autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Svjetska etika (7)

AUTOR: Autograf / 25.05.2015.

DEKLARACIJA O SVJETSKOJ ETICI

Parlament svjetskih religija
Chicago, 4. rujna 1993.

***

III . Četiri neopozive smjernice (nastavak).

Obvezni smo njegovati toleranciju i živjeti u istini

Bezbroj ljudi u svim regijama i religijama zalažu se i u naše vrijeme živjeti pošteno i u istini. Pa ipak, u današnjem svijetu ima beskrajno mnogo laži i prevare, obmanjivanja i licemjerja, ideologije i demagogije:

*političari i poslovni ljudi koji se služe lažima kao sredstvom politike i uspjeha;

*sredstva javnog priopćavanja koja umjesto istinitog izvješćivanja i informiranja šire ideološku propagandu i lažne vijesti, koja umjesto da su vjerna istini slijede cinični komercijalni interes;

*znanstvenici i istraživači koji se daju na raspolaganje moralno sumnjivim ideološkim ili političkim programima ili pak ekonomskim interesnim grupama i opravdavaju istraživanja koja krše temeljne moralne vrijednosti;

*predstavnici religija koji pripadnike drugih religija smatraju manje vrijednima i umjesto poštivanja drugih, razumijevanja i tolerancije naviještaju fanatizam i netolerantnost.

Svaki čovjek ima pravo na istinu i istinoljubivost. Ima pravo na nužnu informaciju da bi mogao donositi temeljne životne odluke. Razumljivo je da bez temeljnog etičkog usmjerenja teško može razlikovati važno od nevažnoga

Ali u velikim starim religijskim i etičkim tradicijama čovječanstva nalazimo smjernicu: ne smiješ lagati! Ili rečeno afirmativno: govori i djeluj u istini!

Razmislimo iznova o posljedicama ove prastare smjernice. Ni jedan čovjek, ni jedna institucija, ni jedna država, ni jedna Crkva niti religijska zajednica nemaju pravo ljudima govoriti neistinu.

To posebno vrijedi

*za sredstva javnog priopćavanja kojima se s pravom jamči sloboda u traženju istine i koja bi zato u svakom društvu trebala biti služba čuvara istine. Ona nisu izvan morala, a obvezana su poštivati ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i temeljne vrijednosti. Nemaju pravo zadirati u privatnu sferu ljudi, iskrivljavati istinu ni manipulirati javnim mnijenjem;

*za umjetnost, književnost i znanost kojima se s pravom jamči umjetnička i akademska sloboda, ali nisu izuzete od općenitih etičkih mjerila i trebaju služiti istini;

*za političare i političke stranke kojima povjeravamo svoju slobodu. Ako svom narodu u lice lažu, ako su krivi zbog manipuliranja istinom, zbog korupcije ili bezobzirne politike koja i u vanjskim i u unutarnjim poslovima ide samo za moći, onda su proigrali svoju vjerodostojnost i zaslužili da izgube svoje položaje kao i glasove svojih birača. Naprotiv, javno bi mnijenje moralo podržavati one političare koji se usuđuju u svako doba reći istinu svom narodu;

*na kraju i za predstavnike religija. Ako potpiruju mržnju, predrasude i neprijateljstvo prema onima koji drukčije vjeruju, ako potiču fanatizam ili čak zagovaraju i opravdavaju vjerske ratove, zaslužili su da ih ljudi osude, a sljedbenici napuste.

Neka se nitko ne zavarava! Nema svjetske pravde bez istinitosti i ljudskosti!

Zato bi mladi trebali već u obitelji i školi vježbati sebe u istinoljubivom mišljenju, govorenju i djelovanju. Svaki čovjek ima pravo na istinu i istinoljubivost. Ima pravo na nužnu informaciju da bi mogao donositi temeljne životne odluke. Razumljivo je da bez temeljnog etičkog usmjerenja teško može razlikovati važno od nevažnoga.

U današnjoj svakodnevnoj poplavi informacija etička su mjerila pomoć da uvidi kad se izvrću činjenice, prikrivaju interesi, previše ističu neke tendencije i daje preveliko značenje nekim mišljenjima.