Venecija – umjetnička meka Jadrana

Venecijanska laguna, ušće rijeke Po, koje bi, prepušteno svom prirodnom toku bilo močvara, mjesto je čudesnih igara svjetlosti u zoru i u suton, iznad pješčanih sprudova – otoka, koji su ljudskim trudom pretvoreni u elitne rivijere, a na kojima još uvijek, netaknuta caruju ribarska mjesta poput luke Malamocco na Lido di Venezia, vrtovi i voćnjaci iz kojih je još čitljiva povijest iz vremena prije nego su venecijanski plemići počeli graditi vile na otoku i pretvorili ga u ekskluzivno ljetovalište.

Tu je i pitoreskni otočić Pellestrina, na kojem se čini da je vrijeme stalo, obitavalište ribara i čipkarica, koje ima samo tri naselja, nastala od triju obitelji i njihovih bračnih drugova.

Tu su i ”stakleni otok” Murano i otok čipke Burano, s kojeg je za vrijeme vladavine Venecije u našim krajevima, na Pag stiglo čipkarsko umijeće.

Tri ulaza s kojima je laguna povezana s Jadranskim morem – kod ribarskog gradića Chioggie, kod otoka Lido di Venezia na ulazu u Mestre i Veneciju i kod luke Malamocco na Lidu, vrlo su propusna i osjetljiva na oscilacije razine mora, tako da, zbog posebnosti riječnog pješčanog estuarija, na proljeće plime budu vrlo visoke, spajaju se s drugim podzemnim vodama (Venecija zapravo počiva na jezeru), te poplavljuju i Veneciju i otoke lagune.

Zato su na svim otocima sagrađeni brojni murazzi, obrambeni zidovi, a otočić Pellestrinu, toliko uzak i da je na najužem dijelu širok samo četiristotinjak metara, cijelom dužinom opasuje obrambeni murazzo sagrađen u 18. stoljeću.

Cijela laguna zapravo je ostatak jednog puno većeg sustava laguna i pješčanih estuarija koji se u vrijeme Rimskog Carstva prostirao od Trsta sve do Ravenne u koje su bježali romanski narodi pred provalama barbara, da bi kasnije u sigurnom zagrljaju lagune stvorili moćnu Mletačku Republiku.

Današnja laguna rezultat je enormnih ljudskih napora, počevši od melioracije kojom se spriječila daljnja prirodna evolucija lagune u močvaru, do složenog sustava kanaliziranja voda koji je brojne nenaseljive otočiće učinio naseljivim

Današnja laguna rezultat je enormnih ljudskih napora, počevši od melioracije kojom se spriječila daljnja prirodna evolucija lagune u močvaru, do složenog sustava kanaliziranja voda koji je brojne nenaseljive otočiće učinio naseljivim.

Neki mali otoci, od ukupno 117 otoka lagune, su umjetni, i ljudske tvorevine.

Venecija, grad-otok, toliko puta spominjan i opjevan u književnosti, grad kojeg je Thomas Mann nazvao neusporedivim s bilo kojim drugim, jer metropolu Venecije čine svi otoci lagune i Padova na sjeveru, svoju je umjetnost, jače nego bilo koji drugi dio Italije, stvarala na utjecaju Istoka, zahvaljujući jakom utjecaju Bizanta zbog čvrstih trgovačkih veza.

Utjecaj Istoka vidi se u sitnim mozaicima koji su, za razliku od velikih rimskih mozaika odražavali minuciozni i meditativni svijet Istoka, a najznačajniji pomak k sitnim mozaicima u kojima su sve venecijanske tunike bile pune arabeski iz kojih je bio vidljiv maurski utjecaj, a frizure i odjeća svetih likova u prikazu se miješala s frizurama i odjećom Venecijanaca 14. stoljeća.

Zatim, u renesansi, čuveni Bellinijevi kerubini koji sviraju simbol su višeg reda koji unosi glazba, a kasnije otkriće uljanih boja omogućilo je venecijanskim slikarima da prenesu čaroliju svjetla i neba nad lagunom i zadrže ga na svojim platnima, poput Tiziana i Tintoretta.

Čudesno je koliko je ljudskih napora, koliko imaginacije i stvaralaštva, pa i ustrajnog fizičkog rada uloženo u lagunu, koju danas krasi, iza Azurne obale, najmondenija rivijera Europe.

Osobito je to čudesno za nas, navikle na prirodnu ljepotu kamena, šuma i mora, u kojoj je more azurno plavo, pitomo, ne moramo se boriti s njim i pješčanim dnom estuarija koji uvijek teži prirodnoj evoluciji u močvaru, neobično nama koji smo navikli ulagati tako malo u umjetnost, arhitekturu i melioraciju odnosno navodnjavanje da bi maslinici i voćnjaci, i brojne povrtne kulture ne samo hranili priobalje, nego bili i osnova gastro kulture čuvene u Europi.

Mi, tako, zapravo, parazitiramo na Bogom danoj ljepoti, nasipavajući obalu, apartmanizirajući i podlažući obalu ad hoc gradnji po potrebi, bez pejzažne arhitekture i održivog prostornog planiranja, misleći kako je Bogom dana ljepota dovoljna, i da se svi trebaju pokloniti onom što mi nemilosrdno iscrpljujemo zbog profita masovnog turizma.

