Velik dio bolesti zajednički je životinjama i ljudima

Epidemiologija je struka kojom se bavim i čija me slojevitost i svestranost privukla kad sam započela tu specijalizaciju. Jednake metode primjenjuju se i na istraživanja o zaraznim bolestima životinja. U novije doba se ponovo pažnja usmjerava na prevenciju zaraznih bolesti jer se svi uzročnici razvijaju jednako kao i sva ostala živa bića, neka postaju otporna na lijekove te je postalo jasno da je otkriće antibiotika i antivirusnih sredstava postiglo ograničen uspjeh. Daleko veći uspjeh postiže primjena cjepiva, no, koja nije moguće uvijek za sve uzročnike proizvesti. Barem zasada ne.

Velik dio bolesti zajednički je životinjama i ljudima te je izuzetno važno poznavanje pojma ”jednog zdravlja” u kojemu se vodeći brigu o prevenciji i suzbijanju bolesti životinja, djeluje i na očuvanje ljudskog zdravlja. Osobito je to važno zbog procesa globalizacije.

Iz prošlosti jedan od takvih postupaka je cijepljenje pasa i drugih životinja protiv bjesnoće čime je spriječen pobol i sigurna smrt ljudi.

Druge su bolesti vezane uz životinje koje se ne prenose na ljude, ali izazivaju masovni pobol životinja ako su uzgajane na farmama.

Zadnjih mjeseci smo obasipani vijestima o pojavi afričke svinjske kuge, te lanjskog ogromnog masakra peradi zbog ”ptičje gripe” u SAD koji je ugrozio opskrbu jajima ali i opstanak peradi tamo.

Masovna eutanazija životinja ugrožava različitost vrste i negativno utječe na biologiju životinja, a sve više je dokaza kako uzgoj na velikim farmama nije dobro došla opcija za budućnost. No, često loši higijenski uvjeti i nepropisna briga o životinjama uzrokuje veći pobol i smrtnost na malim obiteljskim imanjima.

U tijeku je i pojava bedrenice, od koje mogu oboljeti i ljudi koji su u kontaktu s bolesnim životinjama. Kako kao epidemiolog znam određene zakonitosti nastanka kolektivne imunosti, to isto vrijedi i za životinje i za ljude.

U ljudi se pri vođenju protuepidemijskih mjera uvijek mora postupati tako da se istodobno sprječava masovno širenje bolesti uz što manju štetu a postiže se na nekoliko načina: karantena, liječenje oboljelih, ako je moguće i opravdano za pojedinu bolesti primjena kemoprofilakse (što znači davanje lijekova osobama u kontaktu),  zaštita osoba s povišenim rizikom i cijepljenjem za one bolesti u kojih je dostupno cjepivo.

Moguće su i neke druge mjere poput davanja specifičnih imunoglobulina od drugih ljudi koji su ili preboljeli bolest ili bili cijepljeni pa imaju antitijela.

No, u svjetlu tih bolesti životinja i pretužnih snimaka obitelji koje ostaju bez svojih stada, postavila sam pitanje koliko je zaista potrebna eutanazija svih životinja na farmi u slučaju ASK, te ne bi li se manja šteta postigla karantenom, ranim prepoznavanjem i/ili liječenjem životinja, odnosno treba li s obzirom na sve češće pojave takvih bolesti preispitati mjere s drugačijeg aspekta (tzv. ljudske medicine).

Bitno je provoditi istraživanja u kojima bismo imali dokaze da li u slučaju primjene karantene i preživljavanja dijela oboljelih životinja dobijemo životinje koje su imune na određenu bolest. Jer, da, točno je da ako se žrtvuju sve životinje na nekoj farmi, uz uvjet da se bolest ne šiti na druge načine (npr. preko kontakta ljudi koji se o njima brinu i sl.), jasno je da bolesti neće više biti jer nema niti životinja.

