Zločinom do pobjede: Hirošima i Nagasaki

Ovih dana je obilježena 70. obljetnica atomske destrukcije Hirošime i Nagasakija. Gradonačelnik Hirošime Kazumi Matsui je na dan obljetnice bacanja prve atomske bombe na službeni registar imena žrtava dodao 5.359 osoba, čime se ukupni broj žrtava (privremeno) zaustavio na brojci – 297.684. Dodajte tome ukupan broj žrtava Nagasakija i evo vam pola milijuna civilnih žrtava jednog zločina kojim je službeno završio Drugi svjetski rat.

Na memorijalnom skupu u Hirošimi bila je prisutna veleposlanica SAD-a u Japanu Caroline Kennedy. Samo je jednom prije nje službeni američki predstavnik bio prisutan komemoraciji – njezin prethodnik John V. Roos, prije pet godina, na 65. obljetnicu bombardiranja. Taj je potez probudio velika očekivanja u promjeni stava Obamine administracije i njegove najave borbe za nuklearno razoružanje u svijetu.

Ovih dana je obilježena 70. obljetnica atomske destrukcije Hirošime i Nagasakija. Gradonačelnik Hirošime Kazumi Matsui je na dan obljetnice bacanja prve atomske bombe na službeni registar imena žrtava dodao 5.359 osoba, čime se ukupni broj žrtava (privremeno) zaustavio na brojci – 297.684. Dodajte tome ukupan broj žrtava Nagasakija i evo vam pola milijuna civilnih žrtava jednog zločina kojim je službeno završio Drugi svjetski rat

Ipak, do očekivane posjete predsjednika Obame Hirošimi nije nikada došlo, niti je došlo do službene isprike Sjedinjenih Država Japanu zbog bacanja bombi. Želja da se Amerikanci ispričaju trebala je pomoći mnogima koji se u Japanu bore s vlastitim zvjerstvima koja su počinili u tom ratu, a koja su tek te dvije kobne atomske bombe uspjele zaustaviti.

Podsjetimo se najgrubljih detalja.

Prva atomska bomba, nazvana Little Boy, bačena na japanski grad Hirošimu 6. kolovoza 1945., potpuno je razorila taj grad i njegovu okolicu, odnijela više od 220.000 nevinih žrtava te ostavila za sobom oko 100.000 teških ranjenika i nekontroliranu masu smrtonosne radijacije.

Glavni razlog atomskog napada bio je što brži završetak rata. Telegrafski prikaz konteksta tih sudbonosnih događaja 1945. godine ukazuje na prebacivanje epicentra završetka Drugog svjetskog rata iz Europe na područje Japana.

Hitlerov je Reich pod nadiranjem savezničkih snaga i žestokim bombardiranjem njemačkih gradova kapitulirao 7. svibnja, ali je Japan i dalje pružao žestok otpor na Pacifiku. Amerikanci su u međuvremenu (16. srpnja) obavili prvu pokusnu eksploziju svog novog naoružanja strahovite razorne moći. Sljedećih dana američki se predsjednik Truman sastao u Potsdamu sa Staljinom i Churchilom i inzistirao na bezuvjetnoj kapitulaciji Japana.

Antijapansko raspoloženje u Americi, koja nije mogla zaboraviti Pearl Harbor i pribojavala se velikih žrtava svoje vojske u daljnjim borbama u tijeku predstojeće okupacije Japana olakšala je odluku predsjedniku Trumanu da, bez obzira na civilne žrtve, baci atomsku bombu na japanske gradove Hirošimu i (tri dana kasnije) Nagasaki.

Najznačajniji čimbenik u američkoj motivaciji da se počini to monstruozno masovno ubojstvo bio je geo-strateške naravi. Požurili su s atomskim napadom kako bi ne samo demonstrirali svoju vojnu nadmoć nego i preduhitrili već dogovarano sudjelovanje sovjetske vojske u zajedničkom savezničkom napadu na Japan.

Ni jedan odgovorni građanin svijeta ne smije ostati ravnodušan sučelice tim svim prijetećim manifestacijama bezumlja, nasilja i nepravde. Svi dobronamjerni ljudi na svim meridijanima trebaju na svim razinama udvostručiti zauzimanja za mir i pravdu

Priznajmo da bi takva saveznička invazija Japana znatno zakomplicirala poslijeratno rješenje i najvjerojatnije dovela do ideoloških i teritorijalnih podjela i kompromisa kakvi su, nažalost, obilježili Europu, posebno Njemačku. Toliko o tome, s moralnom fusnotom da generali i političari u svim ratovima, nažalost, više vode računa o svom (osobnom i nacionalnom) ponosu i strateškim ciljevima, nego o civilnim žrtvama.

Činjenica: ovim zločinom se brže i lakše stiglo do pobjede. Atomskom destrukcijom Hirošime i Nagasakija je doista za nekoliko dana okončan Drugi svjetski rat, iako su atomske gljive najavile suludu, preskupu i za ljudsku civilizaciju previše riskantnu utrku u naoružanju i početak novog svjetskog hladnog rata koji ni do danas nije sasvim završen.

