autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Ženska vjera

AUTOR: Eliezer Papo / 26.03.2026.

Foto: privatni album EP-a

Tora zabranjuje kuvanje životinjskog mesa i mlijeka, kao i samo uživanje mesne hrane i mliječnih prerađevina u isto vrijeme. U vrijeme dok je još uvijek postojao Sanedrin, vrhovni jevrejski sud, mudraci su donijeli uredbu po kojoj se rečena zabrana miješanja mesne i mliječne hrane proširuje i na meso peradi.

Veliki broj zakona o kašerutu odnosi se upravo na pitanja razdvajanja mesne i mliječne hrane, mesnog i mliječnog posuđa i pribora za jelo, vremenskog razmaka neophodnog da bi se nakon jedne vrste hrane mogla uživati druga i slično.

Unatoč činjenici da su se ovi zakoni sve do II. svjetskog rata među sarajevskim Jevrejima sprovodili rigorozno, priča se da se jednom prilikom nekoj noni desilo da je usred spravljanja burikitjas kun kezu, pašteta sa sirom, za limud (kako Jevreji zovu parastos) svog pokojnog muža na koji su bili pozvani svi gradski hahamim, baš kad je trebala staviti zadnju tepsiju u peć, ostala bez ulja.

Kako je noć već uveliko bila poodmakla, starica se bojala da izađe iz kuće i pozajmi ulje od nekog od komšija. S druge strane, već je bila potpuno iscrpljena zadatkom koji joj je s godinama oduzimao sve više i više vremena, te joj se posao nije ostavljao za sutra. Uostalom, otkud je mogla znati kakvog će zdravlja biti sutra? Toliko se nadala da će sve završiti večeras. Do sutra bi se, gluho i daleko bilo, burikitjas mogle i pokvariti.

U nastupu malodušnosti i pretjeranog samo-sažaljenja i samo-razumijevanja starica, unatoč zabrani miješanja mesnog i mliječnog, zagrabi kašiku guščije masti i brzo je, ne bi li preduhitrila promišljanje i odustajanje, razmaza po tepsiji. Nije stigla ni staviti tepsiju u peć, a već je poče peći savjest.

Bila je prestara da bi se ovako glupo igrala s udjelom u svijetu koji dolazi. Cijelu noć nije oka sklopila, da bi se pred zoru sjetila kako je nekom prilikom čula muškarce kako raspravljaju o propisima kašeruta, i da joj je ostalo u pamćenju da su određene smjese zabranjene samo ako se u glavnoj hrani osjeti ukus dodate hrane, dok su druge zabranjene samo ako zapremina dodate hrana koja se sa glavnom ne bi smjela miješati ne prelazi jednu šezdesetinu zapremine glavne hrane.

Džaba, ma koliko se trudila, starica se nije mogla sjetiti koji se propis odnosio na koju smjesu. – Ako se na ovo odnosi propis o šezdesetini – glasno je razmišljala – masti, vala, nije bilo ni koliko jednu šezdesetinu u odnosu na burekas.

Ali, opet, šta u slučaju da se u ovakvom slučaju dozvoljenost smjese provjerava prisustvom ukusa dodate hrane? Tu starica, brže-bolje, zagrize jednu burikitju. – Vala nemaju ukus guščije masti – presudi. Znači, kako god okreneš, burikitjas su kašer.

Jedino što starica nije bila sigurna da li se svi ovi propisi primjenjuju samo u slučaju da je do miješanja došlo nenamjerno. Nešto joj se nije činilo razumnim da bi se ovi propisi mogli primjenjivati i u slučaju namjernog prestupa.

S druge strane, nije ona namjerno nemala više ulje u kući, tako da nije bila sigurna ni da li se ovo može nazvati namjernim prestupom.

Bog joj je svjedok da bi ona najviše voljela da je imala u kući još ulja, i da je sve napravila po redu i zakonu, kao što je činila godinama. Šta godinama? Uvijek, kao što je činila uvijek. Na koncu, toliki hahamim dolaze sutra, valjalo je čuvati obraz. Ko je vidio da na limudu fali posluženja? Uostalom, eto, nit’ je stvar napravila namjerno, nit’ je masti bilo koliko jedna šezdesetina burikitjas, nit’ su burikitjas imale ukus guščije masti, dakle, morale su biti kašer – i gotovo.

I pored jutrošnje odluke da su burikitjas sigurno kašer – uveče, kad su hahamim, nakon učenja i prigodnih govora kojima se pobuđuje uspomena na pokojnika, a njegovo potomstvo podstiče da nastavi njegovim putem dobrog i pobožnog Jevrejina, sjeli za sto da se založe – staricu, ipak, zažiga srce. Šta ako hahamim, bojala se, otkriju njen grijeh. Mogli bi je prokleti, ili, još gore, isključiti iz Opštine ili, čak, zabraniti da bude pokopana na jevrejskom groblju.

Kad jedan od hahama prinese ustima jednu od burikitjas iz posljednjeg pleha (starica je dobro znala koje je smjestila u koju posudu), i izgovorivši prigodan blagoslov slasno odgrize dobar komad starici odlaknu. Burikitjas su, očigledno, ipak bile kašer. Hahamim sigurno ne bi jeli zabranjenu hranu, rezonovala je starica, presretna što se pod stare dane ipak nije ogriješila.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: