Viša instanca Hraniću: Pokaj se, ispričaj se ili odlazi!

U Velikom tjednu intenzivno sam razmišljala o prvotravanjskoj isprici biskupa Đure Hranića, a i u nedjelju, na sam Uskrs kojeg slave braća i sestre istočnog obreda, još je uvijek u meni slatki okus izrečenog.

Ne, nisam naivna da bih pomislila kako se on od okorjelog konzervatora postojećeg stanja i ”čuvara ugleda Crkve” pod svaku cijenu, uistinu unutar nekoliko dana koliko je prošlo od njegovog prvog istupa u kojem je zdušno branio počinitelja protiv kojega nije poduzeo ništa, pa čak ga ni izmjestio, da mu se ne sruši, kako je rekao, cijeli njegov svijet, negdje u dubokoj osami i molitvi obratio, i postao svjestan što je zapravo izgovorio. I postao istinski kádar, žrtvu staviti u središte svog srca i u središte Crkve.

I nadbiskup Hranić i biskup Košić, zauzeti su konzervatori postojećeg stanja, a za sve afere krivi su zapravo mediji, nikako unutarnja trulež okorjelih srdaca.

Toliko sam štoviše, uvjerena da se nadbiskup nije pomaknuo od svojih stavova, da mi je, kad sam prvi put pročitala tu ispriku 1. travnja, zazvučala kao onaj šaljivi prvoaprilski članak kakve smo znali čitati na taj datum.

Pa zašto mi je onda, ta i takva isprika, toliko sladora u srcu ostavila, ako sumnjam, kao i većina javnosti, da je iskrena i rezultat pokajanja, i smatram da nadbiskup Hranić i dalje misli ono što je u svojoj prvoj reakciji rekao?

Prije svega, zato što mi uopće nije važno što o tome misli nadbiskup Hranić. Važno mi je što o tome misli službena Crkva (episkopat, klerici…), odnosno kakav je stav institucije u odnosu na razotkrivanje i kažnjavanje žrtava zlostavljanja.

Mislim da je pontifikat pape Bergoglia jasno pokazao smjer kojim se treba ići, smjer koji žrtvu stavlja u središte, a počinitelje sankcionira, ne skriva, i skrušeno moli oprost žrtava. Kad Crkva stavlja žrtvu u središte, vraća se svom Izvoru, stavljajući zapravo, Krista, koji je živ, u središte.

U središte crkvenog života treba staviti samo žrtve, nego i sve potrebite, kako nas poziva kontinentalna faza Sinode. Sasvim je jasno, nakon priopćenja papinskog nuncija, da nadbiskup Hranić nije imao drugog izbora nego ispričati se žrtvi. Ili se u dogledno vrijeme zahvaliti na službi.

I upravo zato, jer je ishođena autoritetom vrhovnog poglavara, ova isprika ima posebnu slatkoću. Nebitno mi je, ponavljam, što o tome misli nadbiskup Hranić, i kaje li se uistinu ili samo glumi jer mora. Bitno mi je da mu vrhovni poglavar moje Crkve nije ostavio drugog izbora doli: Pokaj se, ispričaj se ili odlazi!

U hrvatskoj Katoličkoj Crkvi koja se i ne bavi nikakvim aktualnim problemima u društvu, ne trudi se biti izvor utjehe i nade, iskra svjetlosti pravoga života, već je zaokupljena sama sobom, ponekim moralnim temama ne bi li druge učinila boljima, nikako sebe samu, pa u tu svrhu ili prešutno tolerira ili aktivno podržava neokonzervativne molitvene franšize iza kojih stoji strani kapital i jasni politički ciljevi, takav salto mortale nadbiskupa Hranića uistinu je bez presedana i treba nam biti radosna vijest.