Unatoč svim Trumanovim opravdanjima i snažnoj podršci američkog naroda, bacanje atomske bombe na Hirošimu moglo se i moralo izbjeći. Tom su se napadu žestoko usprotivili američki znanstvenici koji su znali za njegove katastrofalne posljedice.

Amerika je, kao svjetska sila najzaslužnija za pobjedu nad fašizmom i oslobođenje Europe, u Hirošimi i Nagasakiju je sramotno pala na jednom od ključnih moralnih ispita 20. stoljeća. Iako se zločini počinjeni u Dresdenu i Hirošimi opravdavaju konačnom pobjedom nad najvećim zločinom stoljeća (ljudske povijesti?), nepodnošljive moralne dvojbe ostaju.

Netko će reći: kakve veze ta tragična prošlost ima s nama danas i ovdje, tričetvrt stoljeća kasnije. Ima, itekako ima!

Predsjednik SAD-a Harry Truman je dan nakon bacanja atomske bombe na Nagasaki ponosno izjavio kako je providnost izabrala SAD za čuvara oružja koje će služiti miru. Sve što je uslijedilo ukazuje ne samo na bezumnu aroganciju lažnog mesijanizma nego i na nečuveno svetogrđe takve kvazi religiozne, duboko licemjerne izjave. Upotreba atomske bombe predstavlja užasnu zloupotrebu jednog velikog znanstvenog otkrića, te je moralno neprihvatljiva

U našem globalnom selu međusobne ovisnosti, opterećenom terorizmom i svestranom nekontroliranom militarizacijom, događaju se neke po čovječanstvo vrlo opasne stvari. Međunarodni sporazum o neširenju nuklearnog naoružanja grubo se krši bez učinkovitog instrumenta međunarodne zajednice da zaustavi nova srljanja u regionalne apokalipse i globalnu katastrofu.

Pakistan i Indija, tradicionalni neprijatelji, čiji je Kašmir lako zapaljivo bure baruta, a potencijali religijsko-civilizacijskog sukoba već poznati, prije nekoliko godina na zaprepaštenje svijeta istodobno su postali nuklearnim silama. Kako su Amerikanci u borbi protiv svjetskog terorizma i afganistanskih talibana trebali pomoć tadašnjeg pakistanskog diktatora, toj je zemlji, bez obzira na sve druge posljedice, nuklearni grijeh odjednom oprošten.

Posljednjih nekoliko godina stvar je još ozbiljnije zakuhala neostaljinistička Sjeverna Koreja bezumnom i tvrdoglavom prijetnjom vlastitim nuklearnim naoružanjem. Upravo su u tijeku beskrajni i uvelike kontroverzni pokušaji međunarodne zajednice da se zaustavi potencijalna nuklearizacija neuračunljivog Irana. I tako dalje…

Tridesetak zemalja našeg, sa svih strana ugroženog planeta, raspolaže tehničkim mogućnostima proizvodnje atomske bombe. Teroristi i diktatori svijeta trljaju ruke, dok slobodni svijet ima sve više razloga za strah, a miroljubivo raspoloženi građani vodeće zemlje slobodnog svijeta očajavaju zbog nemoći da se zaustavi pretjerano moćna i nezajažljiva, profitom motivirana vojna industrija.

Sve se to odigrava u svijetu u kojem istodobno milijuni djece umiru od gladi. Što se dogodilo s ljudskom pameti i osjećajem za pravdu?

Svijet je danas u većoj opasnosti nego prije desetak godina. Bezumna utrka u nuklearnom naoružavanju i proizvodnji drugih oružja za masovno uništavanje izvan su svake kontrole, a odnosi među mnogim zemljama, regijama i religijama znatno su pogoršani.

Predsjednik SAD-a Harry Truman je dan nakon bacanja atomske bombe na Nagasaki ponosno izjavio kako je providnost izabrala SAD za čuvara oružja koje će služiti miru.

Svijet je danas u većoj opasnosti nego prije desetak godina. Bezumna utrka u nuklearnom naoružavanju i proizvodnji drugih oružja za masovno uništavanje izvan su svake kontrole, a odnosi među mnogim zemljama, regijama i religijama znatno su pogoršani

Sve što je uslijedilo ukazuje ne samo na bezumnu aroganciju lažnog mesijanizma nego i na nečuveno svetogrđe takve kvazi religiozne, duboko licemjerne izjave. Upotreba atomske bombe predstavlja užasnu zloupotrebu jednog velikog znanstvenog otkrića, te je moralno neprihvatljiva.

Upotrebom atomskih bombi, pa i samim prijetnjama upotrebe, zapadna civilizacija niječe samu sebe. Zato treba uporno ponavljati kako je globalna politika uzajamnog nuklearnog zastrašivanja kontraproduktivna i po cijelo čovječanstvo potencijalno samoubitačna.

Ni jedan odgovorni građanin svijeta ne smije ostati ravnodušan sučelice tim svim prijetećim manifestacijama bezumlja, nasilja i nepravde. Svi dobronamjerni ljudi na svim meridijanima trebaju na svim razinama udvostručiti zauzimanja za mir i pravdu.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora