Zoran Milanović: ”Josipovićevu stranku zasad ne bih komentirao”

Premijer Zoran Milanović već jako, jako dugo nije dao veliki intervju novinama ili portalima. Od njegovih zadnjih opsežnijih javnih istupa i previše se toga promijenilo: SDP-u ponovno raste rejting, pa se gotovo izjednačuje s HDZ-om, a rejting raste i Vladi, prvi put nakon više od dvije godine. Što je najvažnije, uporno rastu i podaci o hrvatskim gospodarskim performansama.

Stoga je od predodređenoga gubitnika Milanović ponovno došao u gotovo ravnopravnu startnu poziciju na nadolazećim parlamentarnim izborima. S druge strane, njegova je vlada i dalje stalno izložena kritikama s najrazličitijih mogućih pozicija: od procjene Svjetskog ekonomskog foruma kako se radi o jednoj od najnesposobnijih svjetskih vlada, preko stalnih crkvenih optužaba zbog navodnoga komunizma u SDP-u pa sve do suočavanja s praksom mnogih hrvatskih sudova koji – argumentirano ili ne – dezavuiraju Milanovićev pokušaj uvođenja zakonskog poretka u zemlji.

U razgovoru za Telegram Zoran Milanović bio je neobično opušten: nije dizao glas ni kada je govorio o svojim političkim protivnicima te je uglavnom izbjegavao teže izraze.

Djelovao je kao čovjek potpuno pomiren sa svojom političkom budućnošću, bila to pobjeda (u koju on, čini se, ponovno ozbiljno vjeruje) ili poraz na idućim saborskim izborima.

Hrvatska neće snositi apsolutno nikakve troškove kada je riječ o pomoći Grčkoj. Mi s tim nemamo niti ćemo imati ikakve veze. Takva je mogućnost potpuno otklonjena. Sporazum Europske nije i Grčke hrvatske porezne obveznike neće koštati niti jednu lipu

Američki nobelovac Paul Krugman ovih je dana napisao kako bi cijeli projekt eurozone i Europske unije izgubio vjerodostojnost da nije postignut dogovor o novom paketu pomoći Grčkoj.

Nisam siguran u tu tezu. U redu, da se Grčka i EU nisu dogovorili, Grčka bi vjerojatno morala izaći iz eurozone. Točno je da se dugo spekuliralo kako bi Grčka zatim mogla biti izbačena i iz Europske unije, iako mi nije jasno na temelju čega su se izvodili takvi zaključci. Hrvatska bi prva bila protiv izbacivanja Grčke iz Europske unije. Stvarno ne smatram da bi eventualni izlazak Grčke iz eurozone izazvao katastrofalne posljedice za projekt Europske unije, niti bih Grexit povezivao s eventualnom britanskom odlukom o napuštanju Unije. No, u svakom slučaju, bolje je da su se Grčka i EU dogovorili.

U manje razvijenim ekonomijama, recimo, u ekonomijama našeg ranga razvoja, rigidne mjere štednje su vrlo, vrlo riskantne, na što je moja vlada od samog početka mandata prilično uporno upozoravala

Gledajte, moramo imati u vidu da je Grčka već mjesecima više sigurnosno nego ekonomsko pitanje. Grčka je stara članica NATO-a, jednom nogom skoro pa na Bliskom istoku, što dovoljno govori o njenoj sigurnosnoj važnosti. Stoga je logično da ni Washington nije želio da se Grčku izbaci iz eurozone.

S druge, pak, strane sve su europske vlade demokratske pa podjednako treba poštovati volju grčkih birača, iskazanu na referendumu o bailoutu, kao i volju njemačkih birača, koji, čini se, baš nisu bili spremni blagosloviti novi paket pomoći Grčkoj.

Pokazalo se da su u manje razvijenim ekonomijama, recimo, u ekonomijama našeg ranga razvoja, rigidne mjere štednje vrlo, vrlo riskantne, na što je moja vlada od samog početka mandata prilično uporno upozoravala. Mi smo se suprotstavljali austerytiju, provodeći istodobno, iz mjeseca u mjesec, razumne i odmjerene mjere štednje. Na tome ćemo i dalje ustrajati. Umjesto rezova koje najavljuju naši politički oponenti, moja vlada osigurava gospodarski rast jer samo rast i napredak može donijeti bolji život našim građanima

Što znači izjava ministra financija Borisa Lalovca da Hrvatska ne želi snositi troškove financijske pomoći Grčkoj? U medijima se pisalo da bi Hrvatska trebala sudjelovati s oko 50 milijuna eura u novom paketu pomoći za Grčku.

To nije točno. Hrvatska neće snositi apsolutno nikakve troškove kada je riječ o pomoći Grčkoj. Mi s tim nemamo niti ćemo imati ikakve veze. Takva je mogućnost potpuno otklonjena. Sporazum Europske nije i Grčke hrvatske porezne obveznike neće koštati niti jednu lipu.

Što su, po vašemu mišljenju, pouke i konzekvence rješenja grčke krize?

Model koji je Grčka morala prihvatiti, dakle model radikalne štednje, uspio je u nekim članicama eurozone, dok u Grčkoj dosad nije uspijevao. Mjere stroge štednje djelovale su u Irskoj, Španjolskoj ili Portugalu, ali su se dosad pokazale neefikasnima u Grčkoj.

Dakle, pokazalo se da su u manje razvijenim ekonomijama, recimo, u ekonomijama našeg ranga razvoja, rigidne mjere štednje vrlo, vrlo riskantne, na što je moja vlada od samog početka mandata prilično uporno upozoravala. Mi smo se suprotstavljali austerytiju, provodeći istodobno, iz mjeseca u mjesec, razumne i odmjerene mjere štednje. Na tome ćemo i dalje ustrajati. Umjesto rezova koje najavljuju naši politički oponenti, moja vlada osigurava gospodarski rast jer samo rast i napredak može donijeti bolji život našim građanima.

Kako ocjenjujete sigurnosnu situaciju u regiji s obzirom na napad na srpskog premijera u Srebrenici?

Kao nezdravo bezopasnu. Barem bezopasnu kada je riječ o sigurnosti imovine i života hrvatskih građana. Mislim da ni stanje u Bosni nije fizički opasno: u BiH nitko nije kadar upuštati se u nove fizičke sukobe.

A kako ocjenjujete niz izjava srpskih političara – od famozne Vulinove ocjene Stepinca pa do Dačićevih izjava protiv hrvatskog vojnog mimohoda – koje upozoravaju na stanoviti srpski povratak u devedesete godine? O čemu se tu radi?

Mi na takve ekscese gledamo s određene, rekao bih, zdrave i sigurne distance. Načelno, Srbiji želimo sve najbolje, ali je očigledno kako se neki ljudi ne daju krstiti, a neke se politike ne žele ili ne mogu mijenjati. Što je šteta.

Slučaj kardinala Stepinca ponovno dobiva snažan politički sadržaj. Vatikan je, čini se, zaustavio proces kanonizacije dok se o tome ne postigne dogovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, srpski političari ponovno prozivaju Stepinca kao ustaškog suradnika, a ovih je dana sličnu tezu ponovio i Efraim Zuroff, jedan od utjecajnijih židovskih lovaca na naciste. Što vi mislite o Alojziju Stepincu?

Prvo, ne bih komentirao proces kanonizacije. To je unutarnje crkveno pitanje u koje se ne želim miješati. A kada je riječ o Stepinčevoj povijesno-političkoj ulozi, moramo uzeti u obzir da je taj čovjek živio u jako teškim vremenima koja su pred najveće umove i karaktere postavljala goleme, katkad nepremostive prepreke.

Stepinac je, rekao bih, taj test vremena ipak prošao s prolaznom ocjenom. Alojzije Stepinac sigurno nije ratni zločinac, niti osoba koja je trebala odgovarati na bilo kakvom sudu. Komunističke su vlasti od njega napravile žrtvu. Stepinac je čovjek koji je u teškim vremenima morao donositi teške odluke. Najteže je u politici između dviju loših odluka izabrati onu manje lošu. A Stepinac je živio i djelovao u situaciji u kojoj se moralo baš tako odlučivati.

Nažalost, mislim da ljudi prečesto odlučuju za koga će glasovati na temelju simbola i vrijednosti iz prošlosti. To je loše za Hrvatsku. Loše je kada se identiteti formiraju i političke odluke donose pretežno na temelju onoga što je netko od nas bio u prošlosti. No slično je, ako ne i gore, u jednoj Španjolskoj. Hrvatska nije iznimka

Stepinac je samo jedan od primjera hrvatske političke prošlosti koji ima veliku političku težinu u sadašnjosti. Mislite li da se birači previše orijentiraju prema vrijednostima i identitetima iz prošlosti?

Nažalost, mislim da ljudi prečesto odlučuju za koga će glasovati na temelju simbola i vrijednosti iz prošlosti. To je loše za Hrvatsku. Loše je kada se identiteti formiraju i političke odluke donose pretežno na temelju onoga što je netko od nas bio u prošlosti. No slično je, ako ne i gore, u jednoj Španjolskoj. Hrvatska nije iznimka.

