novinarstvo s potpisom
Iako je predizborna kampanja tek počela, ona – posebice kad je HDZ u pitanju – traje već tjednima. Započela je davno prije ”povijesnog“ TV sučeljavanja Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića na kojem je – uzgred rečeno – onaj prvi pokazao zavidnu i neočekivanu dozu pristojnosti a ovaj potonji zadivljujuću sposobnost eskiviranja odgovora na svako konkretno pitanje.
Predizborne skupove HDZ je naime imao i u Kninu za proslave obljetnice “Oluje” i na Alci u Sinju; u Dragama, gdje je podignut spomenik Miru Barišiću, i s oltara za prigodnih propovijedi povodom Velike Gospe.
U Kninu – gdje su paradirali HOS-ovci, i za govornicom iskazano žaljenje što u ratu, eto, ”posao“ nije obavljen do kraja a Thompson opet kričao ”za dom spremni“ – predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je u prigodnom govoru, zaboravivši valjda da nije predsjednica samo hadezeovske već i one ”druge“ Hrvatske, baš lijepo hračnula Zorana Milanovića.
Izvlačeći iz konteksta njegove davnašnje izjave o ”slučajnoj državi“ i glatko krivotvoreći doskočicu o udbašima koji su pomogli utemeljenju HDZ-a, Milanovića je prozvala kao negatora Hrvatske.
Što je, naravno, u trenu postalo novo ”opće mjesto“ o koje će se noktima i zubima očešati svaki desničarski političar i komentator.
Uz zaključak da SDP-ov lider – koji je na desničarskim dernecima u koje su pretvorene službene obljetnice bio i ostao ”poželjan“ koliko i najezda morskih pasa na Jadranu usred sezone – mrzi sve što je domoljubno i hrvatsko.
Za razliku, recimo, od Zlatka Hasanbegovića o kojem tako lijepo i toplo zbori i novi šef HDZ-a, a koji se – vidi vraga – i nedavno u Dragama, ”slučajno“ uslikao pored ustaškog transparenta.
Zar je itko mogao promisliti da će s izborima na puškomet obilježavanje blagdana Vele Gospe proći bez političkih poruka s oltara. Biskup Vlado Košić je u propovijedi u Marijanskom svetištu Majke naših stradanja u Gori podsjetio na skorašnje izbore, pozvavši vjernički puk da se obrati Majci Mariji ”s molbom da nam izmoli da na vlast dođu čestiti ljudi (…)“.
Koji su to, ubrzo je pojasnio: oni ”koji će nas već jednom osloboditi jugo-komunističkog naslijeđa te provesti lustraciju da ne moramo gledati u Njemačku, već da sami odbacimo one koji su, poput kralja Heroda, činili zločine nad našim narodom i tolika desetljeća ga progonili te se i danas osjeća robom u vlastitoj zemlji, koja jest oslobođena ali nije očišćena od prljavština starih laži i nametnutog nam beznađa“.
Osvrnuo se, dakako, na presudu Perkoviću i Mustaču, zaključivši da je u Njemačkoj ”osuđena komunistička Jugoslavija kao teroristička država i njezin komunistički režim kao zločinački jer je ubijao Hrvate i u inozemstvu! Stoga danas više ne mogu Hrvatskom vladati oni koji su štitili i štite ubojice i taj zločinački režim. To treba jednom zauvijek prestati!“.
Tko je štitio udbaše i ubojice, za Košića je jasno: Milanović i SDP. Je li Košić usamljeni strijelac iliti solo igrač? Malo sutra. Jer njegove je riječi osnažio i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić na misi u Mariji Bistrici, tvrdeći: ”Ovaj narod, jer ga je oduvijek resila miroljubivost i osjećaj za pravdu, umoran je od toga da istinu o svojoj povijesti mora tražiti na sudovima izvan svojih granica. Stoga želi da se u Domovini stvore uvjeti za pravni i zakonodavni sustav u koji se može pouzdati“.
Biskupski navodi nisu ništa drugo doli ista mantra koju smo nedavno čuli i od Andreja Plenkovića za sučeljavanja s Milanovićem.
