novinarstvo s potpisom
Ima u Čehova, čini mi se, jedna humoreska o blesavoj kneginji koja je umislila da liječi homeopatijom. Dočekuje ona kmetove jednom mjesečno u svome salonu, a oni se spuštaju na koljena pred njom, u suzama joj zahvaljujući na njezinoj medicini, koja im je čudesno izliječila osipe, upale mjehura, zubobolje i koješta drugo. Kneginja im ganuto daje još jednu dozu lijeka i svakoga daruje rubljom, a pokvareni odrpanci, samo što su izašli iz palače, bace homeopatsku ludoriju u blato i gurnu novac u džep.
Razmišljao sam ovih dana o Borni Rajić, izvanredno uspješnoj udavači i rastavljenici i senzacionalno neuspješnoj modnoj dizajnerici, koja se otprije nekog vremena pokušava dokazati na nemilosrdnom tržištu duhovnih savjetnika, pripovijedajući na YouTubeu svoju životnu mudrost, zapanjujuću mješavinu aerobika i evanđelja, negdje na pola puta između Isusa Krista na amfetaminima i Christine Aguilere nakon moždanog udara, i sve mi je kod nje bilo kao kod Čehova.
Našao sam čak fotografiju gdje nekadašnja gospođa Rajić nosi visoku bijelu šubaru od nepoznate polarne beštije, vrlo nalik nekakvoj ćaknutoj ruskoj kneginji.
Gledao sam te klipove, snimljene u njezinu pariškom domu, prekrcanom kršem preskupog neukusa, i isprva gotovo nisam mogao povjerovati da takvo biće uopće postoji. Poželio sam nazvati prirodoslovno društvo da ih upozorim na dosad nepoznatu vrstu, ženu s konjskim repom do stražnjice, koja spava do podne, a iza podneva, ako nema zakazano u kozmetičarke, masera ili astrologa, uključi kameru i u crnom trikou, plešući na latino pop, drži biblijski tečaj. Stvar je zbilja urnebesna.
Ipak, ako ste stariji od četrdeset i pamet vas, Bogu hvala, nije sasvim napustila, u jednom vas trenutku mora ispuniti mučnina od te dokone gospođe koja je našla sreću i smisao u našem Spasitelju, Budi, Konfuciju i Celine Dion, a njezinu radosnom spokoju nije odmoglo ni onih nekoliko desetaka milijuna u tvrdoj valuti koje je stekla razvodom od mljekarskog poduzetnika Luke Rajića.
Upoznao sam nedavno i uživo, u jednoj zagrebačkoj sudnici, nekoliko ljudi njezina soja, sretnika koje je pokojni Franjo Tuđman specijalno izabrao da nam budu elita. Dvjesto bogatih obitelji, sjećate ih se. Oni se toga, zanimljivo, slabije sjećaju.
Ništa se ne spominju tajanstvenog alkemijskog postupka, u narodu poznatog kao pretvorba i privatizacija, zahvaljujući kojemu su postali imućni, moćni i ugledni u jednom tužnom desetljeću kad su stotine tisuća ostali bez domova i prihoda, ako su imali sreću da i živu glavu sačuvaju.
Bio je tako u Sesvetama jedan šofer kamiona, Luka Rajić, koji je skromno obrazovan i bez naročitog iskustva, tek samoprijegornim radom i odricanjem, mlad stekao većinsko vlasništvo nad mljekarom. Oženio se Bornom, manekenkom s dizajnerskim aspiracijama, u Dubrovniku.
Sve su novine imale veliki članak o njihovu raskošnom svadbenom slavlju. Stotine je svatova plesalo i smijalo se toga sunčanog dana na Stradunu. Među njima i Borislav Škegro, tadašnji ministar financija. Upućeniji su govorili kako upravo njemu mladoženja može zahvaliti svoju nečuvenu poslovnu i svaku drugu sreću.
Štogod bilo, Luka je prodao biznis za novac višestruko veći od onoga koji je sam uložio, a ni brak mu, unatoč neumoljivim katoličkim zavjetima, nije dulje potrajao.
Bivša mu je žena ostala živjeti u Parizu, gdje je jedno vrijeme kreirala komično ružnu odjeću koju nitko zdrave pameti nije nosio, a sada nam se, evo, javlja sa savjetima kako uspajeti u životu.
Borna Rajić, međutim, zbog nečega ne govori ni jedne jedine riječi o onome što je nju zapravo učinilo uspješnom.
Ozareno baljezga o Bogu i horoskopu i zdravoj ishrani, a o pretvorbi i privatizaciji ni slova.
Nedavno se drznula i kazati kako su siromašni sami sebi krivi jer Bog ustvari želi da svi budu bogati.
Nije li to mučno, da ona, koja je postala bogata u jednoj više nego suspektnoj epizodi, voljom Franje Tuđmana, danas, milujući sijamsku mačku, kraj bijelog klavira autoritativno tumači volju Stvoritelja svemira.
Dijeli naša kneginja kmetovima svoje kršćanske, budističke, bioenergetske, reiki i homeopatske mudrolije, ali od rubalja, bog i bogme, ništa.
(Prenosimo s portala Slobodna Dalmacija).