Žele da njihov film igra ostatak naših života

I ove će se godine slaviti “Božić u Ciboni”. Koncert je to koji već dulje od dva desetljeća novcem poreznih obveznika “na svoj trošak” organizira Košarkaški klub Cibona i od toga, kako kažu, neće odustati sve dok ijedna skela bude na zagrebačkoj katedrali. Budući da će na prvostolnici – takvo je iskustvo – biti skela dok je i tornjeva, koncert će se organizirati isto tako: skoro pa zauvijek.

 

Godinama “Božić u Ciboni” prolazi negdje pokraj masmedija, koji ga se tek prigodničarski sjete kakvom beskrvnom panegiričkom objavom, vidljivom samo sudionicima i njihovoj rodbini. I tako u rijetkim pauzama između obruča dvorane, nekad slavnog dvostrukog prvaka Europe, zaigraju svećenička lica, pa Cibona dobije nekakvo drukčije ozračje.

 

Ono će, međutim, ove godine biti “drukčije”. Režira ga Krešimir Dolenčić, koji se već nekoliko puta okušao u istom poslu, ali je ovaj put punim srcem predložio/prihvatio ideju da među glavnim gostima na proslavi toga kršćanskog blagdana bude – pazite ovo – najmanje četveročlana muzikalna obitelj koja će svojim video-uratkom prije toga dokazati da je vrijedna nastupa u Draženovoj dvorani.

 

Ne treba puno mudrovati zašto su se Kaptol&Dolenčić dosjetili “najmanje četiri člana” u trenutku kada se Hrvatskoj, u petoj godini recesiji bez ikakve naznake izlaska iz krize, pitanje definiranja bračne zajednice nameće kao ključno.

 

Ne treba puno mudrovati zašto su se Kaptol&Dolenčić dosjetili “najmanje četiri člana” u trenutku kada se Hrvatskoj, u petoj godini recesije bez ikakve naznake izlaska iz krize, pitanje definiranja bračne zajednice nameće kao ključno. “Božić u Ciboni” dođe im kao trica

 

“Božić u Ciboni” dođe im kao trica.

 

Dolenčiću na tekućem računu, a Kaptolu na širenju utjecaja.

 

Najmanje dvoje djece, po mogućnosti stariji sin i mlađa kći, i amen!

 

Ako se tako kler postavlja prema svome stadu, u kojem ima i onih što su željeli imati dvoje djece, pa nisu mogli, ili prema onima što uopće ne mogu imati djece, pa će ih sada dodatno kazniti nepjevanjem u Ciboni – što onda očekivati od njihova odnosa prema istospolnim zajednicama?!

 

Katran i perje.

 

Prozivanja u propovijedi s oltara, prijetnje jedinicom iz vjeronauka, pa i izbacivanje iz zajednice onih koji i pomisle drukčije, logična su posljedica nakaradnog rezoniranja u kojem svijet nalikuje nacističkoj razglednici ozarene plavokose obitelji na čelu s ocem zadovoljno zagledanim u planine, čiji su vrhovi okupani snijegom, majkom koja sretno, ali ipak zabrinuto, jednim okom pogledava u objektiv, a drugim na nestašnu malenu koja se ne da uvjeriti da kikica koju joj je netom složila nije za sisanje, nego za pokazivanje, i sina kojeg samo obećane očeve batine zadržavaju na ovakvu kretenskome mjestu.

 

Slika toliko savršena da je dijabolična. Arkadijska fotografija režirana među onima koji su je zamislili tek kao uvodnu špicu, jer taj je plan puno ozbiljniji. Oni žele da njihov film igra ostatak naših života.

 

I zato su opasni. Zato im ne treba dopustiti da realiziraju svoj foršpan, jer će tako početi film iz kojeg ćemo se teško izvući.

 

Njegov je scenarij artikulirao ultrakonzervativni pokret skriven iza raznih imena, ali u principu je to onaj “U ime obitelji”. Svoj je ulični pohod ta mala, ali vješto organizirana skupina, počela lani kampanjom protiv 4. modula zdravstvenog odgoja u školama, u kojoj se posebno istaknuo Ladislav Ilčić, predsjednik stranke Hrast i prvi čovjek udruge Grozd, čiji je program zdravstvenog odgoja izbačen iz škole, zajedno s novcem koji je za to ubrao.

