novinarstvo s potpisom

Foto: Novica Mihajlovic (Delo)
U petak smo se sjetili 30 godišnjice potpisivanja Daytonskog sporazuma. Ovo je povod za kolumnu.
Daytonski sporazum, naziv za Opći okvirni sporazum o miru u BiH potpisan 21. XI. 1995. u američkoj zrakoplovnoj bazi Wright–Patterson kraj Daytona (savezna država Ohio), nakon pregovora između bošnjačke, hrvatske i jugoslavenske (srpske) delegacije (na čelu s predsjednicima Alijom Izetbegovićem, Franjom Tuđmanom i Slobodanom Miloševićem), vođenih od 1. XI. 1995. pod nadzorom SAD-a i međunarodne kontaktne skupine.
Definirao je uvjete mirovnog sporazuma, formalno potpisanog 14. XII. 1995. u Parizu. Podržao je teritorijalnu cjelovitost i suverenost BiH, geopolitički je odredio entitete u BiH (Republika Srpska i Federacija BiH) i predvidio međunarodne snage za provedbu sporazuma (IFOR).
Uz opći tekst sadržava i dodatne sporazume (anekse) za različita vojna, politička i društvena pitanja (aneks 4 je Ustav BiH) kojima je regulirano djelovanje IFOR-a i međunarodne policije (posebno i snaga NATO-a), nadgledanje razoružanja, razgraničenje entiteta (uz arbitražu za područje Brčkoga), raspisivanje izbora, povratak izbjeglica i raseljenih, unaprjeđivanje ljudskih prava, osnivanje javnih poduzeća, rješavanje sporova među entitetima, očuvanje nacionalnih spomenika i dr.
Razmišljao sam o svemu ovom, još jednom, a potaknut barbarizmom i neistinama koje je u podcastu portala Telegram izjavila bivša Tuđmanova suradnica i djelatnica u Uredu PRH, odvjetnica Vesna Škare Ožbolt. On se prisjetila, kao dijela specijalnog rata, i priče da je Zagreb izdao Vukovar i da je praktički zamijenjen sa Srbijom za dio Hercegovine. ”Apsolutno, da. Isto kao što je bila dijelom specijalnog rata i priča o podjeli Bosne, da su Tuđman i Milošević dijelili Bosnu. Te su teze došle upravo iz krugova političara i država koje su ostale suzdržane kada je trebalo rješavati pitanje uređenja Jugoslavije nakon demokratskih promjena”, navela je.
”Kažem, bilo je puno specijalnih operacija koje su bile u funkciji dezinformacija. Tada nije bilo umjetne inteligencije, ali te glasine i lažne vijesti djelovale su poput umjetne inteligencije danas. Vrlo, vrlo efikasne i nevjerojatno moćne. Sjetite se samo Reutersa i lažne priče da su Hrvati pobili ne znam koliko djece. A to su podmetnuli Srbi”, dodala je Škare Ožbolt.
Nepripremljeni i neinformirani novinar Telegrama (u posljednje vrijeme taj portal zaista operira na način koji nije profesionalan, rekao bih i diletantan kao kada je, ovih dana, objavio pa povukao priču da je Bačić osigurao Vjesnikov neboder kao ”stambenu zgradu”, a što je Vlada odmah demantirala!) nije ispravio gospođu Škare Ožbolt. Eto, ja ću.
Ne samo što je Tuđman imao namjeru podijeliti Bosnu i Hercegovinu već se o toj susjednoj zemlji vrlo negativno određivao. Dokaza je mnogo. Neke sam pomagao sabrati kao urednik knjige Ive Komšića ”Tuđmanov haški profil- Udruženi zločinački poduhvat na BiH”, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2021.
Elem, da osvježimo pamćenje odvjetnici Vesni Škare Ožbolt i novinara Telegrama (tim više što je Telegram pisao o Tuđmanovim idejama i planovima za podjelu BiH)!
Šestorka vodećih ljudi nekadašnje Herceg-Bosne osuđena je, kako znamo, na ukupno 111 godina zatvora, a general Slobodan Praljak je usred izricanja presude popio otrov i ubrzo umro.
Premijer Andrej Plenković, tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Sabora Gordan Jandroković kazali su kako je ova presuda nepravedna.
”Hrvatska smatra da se ovom presudom pogrešno aludira na ulogu državnog vrha u zbivanjima u BiH devedesetih godina. Smatramo da državni vrh u tim ratnim događanjima prema stavu Vlade nije ni na koji način mogao biti povezan s onim činjenicama i interpretacijama kako su nastojale biti rastumačene i interpretirane u presudi iz 2013. Godini”, rekao je Plenković.
Žalbeno vijeće zaključilo je da je udruženi zločinački pothvat postojao, da je postojao međunarodni oružani sukob uz umiješanost Hrvatske kao i stanje okupacije odbacujući žalbe obrane.
U priopćenju tužiteljstva nakon presude, navode kako je pravomoćno potvrđeno da su, osim osuđene šestorke, i visoki dužnosnici hrvatskog vodstva, uključujući Franju Tuđmana, Gojka Šuška i Janka Bobetka, bili ključni sudionici udruženog zločinačkog pothvata etničkog čišćenja muslimana.
