari: prva ukazanje, kada su ‘vidioci’ bila djeca. Izvješće više ili manje kaže da se to mora nastaviti proučavati. Ukazanja, pretpostavljena sadašnja ukazanja: izvješće ima svoje sumnje. Ja sam malo ‘zločestiji’, volim Madonu kao Majku, našu majku, a ne ženu koja je voditeljica telegrafskog ureda, koji svakodnevno šalje poruku u određenom vremenu. To nije Majka Isusova.

Ta pretpostavljena ukazanja nemaju puno vrijednosti. To kažem kao osobno mišljenje. Ali, jasno. Tko uopće misli da Gospa kaže: ‘Dođite sutra u ovo doba, a tada ću reći poruku tom vidiocu?’ Ne. U Ruinijevom izvještaju se razlikuju ove dvije vrste ‘ukazanja’.

Treće, srž izvješća Ruinija, duhovna činjenica, pastoralna činjenica. Ljudi idu tamo i obraćaju se (Bogu, op. D.P.). Ljudi tamo susreću Boga, mijenjaju svoje živote… ali ovo… ne postoji čarobni štapić tamo. I ova duhovna i pastoralna činjenica ne može se zanemariti.

Sada, da biste vidjeli stvari sa svim tim informacijama, s odgovorima koje su mi poslali teolozi, ovaj dobar, dobar biskup imenovan je za to (mons. Henryk Hoser, Poljak, 2017. Preminuo je 2020., op. D.P.) jer ima iskustva, da vidi pastoralni dio, kako se to događa. I na kraju će se kazati nešto o tome”.

Ukratko, Papa negira ukazanja, ova koja se na hiljade i hiljade puta dosadno repetiraju, očito često iz komercijalnih potreba, ali ostavlja mogućnost da Međugorje bude ipak priznato kao svetište.

Poglavar Katoličke Crkve, i to baš po povratku iz Fátime, se po drugi puta poslužio metaforom da Gospa nije šefica poštanskog ureda. ”To nije Isusova majka”, rekao je, podcrtavam, novinarima u avionu.

I ovime je bio kategoričan. To ne može biti drugo nego najava da neće priznati ono što govore međugorski ”vidioci”, zanesenjaci iz Laudato TV i nekih hrvatskih glasila (Večernji list, Slobodna Dalmacija) i tamošnji hercegovački franjevci.

Bit će kako je 2015. rekao bibličar prof. dr. Mato Zovkić, svećenik sarajevske nadbiskupije i član spomenute prve Međugorske komisije (koju je formirao mostarski biskup Pavao Žanić), a koja je izvijestila i Papu (Ivana Pavla II.): ”Ukazanja nije ni bilo”.

Ne morate mi vjerovati, ali ja sam temeljito proučio predmet ”Međugorje” i to su, osobito kada uzmemo u obzir da je Gospa čak davala naredbe umirovljenom biskupu Ratku Periću (nasljedniku Žanića) kako riješiti konflikte s fratrima u Hercegovini odnosno kada imate na umu da se rat dogodio Gospi ispred nosa, da su joj na uši dolazili jauci zatočenika koncentracijskih logora HVO-a, a da se Gospa nije ni zakašljala, ili da nikada nije bilo riječi o zločinima ustaša nad Srbima Prebilovaca i drugih sela u tom kraju (toliko o ”plodovima mira”), vrlo jednostavne stvari: naime, svjedočimo 43-godišnjoj obmani.

Dakle, što se mene tiče, to bi bio kraj ove priče. Sve drugo je kriminal, standardna hrvatska mitomanija, i jako puno religijskog ludila.

Ali, hajmo na važnu vijest, koju treba analizirati.

U četvrtak 19. rujna u Tiskovnog uredu Svete Stolice u Vatikanu održana je press konferencija na kojoj je predstavljena Nota Dikasterija za nauk vjere o ”Kraljica mira” o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje. Prefekt Dikasterija za nauk vjere argentinski kardinal Víctor Manuel Fernández na široko je prikazao dokument koji je papa Franjo odobrio u privatnoj audijenciji tom kardinalu 28. kolovoza 2024. i kojim se prihvaća veliki broj tzv. Gospinih poruka, mnoge i ne i daje se zeleno svjetlo za nastavak odnosno širenje pobožnosti međugorskoj Gospi kao ”Kraljici mira”, naglašava se da se Crkva ne izjašnjava u vezi možebitne nadnaravnosti fenomena (ostaje se na ono iz Zadarske izjave BKJ iz 1991.) i sugerira se svima mudrost i razboritost, odnosno da se ne trči za senzacijama već da se u Međugorju i oko Međugorja traži Boga, prvenstveno u sakramentu pomirenja i u euharistiji.