 

Potom su se neko vrijeme zadržali na osporavanju medicinski potpomognute oplodnje, pa je lani građanska inicijativa “I ja sam embrij” saborskim zastupnicima predstavila liječenje neplodnosti “alternativnom i neinvazivnom metodom “Fertility Care”, utemeljenoj na NAPro tehnologiji koja obećava izliječenje tako da vas na seminarima poduči dotad nepoznatom “pouzdanom prepoznavanju plodnih i neplodnih dana u ciklusu”. Sve je, naravno, utemeljeno na učenju da život počinje od začeća i sve se, naravno, plaća.

 

Da ultrakonzervativni pokret ”U ime obitelji” nije obična građanska inicijativa, kako se predstavlja, može se iščitati i iz njihove najnovije objave u kojoj optužuju i Vladu i medije i nevladine organizacije kako rade na izigravanju volje hrvatskih birača da narodnim referendumom “stave veto na trenutačnu politiku vladajućih prema braku, djeci i obitelji”

 

Predstavnik inicijative “I ja sam bio embrij” je Krešimir Miletić, viđen u još nekim udrugama, inicijativama, pa i strankama. Isti onaj koji se u svom pravovjernom zaletu usput okrznuo o školsku lektiru želeći zabraniti dječji roman “Bum Tomica” kao pornografsko štivo.

 

Treći član eksponenata ideala čiste prirode i društva je predvodnica inicijative “U ime obitelji“ Željka Markić. Bivša novinarka, liječnica, vlasnica nekoliko tvrtki koje se bave kliničkim ispitivanjima lijekova, osnivačica “Marijinih obroka“ i majka četvero djece.

 

U najmanju ruku podvojena osobnost.

 

Ni doktorica ni novinarka! Ni političarka ni aktivistica! Ni ideologinja ni švora! Ima je posvuda, a nema je nigdje.

 

U to se uklapa i njezina izjava za Hinu iz svibnja 2013.: “Vi stalno imate fokus da se nekome nešto želi zabraniti; nije poanta u zabrani. Istina jest da je brak zajednica žene i muškarca. Zajednica ili veza dvoje ljudi istoga spola, vi je možete nazvati kako želite.”

 

Ali, ono što je vrijedilo u svibnju, ne vrijedi u listopadu: “Građanska inicijativa ‘U ime obitelji’ oštro se protivi predloženom zakonu. Prijedlog zakona o životnom partnerstvu suprotan je sadržajnoj referendumskoj poruci za koju su birači prije četiri mjeseca zatražili raspisivanje referenduma.”

 

Iako joj se može pripisati nekonzistentnost, ne može joj se poreći propulzivnost i želja za političkom pozornicom. O tome bi više mogli reći utemeljitelji Hrasta, stranke koju je pomela čim su se ovi usudili postaviti pitanje petljanja s donacijama iz iseljeništva, a zbog čega su još uvijek na sudu. Novac, uostalom, Željki Markić zadnjih godina nije problem jer usred žestoke krize njezina farmaceutska tvrtka iz godine u godinu postiže sve bolje rezultate.

 

A da ultrakonzervativni pokret nije obična građanska inicijativa, kako se predstavlja, može se iščitati i iz njihove najnovije objave u kojoj optužuju i Vladu i medije i nevladine organizacije kako rade na izigravanju volje hrvatskih birača da narodnim referendumom “stave veto na trenutačnu politiku vladajućih prema braku, djeci i obitelji”.

 

A Hrvatska? Evo, u Vukovaru već kreće inicijativa za novi referendum, kojim se želi promijeniti Ustavni zakon ne bi li se spriječilo uvođenje drugog jezika i pisma u svim općinama i gradovima u kojima manjina nije većina.

 

To je ta arkadija o kojoj oni sanjaju.

 

Prenosimo s portala forum.tm uz dopuštenje autora

 

 

    •  Fond za humanitarno pravo objavio izjave svjedoka s Petrovačke ceste
    •  Srećko Horvat: Ušli smo u novu epohu
    •  Pupovac: Nećemo dozvoliti blaćenje časnoga Borisa Miloševića
    •  Srbi na popisu
    •  U Vukovaru manje 15% stanovnika, Donjem Lapcu trećina, Dvoru gotovo polovina
    •  Plenković: Ustrajat ćemo na tome da Srbi u Hrvatskoj budu respektirani
    •  Nepravda za Jovanovićeve
    •  Nepravda za Jovanovićeve
    •  U Hrvatskoj je historijski revizionizam prirodno stanje
    •  Beogradski umirovljenici i SNV pomogli sisačku udrugu slijepih

> Svi tekstovi ovog autora