Je li ta snažna povijesna podijeljenost političkog identiteta posljedica građanskog rata?

Rat između 1941. i 1945. nesumnjivo je bio i građanski rat i sve što se tada dogodilo, i nesposredno poslije tog rata, i danas odjekuje Hrvatskom te utječe na političke odluke naših građana. Rat između 1991. i 1995. nije, međutim, bio građanski rat: u ovom se slučaju radilo o agresiji na Hrvatsku, o čemu, rekao bih, postoji konsenzus među hrvatskim državljanima.

Kako, u kontekstu povijesnih, ali i dalje aktualnih političkih sukoba u zemlji, gledate na antikomunističku i lustracijsku kampanju Tomislava Karamarka i Hrvatske demokratske zajednice?

To nema potrebe komentirati.

Kako biste opisali vaš odnos s generalom Gotovinom? Neobično vas često viđaju skupa. Vežu li vas neki zajednički interesi?

Nema tu nikakvih tajni. Ministar obrane Ante Kotromanović moj je dobar prijatelj i Gotovinin dobar prijatelj. I tako nas je Kotromanović povezao. U našem odnosu nema ničeg važnog za hrvatsku javnost.

Osjeća li Gotovina zahvalnost zbog vaših konzistentnih stavova o njegovoj nevinosti još dok je ležao u Haagu? Ili ste vi njemu zahvalni jer se ni jednom rečenicom nije pridružio kampanji koju hrvatska desnica vodi protiv vas?

Ni jedno ni drugo nije točno. Meni general Gotovina ne duguje baš ništa. Ni ja njemu. Mi smo, naprosto, uspjeli izgraditi dobar privatni odnos.

Zašto ste posljednjih mjeseci toliko često u javnosti? U prethodnim godinama vašeg mandata niste baš običavali otvarati tvornice i hotele?

Bliži se kraj mandata i vrijeme je da pokažemo što se sve konkretno napravilo u ove tri i pol godine, a u čemu je Vlada sudjelovala izravno ili neizravno. Bez prevelike pompe i bez cateringa u organizaciji Fimi-medije. Radi se o vrlo konkretnim stvarima, o otvaranjima velikih privrednih objekata koji generiraju stvarna, čvrsta radna mjesta. Na te smo uspjehe ponosni.

Rat između 1941. i 1945. nesumnjivo je bio i građanski rat i sve što se tada dogodilo, i nesposredno poslije tog rata, i danas odjekuje Hrvatskom te utječe na političke odluke naših građana. Rat između 1991. i 1995. nije, međutim, bio građanski rat: u ovom se slučaju radilo o agresiji na Hrvatsku, o čemu, rekao bih, postoji konsenzus među hrvatskim državljanima

Gospodarski rast u Hrvatskoj nije slučajan, rezultat je i rada naše Vlade koja je u protekle tri i pol godine donosila teške, ali promišljene odluke. Kada smo došli na vlast, zatekli smo kaos i nered u državi, a danas gospodarstvo raste, otvaraju se nova radna mjesta, grade se nove tvornice. Da dobro vodimo zemlju naprijed, mogu biti siguran samo kada sretnem mlade ljude koji su dobili posao ili čujem poduzetnike koji planiraju otvoriti još 100 ili 200 radnih mjesta.

Zašto putujete helikopterom?

O tome ne odlučujem ja nego nadležna služba u okviru Ministarstva unutarnjih poslova. Osobno ne volim helikoptere.

Kako komentirate izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma prema kojem je vaša vlada šesta najnesposobnija na svijetu?

Budimo realni, takvim izvještajima ne treba davati previše pozornosti. Ovdje se ne radi samo o golemoj pogrešci prema Hrvatskoj. Ima i drastičnijih primjera. U istom tom izvještaju tvrdi se da je talijanska vlada druga najnesposobnija na svijetu. Talijanska je vlada proglašena bitno nesposobnijom od, recimo, srpske vlade. Pa neka građani sami prosude o relevantnosti tog izvještaja.

Meni je mnogo bitnije što je, prema Eurostatu, Hrvatska europski rekorder po rastu industrijske proizvodnje za mjesec svibanj, što je nezaposlenost najmanja u protekle tri godine ili što je poslovna klima u Hrvatskoj, prema podacima Europske komisije, najbolja od ulaska u EU.

S obzirom na stalni rast izvoza, industrijske prozivodnje pa donekle i zaposlenosti, hoće li to biti vaši glavni argumenti na parlamentarnim izborima?