Donosim nekoliko izjava Franje Tuđmana o BiH. Izjave su zabilježene tijekom Tuđmanovih susreta sa suradnicima u Predsjedničkim dvorima ranih 90-ih i objavljene u knjizi ”Stenogrami o podjeli Bosne”. Radi se o službenim stenogramima, a u nastavku su izjave Franje Tuđmana:
Ili će Bosna osigurati interese Hrvata ili podjela
”Ja sam rekao: ili takva Bosna koja će osigurati i interese hrvatskog naroda, ili molim – podjela! S time da sam ja rekao: jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a može ostati i muslimanska državica u sredini, ona povijesna zemljica Bosna koja onda ne bi imala mogućnosti da ima ambicije stvaranja neke velike islamske države u Europi”. (17. 9. 1991.)
U BiH se vodi rat za granice hrvatske države
”Ja sam u lipnju mjesecu zvao i ministra i načelnika stožera i početkom srpnja sam molio, rekao sam im u Bosni i Hercegovini se sada vodi rat za područje granice hrvatske države. Prema tome, treba sve učiniti, pomoći da se to područje održi. Nije nam isto hoće li granica hrvatske države biti Jajce s Travnikom ili samo s Novim Travnikom, Vitez, Busovača… S cjelovitom Bosnom mi bismo izgubili Bosnu u potpunosti – čitava Bosna bila bi protiv nas. Ali, na ovaj način mi ćemo imati, slušajte, granice hrvatske države kakve možda nikada u povijesti nismo imali.” (6. 11. 1993.)
Uspostavljanje Bosne je povijesni apsurd
”I s našeg gledišta, ne manje negoli sa srpskog, postoji potreba da se pitanje riješi u svojoj biti, je li, jer je uspostavljanje Bosne, granica Bosne i Hercegovine poslije Drugog svjetskog rata povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća”. (8. 6. 1991.)
Perspektiva suverenosti BiH nema izgleda
”S perspektivom suverenosti Bosne i Hercegovine nema nekakvih izgleda. Čak kada bi se mogla održati, gospodo, Bosna i Hercegovina kao posebna, što to znači? Uspostava granice… Hoćemo li uspostaviti granice između Hrvatske i Hercegovine da Hrvat iz Hercegovine ne može ići u svoju Hrvatsku ili ovaj Hrvat tamo?…” (27. 12. 1991.)
Vrijeme je da okupimo Hrvate u najvećim mogućim granicama
”Kao što smo iskoristili ovaj povijesni trenutak da stvorimo samostalnu Hrvatsku međunarodno priznatu, tako mislim da je vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama. Da li bi to bilo baš 30 općina ili 28 – to je čak s toga gledišta od manje važnosti…” (27. 12. 1991.)
Komunisti su izmislili BiH
”Bosne i Hercegovine nije bilo između dva rata. Komunisti su je izmislili, poslije Drugog svjetskog rata vratili na scenu, čak Muslimane proglasili nacijom, zato da bi, tobože, riješili suprotnosti između srpskog i hrvatskog naroda. Jesu li u tome uspjeli? Nisu, naprotiv…” (27. 12. 1991.)
Naš cilj od početka nije bio održavanje takve BiH kakva je ona danas
”Naš cilj od početka nije bio održanje takve BiH kakva je ona danas. To hrvatskoj politici u biti ne odgovara, jer bi hrvatska politika tako bila stalno i neprestano frustrirana gubitkom i demografskim i teritorijalnim u BiH. Nismo zato slučajno stavili u preambulu hrvatskog Ustava i Banovinu Hrvatsku. Ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država čak s granicama Banovine ima, a osobito s poboljšanim granicama.” (27. 12. 1991.)
Ako dođe do razlaza, Zapadna Bosna je dio Hrvatske
”Koliko god smo mi s Muslimanima, s Izetbegovićem, sklopili sporazum, i javni i tajni, da treba ostvariti suradnju između Muslimana i Hrvata, toliko se te operacije, s njihove strane, još uvijek nastavljaju. A mi zbog strateških razloga trebamo ići na taj sporazum s njima. Ali, isto tako, i osigurati strateške interese Hrvatske što se tiče teritorija. A imamo i s Abdićem sporazum, da, ako dođe do razlaza, odnosno kada dođe do razlaza, da ta Zapadna Bosna je dio Hrvatske.” (22. 10. 1993.)
Ako treba sačuvati Bosnu, onda smo mogli sačuvati i Jugoslaviju
”Na takve primjedbe da je trebalo cjelovitu Bosnu sačuvati, da smo se trebali boriti za cjelovitu Bosnu – a takvih je primjedaba bilo, ne samo u ovom pismu tih svećenika, nego i u hrvatskoj politici – vi znate da sam ja odgovorio: Onda smo mogli sačuvati i cijelu Jugoslaviju, pa bi svi Hrvati bili u cijeloj Jugoslaviji.” (5. 11. 1993.)
