novinarstvo s potpisom
Nije naravno za Đuru Sessu, novoizabranog predsjednika Vrhovnog suda, ”pravosuđe rak-rana hrvatskog društva” već ”jedan od dijelova državne vlasti koji dobro funkcionira”, kako je odgovorio u svom prvom obraćanju javnosti na toj funkciji začuđenijoj nego inače voditeljici HTV-ovog ”Dnevnika” Marti Šimić-Mrzlečki.
Ne misli Sessa ništa suštinski mijenjati u tom sustavu jer inače netko kao on nikada ne bi mogao doći na tu prestižnu funkciju.
Ako je Sessa najbolje što nam hrvatsko pravosuđe nudi za vrhovnika Vrhovnog, onda se, pogotovo nakon nemuštog nastupnog TV pledoajea, s pravom valja zapitati kakvi su oni ostali, stepenicu, dvije ili tri od njega niže rangirani suci.
Ne trebamo ni pretpostavljati, jer gotovo da nema građanina i obitelji u ovoj zemlji koja nema iz prve ruke iskustvo s pravosuđem te sigurno ne dijeli Sessinu ocjenu o kvaliteti njegovih djelatnika.
Ni oni koji su Sessu izabrali dajući mu prednost nad notornim protukandidatom Ivanom Turudićem nisu ga odabrali da talasa već da zadrži status quo koji im omogućuje političku kontrolu nad pravosuđem.
Nazovimo to kolokvijalno ”Šeksovim poučkom” čija formula otprilike glasi da zbroj presuda na katetama mora odgovarati ukupnom zbiru političkih interesa HDZ-ove hipotenuze.
Zato su vladajući Sessu izabrali u ”cajtnotu”, da javnost ne bi mogla propitkivati njegov sudački lik i djelo, te ustanoviti kako se u svom dosadašnjem profesionalnom djelovanju više bavio sudačkim cehovskim interesima, dok je file velikih i teških procesa kao i neoborivo impresivnih presuda gotovo prazan.
Zato je javnost ostala uskraćena za elementarnu informaciju o Sessinim vezama s Agrokorom od kojeg je svojedobno uprihodovao pola milijuna kuna, a jednog bi dana mogao odlučivati o pravomoćnosti presude Ivici Todoriću.
Zato gotovo nitko više ne spominje bivšeg saborskog zastupnika Stipu Petrinu koji je govorio o ”kriminalnom sudstvu”.
Njega je podržao pravnik Sulejman Tabaković prozvavši da je upravo za predsjednikovanja Đure Sesse Općinskim sudom u Zagrebu ”napravljena velika pljačka brojnih nekretnina u Zagrebu”, između ostaloga da je dopustio da se Zagrebačka banka protupravno upiše na ”svoje” nekretnine, što do tada nije mogla učiniti jer se nikada nije pretvorila ni privatizirala.
Sessa se kao predsjednik Udruge hrvatskih sudaca nije libio neargumentirano napadati medije zbog njihovog pisanja, primjerice, o presudi Vrhovnog suda u slučaju Fimi Media, dok je istodobno štitio šibensku sutkinju Maju Šupe koja je u sudnici verbalno napala novinare jer su se eto usudili pisati o njezinoj presudi Tomislavu Horvatinčiću.
Sve to baca duboku mrlju na izbor Đure Sesse za predsjednika Vrhovnog suda, jer bi i njemu samom bilo korisnije da je dobio priliku javno obraniti sve eventualno sporne točke iz svoje biografije.
Ovako, kad vas djeca upitaju kako se u Hrvatskoj postaje predsjednikom Vrhovnog suda, možete jedino odgovoriti: Na isti način, drago dijete, kao i predsjednica Republike, kao i predsjednik Sabora…
(Prenosimo s portala Novoga lista).