Kardinal Fernández u svom se govoru prisjetio rada Komisije kardinala Ruinija i apostolskih vizitatora mons. Hosera i mons Alda Cavallija (sadašnjeg papinog izaslanika za župu Međugorje). Pozivajući se na Benedikta XVI., naglasio je razdvajanje nadnaravnosti nekog fenomena i njegovih plodova, navodeći kako je nadnaravnost vrlo teška za utvrditi. ”Analizira se fenomen koji danas možemo utvrditi i analizirajući taj fenomen koji danas možemo utvrditi dolazi se do pastoralnog zaključka.”

Također je istaknuo pozitivne plodove i raširenost pobožnosti ”Kraljice mira” diljem svijeta. Prisjećajući se vlastitih iskustava, spomenuo je kako je sam susreo tu pobožnost u raznim krajevima svijeta, a dok je bio župnik u Argentini predložio je vjernicima da postave slike Gospe – prva koju su mu vjernici predložili bila je ona ”Kraljice mira”.

Dikasterij se u svome radu osvrnuo na poruke iz Međugorja. ”Većina poruka ima lijep sadržaj koji može potaknuti vjernike na obraćenje, rast u odnosu s Kristom te da grade mir u svijetu. Većina poruka daju poticaje iz Evanđelja i čine to jezikom koji je bliži i jednostavniji našim narodima”, dodao je. ”Neke poruke mogu sadržavati neprecizne riječi s akademske perspektive”, upozorio je. Poruke se ne interpretiraju kao privatne objave, već kao poučne tekstove koji mogu poticati ”lijepo duhovno iskustvo”. Također je, kazao je kardinal, potrebno gledati poruke u cjelovitom kontekstu. Spominjući teme poruka, istaknuo je poruku mira, poziv na obraćenje, molitvu, bratsku ljubav te poziv na osobno svjedočenje.

”Ipak, postoje poruke koje treba pažljivo proučiti”, poručio je prefekt. Dokument se osvrće na nekoliko poruka koje se mogu činiti povezanima ”sa zbunjujućim ljudskim iskustvima”, iako neke pogreške možda nisu iz ”loše namjere, nego zbog subjektivnoga shvaćanja fenomena”, navodi se u tekstu.

Prefekt je ponovio važnost proučavanja poruka u cjelovitom kontekstu te osvrnuvši se na kritike o moralnom životu vidjelica, pozvao se na Dokument u kojem se tvrdi da ”kada se prepozna djelovanje Duha za dobro Naroda Božjega ‘usred’ nekog duhovnog iskustva od svoga početka do danas, karizmatski darovi (gratiae gratis datae) – koji bi mogli biti povezani s tim iskustvom – da bi mogli djelovati ne zahtijevaju nužno moralnu savršenost uključenih osoba”.

Oko toga su se, zaista, lomila koplja. Godine 2001. sadašnji je zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, mons. Dražen Kutleša, u svojstvu pomoćnika biskupa Perića izdao, to jest, priredio knjigu ”Ogledalo pravde – Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju” u kojima se, de facto, negiraju ukazanja i ismijavaju mnoge poruke kao ”nedolične Majci Božjoj”.

Bilo je naime vrijeme, prvih godina ukazanja kada je šestorku ”zarobio” fra Tomislav Vlasić koji je kasnije izbačen iz franjevačkog reda i skinut sa svećeničkog poziva. Lik je volio pare, moć i manipulacije, pa je, po svemu sudeći, manipulirao vidiocima i već na početku cijelu stvar usmjerio u lošem pravcu.

Sada ostaje da se vidi kako će mons Kutleša reagirati, hoće li se praviti Englez, kao da se ništa nije dogodilo, ili će ostati vjeran svom ranijem poslu uz biskupa Perića.

Mostarsko-duvanjski biskup u mirovini, msgr. Ratko Perić oglasio se mnogo puta priopćenjem tvrdeći da se u Međugorju Gospa nikada nije ukazala navodeći, kako je ustvrdio, da je riječ o ”više manipulacija vidjelaca i svećenika koji su tamo bili na službi”.

”Imajući u vidu sve što je ovaj Biskupski ordinarijat do sada istraživao i proučavao, uključujući poruku prvih sedam dana navodnih ukazanja, može se mirno ustvrditi: Gospa se u Međugorju nije ukazala!”, stoji u jednom priopćenju biskupa Ratka Perića.

Pri tome je podsjetio kako je u više navrata Crkva istraživala ovaj fenomen od početaka iz 80-ih godina pa sve do komisije koju je uspostavio papa Benedikt XVI. 2010. godine (ona kardinala Ruinija), kao i stajališta Kongregacije za nauk vjere 2016. godine.