Naši glavni argumenti su red i rad. Dok druga strana nudi nered i kaos. Trebale su nam tri godine da sredimo nered koji smo zatekli. Kome može biti u interesu da zemlju sada opet vrati nazad? Kada je riječ o konkretnim ekonomskim pokazateljima, sada je sasvim jasno da je na djelu čvrsti trend oporavka hrvatskoga gospodarstva koji će se i u idućih pola godine, i kasnije, nastaviti u svim segmentima što ste ih spomenuli, uključujući, naravno, i porast BDP-a. Mali, za mene još uvijek nedovoljan, ali ipak porast

Naši glavni argumenti su red i rad. Dok druga strana nudi nered i kaos. Trebale su nam tri godine da sredimo nered koji smo zatekli. Kome može biti u interesu da zemlju sada opet vrati nazad? Kada je riječ o konkretnim ekonomskim pokazateljima, sada je sasvim jasno da je na djelu čvrsti trend oporavka hrvatskoga gospodarstva koji će se i u idućih pola godine, i kasnije, nastaviti u svim segmentima što ste ih spomenuli, uključujući, naravno, i porast BDP-a. Mali, za mene još uvijek nedovoljan, ali ipak porast. I da budem jasan: gospodarski rast za mene znači prije svega nova radna mjesta.

U poslovnim krugovima često se govori kako je do ekonomskog oporavka došlo pretežno zahvaljujući naporima privatnih poduzetnika, a ne zahvaljujući Vladinoj ekonomskoj politici?

Znam, naravno, za tu tezu, ali je ne mogu smatrati točnom. Naša ekonomska politika, naše mjere pa i HBOR-ovi krediti i brojne porezne olakšice stvorili su pravni i ekonomski okvir za izlazak Hrvatske iz recesije. I sada stvarno možemo biti ponosni na projekte poput Jadran Galenski Laboratorija u Rijeci ili Žita u Osijeku, dok je turizam priča za sebe. Samo ove godine na Jadranu je otvoreno ili će biti otvoreno 25 novih ili temeljito obnovljenih hotela. Takvo nešto nije se dogodilo u hrvatskom biznisu dugo vremena.

Hrvatska turistička industrija ubrzano dostiže svjetsku razinu, na što sam posebno ponosan. I tome jest pridonijela država i politika ove Vlade. Uzmimo za primjer samo Kupare, koji su deseteljećima stajali neiskorišteni, a sada su se počeli pretvarati u veliku, značajnu investiciju koja će otvoriti niz novih radnih mjesta.

S iznimkom željeznice, infrastruktura u Hrvatskoj velikim je dijelom izgrađena. Naravno da ćemo ulagati u obnovu željeznice. Kada govorimo o infrastrukturi, mislim i na širokopojasni internet što je sljedeći veliki strateški projekt moje vlade.

Je li završetak Istarskog ipsilona uistinu glavni IDS-ov uvjet za ostanak u koaliciji?

I ja bih želio da se Istarski ipsilon završi u punom profilu autoceste, sve do Opatije. Međutim, za to trenutno postoje objektivne prepreke. Vjerujem da ćemo se dogovoriti s IDS-om i da ćemo do kraja mjeseca potpisati novi koalicijski sporazum.

A hoćete li se dogovoriti s Glavaševom strankom?

HDSSB je već rekao da samostalno izlazi na izbore.

Jesu li vam Milan Bandić i Ivo Josipović potencijalni koalicijski partneri?

Ne bih ih uopće uspoređivao. Josipovićevu stranku zasad ne bih komentirao.

Kako biste opisali vaš odnos s Ivom Josipovićem dok je obavljao predsjedničku dužnost?

Vrlo korektnim. Redovito smo i produktivno komunicirali. Između nas nije bilo nekih ozbiljnijih nesporazuma kao što se znalo izmišljati u javnosti.

Što je osnova izbornog programa SDP-a koji piše Tonči Vujić? Je li uistinu riječ o bitnom zaokretu ulijevo?

Tonči Vujić jedan je od najvažnijih ljudi naše stranke. Drago mi je da je pristao koordinirati izradu izbornog programa. A kada je riječ o zaokretu ulijevo, gledajte, ključno ideološko pitanje socijaldemokracije jest odnos rada i kapitala. Socijaldemokracija se uvijek mora postaviti više na stranu rada.