Sugerirajući da je današnji SDP samo presvučena družina komunjara i udbaša. Što je, dakako, ona stara ”pila naopako“, prodaja magle ne bi li se u njoj zagubile dobro znane brojke & slova o brojnosti komunističkih preletača u jato HDZ-a na samom početku devedesetih, o svim udbašima i partijskim sekretarima kojima je HDZ-ova iskaznica preko noći oprala prljave političke biografije i štitila ih od zakona; o komunističkim kapitalcima u osnivačkom društvu ”barakaša“…
Čak i o samom Tuđmanu, čija bi biografija partizanskog generala, partijsko-vojnog aparatčika iz Beograda, predsjednika vojnog ”fudbalskog kluba Partizan“ i čelnika pseudopovijesnog ideološkog instituta, svakog drugog tranzicijskog političara u Hrvatskoj koštala, ako ne baš glave onda svakako čak i najmanjih izgleda za javno djelovanje u višestranačju.
Ako je Milanovićev nedolazak u Knin i Sinj – gdje je uvijek bio dežurna meta turbo desničara – bio razlog za komentare s nazivnikom ”zašto ne glasati za Milanovića“, možda bi tamošnji dolazak Andreja Plenkovića i vrhuške HDZ-a mogao povući jedno drugo retoričko pitanje. Ono – zašto ne glasati za Plenkovića i HDZ.
Recimo zato jer nas ponovno vraća u kaljužu Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća (Milanović je, uzgred rečeno, na sučeljavanju kazao da o tome ne želi razgovarati niti tu temu spominjati u kampanji).
Ravno u maticu nebuloza o ”starom hrvatskom pozdravu“, u minsko polje prekrajanja povijesnih činjenica, pravde & krivde, Bleiburga i Jasenovca, crnih i crvenih legija…
U prostor demagoških ideologiziranja koje natkriljuje sve temeljne probleme društva zagubljenog negdje u ”povijesnoj zbiljnosti“ nedovršene tranzicije prema demokraciji.
Stara opaska ”dok je šutio bio je genije“ mogla bi se stoga već danas nalijepiti i Plenkoviću, baš kao što je svojevremeno baš lijepo pristala Zoranu Milanoviću.
Čovjek se doduše pokazao kao pristojan diplomat/birokrat kojem je odmjerenost pojela svaku mrvu strasti a vjernost službenoj stranačkoj retorici koja, kao i uvijek do sada, ne priznaje vlastite grijehe ni krimen dečki iz vlastitih redova, zatukla nadu u unutarstranačku ”lustraciju“.
Uostalom, čak da su mu namjere najiskrenije, s postojećim kadrovima na koje se računa i na ovim izborima, HDZ je nemoguće brzopotezno pretvoriti u pristojnu stranku desnog centra.
Još manje je moguće s lokalnim moćnicima kojima se bavi USKOK, kapitalcima s izbornih lista poput Hasanbegovića te tisućama njegovih istomišljenika po ograncima u pasivnim krajevima stvoriti moderno hrvatsko društvo. Koje je nespojivo sa zasadima pasatističkog tuđmanizma i histeričnog karamarkizma.
A računica je i na ovim izborima jasna. Kani li osvojiti izbore, Plenković sigurno neće tipovati na umjerene hadezeovce razočarane Karamarkovim turbo desničarenjem već na podršku unutastranačke ”ljute desnice“.
A ona će se, kao i uvijek do sada, u predizbornim danima umjesto krucijalnim pitanjima baviti ljevičarima, komunjarama, udbašima, pederima, feministicama, mrskim jugonostalgičarima, nevladinim organizacijama civilnog društva i, naravno, ateistima.
A pomoć Crkve tu je neupitna. Kao što je to ovih dana pokazao skandalozan tekst “Marijina poslušnost i položaj žene danas” teologa Ivice Raguža u “Glasu Koncila”, koji je pljuska svakoj ženi i civiliziranoj osobi.
Ili pak prigodne poruke biskupa o poželjnoj ili idealnoj Hrvatskoj. Onoj jedinoj pravoj do koje se dolazi ”isključivo s pouzdanjem u Boga“ (J. Bozanić) a u kojoj se, kako je to osnažio kardinal Vinko Puljić, neće donositi zakoni ”koji uništavaju život“ i koji su ”protiv čovječnosti“.
I zato bili vjernici, agnostici ili ateisti, osvoji li HDZ vlast, neka nam Bog bude na pomoći.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).