Kao i u slučaju pandemije ili epidemije bolesti u ljudi kada je pri konačnim odlukama o mjerama uvijek je nužno odvagati sve pozitivno i negativno uključivši i ekonomske gubitke sa svim posljedicama koje nose, isto vrijedi i za ove odluke u slučaju epizootija.

Bitno je naglasiti da ljudi ne obolijevaju od afričke svinjske kuge. Međutim, meso kontaminirano virusom ASK ne smije se koristiti za hranjenje svinja, jer se svinje na taj način mogu zaraziti. Evo i nekoliko pitanja s odgovorima koja vjerojatno zanimaju građane vezano uz ASK.

Na temelju kojeg istraživanja se preporučuje da u slučaju afričke svinjske kuge (skrać. ASK) postoji potreba za klanjem svih svinja na farmi? Je li to u suprotnosti s mogućnošću postizanja prirodnog i kolektivnog imuniteta? Je li to opasno za istrebljenje svih vrsta? Postoji i opasnost od života mnogih ljudi bez izvora egzistencije, a također i od nedostatka hrane.

Preporuka se uglavnom temelji na znanstvenim i veterinarskim istraživanjima koja pokazuju da je ASK izuzetno zarazna i smrtonosna za domaće i divlje svinje, a trenutno ne postoji učinkovito cjepivo ili tretman (od sredine 2024.). Zaražene životinje obično uginu unutar 7-10 dana, a virus se može širiti izravnim kontaktom, kontaminiranom hranom, odjećom, alatima i divljim svinjama.

Masovno eutaniziranje je učinkovita metoda sprječavanja širenja na druge farme ili regije.

Načelno, životinje koje prebole i prežive neku bolest bi trebale biti imune no za sada u ASK nema poznatih slučajeva oporavka koji bi doveli do imuniteta. Virus ASK opstaje u okolišu i u truplima životinja, što otežava suzbijanje ako se zaražene svinje ostave žive.

ASK je ozbiljna prijetnja, ali vjerojatno neće uzrokovati globalno izumiranje svinja jer virus ne zarazi sve svinje odmah ili globalno, regionalno se suzbija (iako ponekad neuspješno). Divlje svinje i izolirane populacije svinja mogu preživjeti u područjima koja još nisu zaražena. Međutim, masovno klanje i nekontrolirano širenje mogu dovesti do regionalnog izumiranja populacija svinja, gubitka bioraznolikosti u pasminama svinja (npr. lokalne pasmine).

Koje društvene posljedice ovo ima te koje su posljedice po sigurnost hrane?

Seoski poljoprivrednici gube cjelokupna sredstva za život. Nacionalne industrije svinjetine propadaju (npr. Kina je 2018. – 2020. izgubila preko 50% svojih svinja), cijene hrane rastu globalno (kao što se vidjelo 2019. – 2020.), dostupnost proteina opada, posebno u zemljama s niskim prihodima.

Preporučuju se kompenzacije za poljoprivrednike, jačanje biosigurnosti uzgoja umjesto oslanjanja samo na klanje, postojanje fondova za hitne intervencije kako bi se izbjegao društveni kolaps.

Potrebna su dalja istraživanja promjene strategija intervencija i praćenje ishoda istih kao npr. djelomično klanje (samo zaražene i kontaktne svinje), zoniranje i kompartmentacija kako bi se izbjeglo masovno uništenje, ubrzani razvoj cjepiva i mjere biosigurnosti i ranog otkrivanja.

Naime, istraživanja tog tipa su malobrojna. Istraživanje provedeno na velikim farmama u Kini 2018. uz izolaciju zaraženih dijelova farme, bez klanja svih svinja i podjelu na bio-sigurnosne zone, postiglo je ograničen uspjeh. U novije doba se provode istraživanja tzv. survivor pig selekcije-istraživanja na svinjama koje su možda genetski otporne na ASF kombinirano s probirom PCR testiranjema svake sedmice.

Da li se napravio pokus s karantenom ali i potpunom promjenom osoblja te higijenskim mjerama?