Ne vidim ništa dobro u tome da zemlju podijelimo u pet povijesnih regija jer je upravo to bila okosnica hrvatskih podjela i manipuliranja Hrvatskom u ne tako dalekoj prošlosti. Tko god je uspostavio ovakav županijski sustav, posjedovao je vrlo dobar politički osjećaj za hrvatske potrebe

Oni koji se suprotstavljaju najavljenim promjenama u zdravstvu tvrde suprotno. Kažu da je najavljena privatizacija zdravstva izrazito protusocijalna mjera.

Ali ne radi se ni o kakvoj privatizaciji temeljne zdravstvene skrbi. Svaki građanin i dalje će imati besplatan pristup velikom paketu zdravstvenih usluga, kao što ima i danas. Tu se ništa neće promijeniti, osim što će zdravstvo postati efikasnije. A oni koji mogu i žele plaćati privatno zdravstveno osiguranje rasteretit će HZZO.

Ostanete li na vlasti, hoćete li poslije izbora smanjiti broj općina i županija?

Ne, ne mislim da je to osobit problem u našoj zemlji. Kada je riječ o manjim teritorijalnim jedinicama, na njihovo financiranje odlazi mnogo manje novca nego što se to u javnosti misli. Kada je, pak, riječ o županijama, mislim da su one, ovakve kakve su danas, optimalan oblik srednje teritorijalne organizacije u Hrvatskoj.

Ne vidim ništa dobro u tome da zemlju podijelimo u pet povijesnih regija jer je upravo to bila okosnica hrvatskih podjela i manipuliranja Hrvatskom u ne tako dalekoj prošlosti. Tko god je uspostavio ovakav županijski sustav, posjedovao je vrlo dobar politički osjećaj za hrvatske potrebe.

Ali vaš predsjednički kandidat zagovarao je baš teritorijalnu reformu Hrvatske kao preduvjet svih drugih reformi.

Vjerujte, nemam s tim ništa.

Kako biste ocijenili prvih pola godine Kolinde Grabar-Kitarović?

Svaki građanin i dalje će imati besplatan pristup velikom paketu zdravstvenih usluga, kao što ima i danas. Tu se ništa neće promijeniti, osim što će zdravstvo postati efikasnije. A oni koji mogu i žele plaćati privatno zdravstveno osiguranje rasteretit će HZZO

Ne bih je ocjenjivao. Vidite, dužnost predsjednika Republike u Hrvatskoj nosi sa sobom simbolički značaj. Predsjednica Republike ne snosi fiskalnu odgovornost. Hrvatskom upravljaju Sabor, Vlada i, na određeni način, sudovi.

Čini se da se u nekom kasnijem razdoblju političke karijere ne kanite kandidirati za predsjednika Republike?

Ne razmišljam o tome.

Koliko na vaše postupke utječe američka agencija za odnose s javnošću koju ste unajmili? Javnost je, recimo, vaše pismo Michelu Platiniju, u kojem tražite da se nogmetnu reprezentaciju poštedi težih kazni, protumačila kao akciju vaših PR stručnjaka.

Dio te javnosti pripisao je PR stručnjacima i moj nastup prema braniteljima koji su prosvjedovali pred Vladom. Čudi me da i moj odlazak u Mostar, kada sam lani otišao smiriti situaciju koja je prijetila međunacionalnim sukobima, nije pripisan PR stručnjacima, kojih tada i nije bilo. Odluke donosim u interesu Hrvatske i njenih građana, a ne da bih se nekome dopao. Pa tako i u slučaju pisma koje spominjete.

Kada će se održati parlamentarni izbori?

U zakonskom roku.

Kako komentirate sporazum o ukidanju sankcija Iranu?

Taj sporazum, prije svega, treba proći tešku ratifikaciju i stvarnu verifikaciju. Jasno je da je sporazum još uvijek daleko od stvaranja međusobnog povjerenja, o čemu govore i vrlo stroge verifikacijske procedure. Svejedno, iznimno je važno da je došlo do saniranja jednog od najtežih globalnih kriznih žarišta, što će pomoći i hrvatskom biznisu.

Neke naše kompanije ionako su već u Iranu, mislim da postoji interes da dođu i neke druge. Nadalje, želio bih reći kako sporazum s Iranom dodatno afirmira predsjednika Baracka Obamu. Obama se uspio dogovoriti s Iranom, Obama je obnovio kontakte s Kubom, da ne govorim o brojnim velikim stvarima koje je napravio na području unutarnje politike.

(Prenosimo s portala Telegram. Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 18. srpnja 2015.).

    •  Slavko Goldstein: “Ideolog nove desničarske Hrvatske je Hasanbegović”

> Svi tekstovi ovog autora