novinarstvo s potpisom
Tako je to kad malo dijete ne zna hoće li piškiti ili kakiti, posprdno je poručio SDP-u Ivo Sanader uoči parlamentarnih izbora 2007. godine komentirajući razmirice socijaldemokrata oko toga tko će biti premijer, a tko predsjednik Sabora, a da to na koncu nisu postali ni Ljubo Jurčić ni Zoran Milanović.
Sudeći kako danas poput munje vladajući rade kopernikanske obrate čim se neka njihova odluka pokaže za dva dana nepopularnom u narodu, baš kao što je nekada Sanader preko noći ”ispravljao” pogrešne odluke svojih ministara, moglo bi se uistinu reći da vladajuća Kukuriku koalicija nije sigurna bi li piškila ili kakila.
Od već zaboravljenih ”Linićevih poreza” na kamate na štednju i na nekretnine, koji su gromoglasno najavljeni, pa potom zajedno s njim završili pod tepihom, pa do čvrste odluke o monetizaciji autocesta kao biti ili ne biti našeg opstanka koja se nakon reakcije iz HNS-a više ne čini tako sudbonosnom.
Iz te pelene političke prevrtljivosti možda je najviše zasmrdila saga oko preferencijalnog glasovanja odnosno novog izbornog zakona. Kada su junački protiv Željke Markić i sakupljanja potpisa za njegovu izmjenu inicijative ”U ime obitelji” zajednički ustali i vladajući SDP i oporbeni HDZ, e da se ne bi ponovila farsa s referendumom o ustavnom definiranju braka kao zajednice žene i muškarca, neki su na obzoru, bila to fatamorgana ili ne, vidjeli čak i veliku koaliciju desnih i lijevih.
Jasno je da slobodni strijelci na izbornim listama ne odgovaraju ni Karamarku ni Milanoviću, jer im ruše autoritete stranačkih vođa od čije milosti ovisi tko realno može u saborske klupe ili pak na bilo koju prestižnu i unosnu funkciju.
Premijer Milanović još je za Dan neovisnosti, mrzovoljan prema Markićkinoj inicijativi, poručio puku da se treba baviti ”pravim hrvatskim problemima, a to nije izborni zakon već nezaposlenost mladih”. I vječni HDZ-ov guru pravnih procedura i izbornog mešetarenja Vladimir Šeks žestoko se okomio na Markićku, pa se činilo da će ovoga puta završiti na svom referendumskom štitu.
A onda se deus ex machina s Pantovčaka ukazao predsjednik Ivo Josipović poslavši pismo predsjedniku Sabora Josipu Leki koji ga je objeručke prihvatio i hitro.hr najavio kako će uskoro sazvati sjednicu Predsjedništva Sabora na kojoj će saborski klubovi pokušati pronaći konsenzus oko uvođenja preferencijalnog glasovanja već na idućim parlamentarnim izborima!
Tako su Josipović i Leko podigli uvis pobjedničke ruke Željke Markić, jer, koliko god je slijeva i zdesna pokušali omalovažiti, ovakav rasplet priče o preferencijalnom glasovanju, njezin je pravi politički trijumf, bez obzira je li skupila dovoljan broj glasova za raspisivanje referenduma ili ne.
Ostvari li svoj cilj uz malu pomoć predsjednika Republike i Sabora, u ovom srazu Davida protiv dva Golijata, Željka Markić postat će relevantan politički faktor koji u savezništvu s Milanom Kujundžićem može na sljedećim parlamentarnim izborima mnogima pomrsiti račune. Prije svih Karamarku, koji je ostao u ”knock downu”, kao posljednji branitelj izbornog statusa quo, što ni njegovi najbliži stranački kolege, poput Prgometa ne odobravaju.
Na konopcima je i Zoran Milanović koji je već zaboravio na prave hrvatske probleme i odustao od nezaposlenosti mladih prije nego što je se i dohvatio. U bunilu, dok čita od Leke proslijeđenu mu kopiju Josipovićevog pisma, premijer mrmlja sebi u bradu kako će biti najveći pobornik preferencijalnog glasovanja ako će ono riješiti bilo što. Hoće, samo mora odlučiti bi li piškio ili kakio.
(Prenosimo s portala Novoga lista).