Da, u Vijetnamu je 2022. – 2024. provođen eksperimentalni protokol na farmi od 1200 svinja, podijeljenoj u dva epidemiološka segmenta (A i B). Ključna strategija je uključivala sekcioniranje farme-fizička odvojenost dvaju sektora, bez međusobnog kretanja životinja, karantenu-ulazak samo novokupljenih životinja u odvojeni objekt, strogu kontrolu osoblja-različiti radnici za svaki segment, uz tuširanje, dezinficiranje obuće/odjeće i vozila. Nakon prvog vala izbijanja u 2022., u drugom valu uspješno su smanjili doprinos virusu unutar farme i, u određenim fazama, obuzdali širenje bez totalnog klanja.

Kakvi su rezultati istraživanja pobola i smrtnosti od ASF na zatvorenim farmama, tj. nije li pogreška u dijelu tih istraživanja što se pod zaraženom svinjom smatra ona koja ima pozitivan PCR nalaz, no u biti svinja nema vijabilan virus nego samo nalaz dijela dna?

Jedna od ključnih metodoloških i dijagnostičkih dilema u vezi s tumačenjem PCR rezultata u istraživanjima i upravljanju ASK je to da PCR “pozitivna svinja” nije zaista zaražena pa ni zarazna. PCR test ne razlikuje živi (vijabilan) virus od ostataka genetskog materijala.

Zašto je to važno? Zato jer se time preuveličava širenje i broj “zaraženih” može biti prenapuhan, posebno u kasnim fazama infekcije a to može dovesti do nepotrebnog klanja čitavog stada (lažno pozitivna nalaz za zaraznost).

Također može dovesti do lažnog podatka o trajanju infektivnosti, i takve životinje više nisu prijetnja, ali se i dalje vode kao zaražene. Zato je prema preporukama EFSA-e iz 2021. nužno PCR se mora kombinirati s virusnom izolacijom kako bi se procijenila zaraznost. U brojnim pokusima, svinje su ostale PCR-pozitivne i do 35 dana nakon infekcije, ali nisu mogle prenijeti virus drugima (Gallardo et al., 2015). U pokusima se još koristi i inokulacija (unos u zdravu životinju i praćenje hoće li se oboljeti) te određivanje specifičnih antitijela zbog uvida u stečeni imunitet.

U EU je tijekom 2024. godine 95% uzoraka podrijetlom od domaćih svinja analizirano samo PCR-om (547.952 uzorka), dok je približno 3,1% uzoraka analizirano samo ELISA testovima (17.813 uzoraka), a 1,5% uzoraka (8.900) testirano je paralelno PCR-om i ELISA-om.

Ovaj obrazac vrlo je sličan prethodnoj izvještajnoj godini kada je 96% uzoraka analizirano PCR-om (590.118 uzoraka), 3,5% (21.564 uzorka) ELISA-om, a 0,6% analizirano paralelno oba testa (3.588 uzoraka).

Drugi testovi, poput indirektnog testa imunoperoksidaze (IPT), izravnog testa fluorescencije na antitijela i izolacije virusa, korišteni su na ograničenom broju uzoraka (311 uzoraka, 0,054% testova).

Slično je učinjeno i za divlje svinje. To ne znači da dio tih ”pozitivih” životinja nije bio bolestan, naprotiv. Zato je vrlo važno i praćenje nalaza u divljih svinja kako onih iz izlova, tako i nesretno stradalih u prometu ili nađeno mrtvih.

Epizootološka slika pokazuje da se bolest prenosi uglavnom iz istočnog i jugoistočnog dijela europskog prostora prema zapadu s time da su grupiranja bolesti zabilježena u Njemačkoj i Italiji, dok su u Francuskoj pozitivni samo uzorci divljih svinja te ulažu znatna sredstva u prevenciju.

Ipak, u izvješću se može zamijetiti kako dio država ne daje podatke o ASK, a očito je i različita kvaliteta prijava pojava epizootija što neke države (poput Hrvatske, BiH, Srbije) radi prilično ažurno i s podacima o eutaniziranim svinjama.

Također postoje nelogičnosti između broja eutaniziranih svinja i broja epizootija, što otvara brojna pitanja o ujednačenosti provedbe nadzora i protuepizootijskih mjera.

Kakvi su rezultati istraživanja pobola i smrtnosti svinja od ASK na zatvorenim farmama?

Istraživanje u Estoniji (2015. – 2017.) pokazalo je da je na velikim komercijalnim farmama (>1000 svinja) smrtnost bila niska – 0,7 %, dok je na malim obiteljskim farmama bila visoka (~29,7%). Druga istraživanja iz Tanzanije (2015. – 2017.) pokazala su suprotne podatke jer je na velikim intenzivnim farmama smrtnost bila 85–100 %, dok su u manjim ili srednjim objektima imali smrtnost od 69–96% ili u Nigeriji (2001.) na 306 farmi od 75,9 % kod mladih do gotovo 100 % kod odraslih životinja. Ovakve razlike upućuju na različitu kvalitetu istraživanja, ali i uvjeta držanja životinja. Činitelji koji utiču na razlike između farmi su veličina farmi – velike i dobro osigurane farme mogu imati manji mortalitet u ranom stadiju širenja; virulencija soja – što je soj agresivniji, smrtnost bliže 100%.

Često su u istraživanjima citirani rezultati matematičkih modela koji pak počivaju na nedovoljno kvalitetnim istraživanjima stvarne dinamike bolesti ASK među svinjama. Postoje li konkretna eksperimentalna istraživanja?

Eksperimentalna transmisija (Georgia 2007. soj) studija eksperimentalne transmisije svinja sa sojem ASFV ”Georgia/2007” u uvjetima laboratorija bolest kod svih zaraženih bila akutan tijek i smrtnost je bila gotovo konstantna. U ~10 – 17 % slučajeva epidemija nije uspjela prirodno proširiti se dalje.

Drugi rad je opisao eksperimentalno inficiranje virusom EU soja (Litva 2014, Genotip II) Inokulacija svinja kontaktom sa zaraženim pojedincima s litavskim izolatima iz divljih svinja (LT14/1490) pri čemu je smrtnost bila čak 94,5 % izračunato na svinje s pozitivnim PCR om. Samo 33 % životinja steklo je antitijela dok je jedna kontakt svinja preživjela je asimptomatski, što daje dodatne uvide u varijabilnost odgovora domaćih svinja na ASF virus.

Što je još moguće učiniti da se spriječi pobol životinja?

Vrlo bitno je da se životinje ne prevoze ilegalno pogotovo preko granica. Hranjenje bilo koje životinje pomijama (napoj), bilo da se radi o svinjama, peradi, preživačima ili divljim životinjama, je ilegalno i može uzrokovati značajnu štetu.

U uputama uzgajivačima svinja, proizvođačima svinja, malim poljoprivrednicima i široj javnosti se naglašava da se svinje ne hrane ugostiteljskim otpadom, kuhinjskim ostacima ili proizvodima od svinjetine, jer to može uzrokovati zarazu. Pogotovo je važno da se izbjegava veza s divljim svinjama bilo preko ljudi ili njihovog mesa.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Demografija i medicina: imaju li poveznicu?
    •  Bez Svjetske zdravstvene organizacije doći će do kaosa
    •  Ukidamo li liječničku profesiju?
    •  Bolnica na kraju grada
    •  Nema mjesta panici, ali što trebamo znati o legioneli?
    •  Može li AI povećati učinkovitost zdravstva i dijagnostike
    •  Kako matematička nepismenost jednostavno manipulira ljudima
    •  Liječnik mora biti materijalno potpuno neovisan o bolesniku
    •  Hripavac se širi zbog opadanja imunosti i necijepljenja djece
    •  Preventivnim pregledom uzorka stolice spašavate život

> Svi tekstovi ovog autora