novinarstvo s potpisom
Ministar financija Zdravko Marić nekidan je na inozemnom tržištu uzeo zajam od 1,25 milijardi eura s kamatom od 3,2 posto. A dok Marić okolo traži novac za refinanciranje državnih dugova, Agrokor Ivice Todorića dužan je državi 800 milijuna eura samo za PDV.
Porezni dug najvećeg hrvatskog biznismena u kunama je oko šest milijardi, a godišnji budžet grada Zagreba je sedam.
Ne znam jesu li to sva Todorićeva dugovanja prema državnom proračunu ili nisu, ali već ovih 800 milijuna eura PDV-a koji nije platio – a možda na kraju ni neće – pokrilo bi dvije trećine glavnice ovog kredita koji je sada uzeo Marić, a za koji onda hrvatski porezni obveznici još moraju iskeširati i kamate.
No neka se sada nitko ne pravi blesav. Todorić je uvijek mogao biti dužan. Uvijek mu se gledalo kroz prste. Uvijek je bio sveta krava.
Nikad se nije postavilo političko pitanje opasnog monopola koji stvara i čiji bi kolaps sada cijeloj Hrvatskoj mogao doći glave.
Antimonopolska agencija tapkala je oko njega kao plašljiva srna. Porezne vlasti drhtale su na sam spomen njegovoga imena. Vlade su se klanjale njegovoj važnosti, stranke su mu se ulagivale, a vlasnici medija naručivali su o njemu lirične simfonije jer tako velikog oglašivača trebalo je uvijek činiti sretnim.
Dok se udovicama ovršuju kuće zbog dvije tisuće kuna, a male se obrte i firme zatvara ako ne plate PDV, Gazda je uvijek mogao što je htio. Za njega nisu vrijedila pravila, njemu nisu prijetile kazne.
Otkako znamo za Todorića, uvijek je svima plaćao s velikim zakašnjenjima zatežući do granice koju mnogi manji poslovni partneri više nisu mogli podnijeti. Momentalno dobavljačima visi nevjerojatnu svotu od 16 milijardi kuna.
No, budući da njegove nebrojene tvrtke u Hrvatskoj zapošljavaju oko 40.000 ljudi, u regiji još 20.000, i čine oko 15 posto kompletnog hrvatskog gospodarstva, u Vladi se ovih dana panično sastanči. U nedjelju je s Plenkovićem i ministrima bio i sam Todorić, a u utorak i predstavnici ruskih vjerovnika i Sberbanke, najvećeg kreditora njegovih nezasitnih apetita.
Procjenjuje se da bi bankrot Agrokora povukao na dno oko 150.000 ljudi u Hrvatskoj – Todorićeve radnike i dobavljače i njihove obitelji. No vrijeme u ovoj priči o raspadu Todorićevog carstva postaje dželat i odgovori moraju biti brzi.
Ali kakvi?
Rasprodaja dionica Todorićevih tvrtki već je počela, vrijednosti su već pale i do 15 posto, mirovinski fondovi pokušavaju uvaliti pakete koje imaju u Ledu i Jamnici kako bi spasili kapital, a kolaps Agrokora prekjučer je povukao na dolje i cijelu domaću burzu.
Pad nezajažljivog Ivice Todorića i njegovog preinvestiranog koncerna mogao bi vrlo lako upropastiti šanse da svjetske agencije u proljeće malo podignu kreditni rejting Hrvatske.
Božo Petrov sada kaže kako ”nitko osim Ivice Todorića nije odgovoran za stanje u Agrokoru”.
To nije istina.
Da su ga vlasti svih ovih godina tjerale da poštuje zakon, da svoje obaveze izvršava kako treba, da plaća što je dužan i da ne bude iznad svih ostalih, možda Todorićev čardak ne bi nikad ovako tresnuo na zemlju.
Ali s neodgovornom političkom kastom kakva je naša – sada, evo, kazna stiže cijeloj Hrvatskoj.
(Prenosimo s portala Novoga lista).