Uzalud je, naime, hrvatskoj Katoličkoj Crkvi prebrojavanje postotka vjernika, oslanjanje na poljske molitvene franšize u nadi da će se i ona vješto društveno učvrstiti i betonirati svoj utjecaj ako politička klima i u Hrvatskoj postane konzervativna, ako se kršćanski uzusi življenja budu ugrađivali u zakone, da se popravi odmetnuto sekularizirano društvo, kao da se Drugi vatikanski koncil nije nikad dogodio, i dokument Gaudium et spes, nikad nije ugledao svjetlo dana.

Sve je to uzalud, jer u svojoj životnoj drami, drami otkupljenja, Isus Nazarećanin odbacuje svaki oblik moći, i društvenog utjecaja koji su mu bili nadohvat ruke na Cvjetnicu, kad su mu klicale oduševljene mase, i mahale palminim granama.

On se, suobličujući se potpuno s čovjekom, običnim, malenim i neznatnim, izlaže institucionalnom nasilju, najprije vjerskih poglavara kojima je smetao prokazujući na čemu zapravo počiva njihov autoritet, a onda i njihovih političkih partnera, rimske vlasti, kojoj nije bio cilj imati nemire na ulicama u provinciji, pa je Pilat, iako ne vidjevši smisla, poslušao što je svjetina, instruirana od svećeničkih glavara tražila. I pustio Barabu.

Krist se, pak, priklonio malenima, žrtvama tog i takvog sustava religijske i političke moći i ostao uz njih svo vrijeme, kroz vjekove u kojima su, ponovo, ljudi na pozicijama vjerske i političke moći, proganjali one koji nisu prihvaćali Krista kakvog su oni naviještali. Upravo zato, ova ishođena isprika ima veliku težinu.

O, kako bih samo voljela, čuti takve ishođene isprike u drugim segmentima društvenog života: u zdravstvu, kadgod se zabrljalo, nekome uskratila usluga, ili ga se kao pacijenta ”vozalo” s pozicija sustavne moći; u pravosuđu, kadgod je počiniteljima dana neprimjereno mala kazna, i žrtva nije dobila primjerenu zadovoljštinu; u socijalnoj skrbi, kadgod potrebe korisnika nisu bile na vrijeme prepoznate kao ni opasnost koja mu prijeti, kad su se obitelji razdvojile zbog nehotične greške i malog propusta koji je svakodnevan u našim obiteljima.

Voljela bih da tada, resorni ministar, diplomatskim rječnikom, poput apostolskog nuncija, pošalje poruku kakvu je poslao nuncij. Pa da uslijede, makar ishođene isprike, znala bih službeni stav onih koji vode državu, i bilo bi mi zbog toga neizmjerno lakše. Kao što mi je, zbog isprike biskupa Hranića, upravo takve, ishođene.

Unutarcrkveni skandali, i mediji koji ih raskrinkavaju, samo su dio Božje pedagogije, koja vraća Crkvu na njeno izvorište, na, recimo to tehnološkim rječnikom, ”tvorničke postavke”, stavljajući žrtvu, malenu i neznatnu u središte zbivanja, dopuštajući da joj sam Krist na Veliki četvrtak, posudivši ruke svojih grešnih i u moći ogrezlih službenika, opere noge.

Kad se dogodila isprika nadbiskupa Hranića, shvatila sam da je preobrazba ove i ovakve hrvatske Crkve neminovna, ma kako dugo trajala. I kako da onda, ne osjećam slador te radosne vijesti?

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Sarajevo, ljubavi moja
    •  Turbulentna prosvjetarska jesen
    •  U Alsaceu sam učila o ljudskosti, prevladavanju traumi i napretku  
    •  Plodovi jednostavnosti
    •  Adieu, mon amie la Rose
    •  Što bismo sve, da hoćemo, mogli naučiti od Baby Lasagne?
    •  Zašto ne vjerujem u pravdu Zorana Milanovića?
    •  Učenici prve i druge klase i inkluzija kao ideološka parola
    •  Sindikalni prosvjedi i rasjedi
    •  Božićno vrijeme u hostelu Arena

> Svi tekstovi ovog autora