Uvijek će dakako biti onih kojima je dovoljan apartman u šumici, terasa s lijepim pogledom i plaža. No želimo li da nam dolaze turisti velike platežne moći, još puno žganaca moramo jesti do vrhunskog turizma.

Na venecijansku rivijeru se ne dolazi zato što je more tamo najbistrije. Jer, more pješčanog estuarija, koje jest čisto, nikad nije azurno kao more uz kamenu obalu, pročišćavano strujama.

No nebo nad lagunom čudesno je, zore su plamteće u narančastoj svjetlosti, a do sad ste mislili da te boje pripadaju samo zalascima.

Ili, u danima pred neveru, zore budu purpurne, s daškom plavičaste izmaglice, a zalasci nad lagunom impresivni, u miješanju boja i nijansi mnoštva malih oblačića koji se počnu prikupljati da bi se pred neveru spojili u jedan veliki i težak, koji proguta Veneciju i cijeli horizont ako oluja dolazi iz smjera Garde.

Šećući uz duge pješčane plaže, pogotovo u južnom Alberoniju, uz plavičasta i zelena stakalca, nije rijetkost da naiđete na morem izvaljani oblutak na kojem su ostaci rimskog mozaika. Čini se da Bellinijevi kerubini i dalje sviraju nad lagunom, jer svuda vlada sklad i ljepota.

Od mondene rivijere, ekskluzivnih hotela i starih vila venecijanskih plemića, preko luke Malamocco i vezanih oblih drvenih koča i barki, do južnog Alberonija na kojem ćete, kupajući se na njegovim plažama, shvatiti zašto je Mann, pišući ”Smrt u Veneciji”, rekao da taj grad nije usporediv ni s kojim na svijetu.

Venecija, grad-otok, toliko puta spominjan i opjevan u književnosti, grad kojeg je Thomas Mann nazvao neusporedivim s bilo kojim drugim, jer metropolu Venecije čine svi otoci lagune i Padova na sjeveru, svoju je umjetnost, jače nego bilo koji drugi dio Italije, stvarala na utjecaju Istoka, zahvaljujući jakom utjecaju Bizanta zbog čvrstih trgovačkih veza

Otočići, koji poput Pellestrine, žive vlastitim ribarskim i težačkim životom, gotovo izmaknuti vremenu i turistima koji posjećuju Veneciju i ekskluzivni lido. Murano, koji u bojama stakla zarobljava i zlatne zalaske i plamteće zore i morske dubine prepune nijansi. Voćnjaci i vrtovi, sve je, kao i parkovi i šume, uređeno i prepuno sklada.

Od povijesne regate, preko kazališta na moru gdje ćete uživo gledati ”Smrt u Veneciji”, preko izložbi i koncerata do čuvenog Venecijanskog biennala, sve će vas inspirirati.

Ljetujući na venecijanskim lidima, svakog ljeta, osim posebnog pejzaža estuarija i čarobne igre svjetlosti nad lagunom, jedna će vas umjetnička impresija ostaviti bez daha, zapravo, začarat će vas, pa ćete kad odete, čaroliju Serenissime zauvijek nositi u sebi, i svijet ćete promatrati kroz njen veo.

Ovog ljeta, mene je začarala umjetnica peruanskog porijekla, Ana Maria Reque, i njezine meduze – svjetiljke od murano stakla koje su u krakovima zarobile svu rapsodiju svjetlosti lagune koju kao da su upila ta prozračna morska bića, pa je iz mora ponovo, oplemenjenu, puštaju radoznalim zjenicama promatrača.

Meduze izložene na venecijanskom Festivalu stakla razlijevajući titravu raznobojnu svjetlost, osim što govore o važnosti umjetnosti u primijenjenom obliku, jer je estetika odgojna, ona povlači dušu k smiraju i vrlini, govori i o bogatstvu i važnosti života u moru, kojem su meduze, ti lelujavi, prastari stanovnici, svjedoci dok čovjeka još nije bilo, niti njegova, često, pogubna utjecaja.

Serenissima tako ostaje i nadalje umjetnička i kulturna meka Jadrana, prostor koji odiše skladom i stvaralaštvom i koji kao da lebdi na granici transcendentnog i imanentnog, na razmeđi svjetova, koju se umjetnici već stoljećima upinju oživotvoriti u svom stvaralaštvu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Sarajevo, ljubavi moja
    •  Turbulentna prosvjetarska jesen
    •  U Alsaceu sam učila o ljudskosti, prevladavanju traumi i napretku  
    •  Plodovi jednostavnosti
    •  Adieu, mon amie la Rose
    •  Što bismo sve, da hoćemo, mogli naučiti od Baby Lasagne?
    •  Zašto ne vjerujem u pravdu Zorana Milanovića?
    •  Učenici prve i druge klase i inkluzija kao ideološka parola
    •  Sindikalni prosvjedi i rasjedi
    •  Božićno vrijeme u hostelu Arena

> Svi tekstovi ovog autora