”Stajalište ovog Ordinarijata kroz sve ovo vrijeme bilo je jasno i odlučno: nije riječ o vjerodostojnim ukazanjima Blažene Djevice Marije”, naveo je biskup Perić. Pri tome je opovrgnuo vjerodostojnost i ukazanja prvih dana međugorskog fenomena kazavši da postoje brojne kontradiktornosti u izjavama navodnih vidjelaca Gospe u Međugorju.

”Nakon što su presnimljene i prepisane audiokasete koje sadržavaju razgovore pastoralnog osoblja u župnom uredu u Međugorju, u prvih tjedan dana, s dječacima i djevojčicama koji su tvrdili da im se ukazala Gospa, s uvjerenjem i odgovornošću iznosimo razloge i zaključke o nevjerodostojnosti navodnih ukazanja. A ako se prava Gospa, Isusova Majka, nije ukazala – kao što nije – onda su sve to samozvani vidioci, tobožnje poruke, tzv. vidljivi znak i navodne tajne”, naveo je biskup mostarsko-duvanjski.

Biskup Perić navodi i ”dvoznačne pojave” s navodnim ukazanjima tvrdeći da se ”ukazana žena” u Međugorju ponaša sasvim drugačije od istinske Gospe, Majke Božje, u ukazanjima koja je Crkva do sada priznala autentičnima.

”Redovito ne govori prva; čudno se smije; nakon određenih pitanja nestaje, zatim se ponovo vraća; pokorava se ‘vidiocima’ i župniku da s brda siđe u crkvu, iako nevoljko. Nije sigurna koliko će se vremena ukazivati; dopušta nekima nazočnima da joj gaze po velu koji se vuče po zemlji, dopušta da joj se dodiruje odjeća i tijelo. Takva doista nije evanđeoska Gospa!”, navodi biskup Ratko Perić.

Papa Franjo imenovao je 2017. svoga posebnog izaslanika za Međugorje, poljskog biskupa Henryka Hosera koji je morao izučiti pastoralno pitanje. Hoser nije imao zadaću da pokrene novu istragu o navodnim ukazanjima Gospe, koja su započela 1981. i koja se nastavljaju sve do danas, pa i na dnevnoj bazi, već je treba prikupiti i produbiti informacije o pastoralnom stanju i prije svega potrebama vjernika koji dolaze u Međugorje iz cijeloga svijeta. Tu službu za papu i spomenuti Dikasteriji sada vrši mons. Aldo Cavalli. Njihovi izvještaji su bili presudni da se dobije status ”Nihil obstat” (ništa ne priječi).

A 24. lipnja 1981. dvije djevojke – Ivanka Ivanković i Mirjana Dragičević su otišle na Podbrdo, te je Ivanka izjavila kako je ugledala Gospu. Istoga dana, u kasnijim satima, šestero djece na istom mjestu vidi lik Marije s djetetom u naručju: osim Ivanke i Mirjane, prisutni su Vicka Ivanković, Ivan Dragičević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović. Drugi dan, 25. juna, ostalima se pridružuju Marija Pavlović i Jakov Čolo. Nakon 43 godine, u svjetlu aktualnih normi, Papa je odobrio dokument ”Kraljica Mira – Nota o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje”.

Jedan od stručnjaka koju su radili za sve tri komisije, spomenuti sarajevski bibličar i teolog Mato Zovkić, nije imao problema izjaviti da se Gospa nije ukazala. Nikada. ”O doživljajima djece ne bi se smjelo govoriti kao o pravim ukazanjima. Ne vidim da bi itko odgovoran u Crkvi Božjoj, uključujući papu, mogao reći: Djeca su vidjela Gospu”.

Zato kažem da je ponuđena ”placebo Gospa”. Bez brige, milijuni vjernika će se i dalje slijevati, milijarde eura isto. Samo što će sada Crkva htjeti uvesti reda. Možda konačno nešto kapne i misionarima u Africi koji desetljećima čekaju. Meni su neki u Zambiji i Beninu kazali da ni euro iz Međugorja nisu vidjeli. A ni Gospu da joj direktno isprose koji dinar.

I opet, u iščekivanju nekih ”sitnica” poput ove: da jedna od ”vidjelica”, Vicka Ivanović, koja je punih 850 dana, kako je rekla, od 7. siječnja 1983. do 10. travnja 1985. slušala i bilježila ”Gospinu biografiju”, isporuči, konačno, to nesumnjivo važno djelo.

Ukratko, i zaključno: kako je napisao filozof i teolog Marko Vučetić na FB-u, Vatikan nije priznao ukazanje Gospe u Međugorju, ali je priznao ”plodove”, pa tako i novce koji dolaze po nepriznatoj Gospi.

 

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?
    •  Bojim se da bi šef P.E.N.-a i Papu proglasio velikosrbinom

> Svi tekstovi ovog autora