Moramo osigurati buduće granice hrvatske države u BiH
”Tu imam nekakve papire, tobože, Srbi nam spremaju rat ovdje u Hrvatskoj, i ofenzive. Rekao sam: neće biti rata sada u Hrvatskoj, niti nam ga ne treba sada u Hrvatskoj! Sada moramo osigurati granice Hrvatske, te buduće granice hrvatske države u Bosni i Hercegovini! To je posebna povijesna zadaća hrvatske države, Hrvatske vojske, nešto što ne smijemo propustiti, je li…” (6. 11. 1993.)
Muslimani će danas primiti hrvatsko državljanstvo, a sutra popiti čašu vina
”Brajković mi je rekao u Mostaru da ima već Muslimana koji traže hrvatsko dvojno državljanstvo. Danas će ti primiti putovnicu, sutra će ti popiti čašu vina s tobom, pojesti meso i za deset godina će biti Hrvat muslimanske vjere, razumiješ…” (2. 9. 1994.)
Nemojmo se igrati, treba stvarati Herceg-Bosnu, odnosno Federaciju
”Nemojmo se igrati znači nekakve dvije vlade i dvije države. Treba stvarati državu Herceg-Bosnu, odnosno Federaciju…” (30. 9. 1994.)
Razgovor o rušenju Starog mosta u Mostaru
”Franjo Tuđman: Dobro, usput, taj mostarski most, tko ga je porušio?
Mate Boban: On je – bile su strašne kiše – toliko pucan prije, tako da je sam pao.
Franjo Tuđman: Hoćemo li opet mi biti optuženi.
Mate Boban: Jutros se govori da se ne zna.
Jukić: Muslimani će nas optuživati. Međunarodni kažu da se ne zna tko je, a oni su povukli nekakve svoje izjave. Javili su sljedeće: desila se jedna velika tragedija – srušio se Stari most, hitno je potrebno – srušio se – mi imamo original kako su govorili, hitno je potrebno radio… sa Sarajevom, 14 sati hitno i pozovi najglavnijeg za cijelu republiku, za IPD i vojnu policiju, ovaj njihov iz Mostara.
Mate Granić: Imam prijedlog – najvažnija stvar je što će reći španjolski bataljun, apsolutno najmjerodavniji. Prema tome, moj prijedlog je odmah, danas netko tko je najpovjerljiviji da ode tko ima vezu, odmah. Njihova izjava je najvažnija. Imati tu informaciju, imati sve, jer ako oni kažu dobru informaciju, onda je izuzetno, jer se inače to na CNN—
Franjo Tuđman: Inače, među nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?
Mate Boban: Nama.” (23. 11. 1993.)
***
Trideset godina od potpisivanja Daytonskog sporazuma treba ponoviti da je u BiH cementiran nacionalizam i da se vladajuća kasta, u mnogim slučajevima, služi korupcijom i etničkim podjelama.
Ali, barem mi, izvana, dobronamjerni ljudi koji poštujemo Bih ne bismo smjeli niti širiti niti hraniti dezinformacije. Istina je tu pred nama. Tuđman nije volio BiH. Želio je aneksiju Herceg-Bosne Hrvatskoj i, među inim stvarima, živo mu se fućkalo za Katoličku crkvu u BiH.
”Tuđman i Šušak”, ističe bosanski fratar fra Ivan Šarčević, ”međusobno si opraštajući prošlost koja je prvog dovela na položaj jugogenerala, a drugoga otjerala u progonstvo, našli su se oko jednoga cilja: ‘konačnog rješenja hrvatskog pitanja u takozvanim povijesnim granicama’.”
”Pritom su znali da je to moguće ostvariti samo ratom koji su, već krajem osamdesetih, mirisali u dimu tek sagorijevajuće jugoslavenske barutane. Isprepleli su se vezama međusobne zahvalnosti u borbi koja nije bila samo nacionalnooslobađajuća, nego i ona za vlast, koju ni u tek rađajućoj demokraciji neće biti lako smijeniti dok se ne provede dokraja doktrina paralelnog ratovanja za hrvatska dobra i razdiobu nacionalnog bogatstva.”
Ova kolumna mi je prilika da se, još jednom, prisjetim našeg kolumniste Ivana Markešić kojeg valja pamtiti i kao profesora njemačkog, nadasve kao sociologa, i kao religiologa, i kao leksikografa, pak teme su mu vrlo različite i svaki je put jako dobro pisao ali, osobito, kao b-h patriota, kao čovjeka koji je silno volio BiH, kao neustrašiva borca za slobodu i prava ljudi (nije ušutkan ni kada mu je dom u rodnom kraju temeljito uništen od vandala bliskih HDZ-u), naime, kao što se pamte provincijali fra Josip Markušić, fra Luka Markešić ili fra Petar Anđelović, kao što se pamte dobri ljudi.
Ideja o vraćanju imena Republike BiH, ukidanju entiteta, federalizaciji cijele države nije nestala (a kamoli smrću Ivana Markešića) nego je i dalje živa.
Gospođo Škare Ožbolt, shvatite to: radili ste za čovjeka koji je zaista želio uništiti Bosnu i Hercegovinu.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.





















































