Paradirajte u svoja četiri zida

U posljednjih godinu i više dana gotovo da i nije bilo dana u kojem neki od hrvatskih medija nije ekskluzivno i senzacionalno otkrio primjere državne rastrošnosti pa ih svojim čitateljima, gledateljima i slušateljima servirao uz tezu da imamo političare koje naprosto nije briga što će se s Hrvatskom dogoditi i koliko će lijepa naša domovina potonuti u dugove, političare koji ne rade ništa drugo nego po čitave dane smišljaju na kakve se sve nepotrebne gluposti mogu potrošiti državni novac.

Kad je ministar obrane Ante Kotromanović došao na ideju da povodom dvadesete godišnjice Oluje u Zagrebu upriliči vojnu paradu, zdrav razum očekivao je lavinu sličnih napisa, jer na paradiranje tenkova, borbenih vozila, aviona i vojnika valjat će nam potrošiti milijune.

Začudo, takva kritika gotovo u potpunosti je izostala. Mediji su se uglavnom bavili danom održavanja parade, provjeravali tko hoće, a tko neće na paradu doći, pratili poslovične nesuglasice na relaciji vlast – oporba, izvještavali o broju i tipu borbenih vozila, aviona i vojnika koji će se mimohoditi ulicama Zagreba.

Mediji su se uglavnom bavili danom održavanja parade, provjeravali tko hoće, a tko neće na paradu doći, pratili poslovične nesuglasice na relaciji vlast – oporba, izvještavali o broju i tipu borbenih vozila, aviona i vojnika koji će se mimohoditi ulicama Zagreba. O troškovima parade pisalo se sporadično, a urednici su pritom, čini se, dobro pazili da im novine, televizija, radijske postaje i internet portali ne budu označeni kao protivnici vojnog paradiranja

O troškovima parade pisalo se sporadično, a urednici su pritom, čini se, dobro pazili da im novine, televizija, radijske postaje i internet portali ne budu označeni kao protivnici vojnog paradiranja.

Neupućen netko, optimist po vokaciji, zapitao bi se što se to preko noći dogodilo, gdje nestade ona silna briga za državnu kasu, gdje nestaše žaoke namijenjene političarima koji razbacuju novac poreznih obveznika, takozvani ”naš novac”. Upućenijima je, pak, jasno da je vojno paradiranje pitanje takozvanog domoljublja, one vrste domoljublja koja isključuje zdravorazumski pristup stvarima, ljudima i pojavama.

Zato niko ne pita koliko košta, neka košta što košta, samo da vidimo tenkove i avione u brišućem letu, jer oni su, kako smo to naučili, garant hrvatske opstojnosti.

Kad neki od ministara za svoj ured kupi novi namještaj, za novac kojim se može kupiti polovica stana, to se uzima kao razlog da se dotičnog ministra barem mjesec dana razapinje na križ. I treba da je tako, jer svjedoci smo da mnogi hrvatski ministri ne pitaju koliko što košta, ako se plaća državnim novcem.

Kad se puno ozbiljniji novac troši na besmislicu kao što je vojna parada, od koje uistinu nitko nema koristi, onda izostaje pravednički bijes hrvatskih medija, onda se piše o tome tko će nam na paradu doći, a tko neće doći.

Kad neki od ministara za svoj ured kupi novi namještaj, za novac kojim se može kupiti polovica stana, to se uzima kao razlog da se dotičnog ministra barem mjesec dana razapinje na križ. I treba da je tako, jer svjedoci smo da mnogi hrvatski ministri ne pitaju koliko što košta, ako se plaća državnim novcem

Nitko ministrima pritom ne poručuje da paradiraju u svoja četiri zida, kao što se, posebno putem medija što njeguju konzervativni pristup životu, redovito poručuje ”paradirajućim manjinama”, nego se svi interesiraju za broj učesnika paradne svečanosti i slične trice.

Kad je u pitanju domoljublje kako ga najčešće podrazumijevaju urednici u hrvatskim medijima, takva stvar poput vojne parade ne smije biti dovedena u pitanje, a novac koji se pritom baca na predmetnu promociju militarizma nije bitan.

Premijer Zoran Milanović, čovjek koji bi htio biti utjelovljenje Franje Tuđmana i Ivice Račana, ranije nam je, prilikom održavanja referenduma, znao poručiti da demokracija košta. Vojnom paradom on nam prešutno poručuje da i ”domoljublje” košta, s tim da tu nema govora o domoljublju, nego će prije biti da se radi o prikupljanju političkih poena kod onog dijela populacije koji domoljublje, između ostalog, poistovjećuje s tenkovima obilježenim hrvatskim grbom.

U isto vrijeme, na društvenim mrežama nemali broj ljudi vojnu paradu stavlja upravo u kontekst troškova iste, navodeći usput primjere neklimatiziranih bolničkih odjela i gradskih kvartova bez škola.

Centar za mirovne studije organizira prosvjed protiv vojnog paradairanja i militarizacije društva, razvija na Markovom trgu transparent s natpisom ”Rat je gotov”, ali priča dobiva marginalan medijski prostor, a ta akcija CMS-a samo ide na ruku ”domoljubima” koji odjednom zaboravljaju propitivati državno razbacivanje novca, jer, pobogu, poznato je da je taj CMS ”leglo mrzitelja svega što je Hrvatsko”

Centar za mirovne studije organizira prosvjed protiv vojnog paradairanja i militarizacije društva, razvija na Markovom trgu transparent s natpisom ”Rat je gotov”, ali priča dobiva marginalan medijski prostor, a ta akcija CMS-a samo ide na ruku ”domoljubima” koji odjednom zaboravljaju propitivati državno razbacivanje novca, jer, pobogu, poznato je da je taj CMS ”leglo mrzitelja svega što je Hrvatsko”.

Kakvi mirovni studiji, kakvi bakrači, daj ti nama tenkove, da ih prikažemo na televiziji i u novinama, da gledamo kako lete naši avioni pa da nam srca budu puna Hrvatske.

To što je državne kasa sve praznija i praznija, to što nam je suludo razbacivanje novca (sjetite se gradnje sportskih dvorana, koje ćemo otplaćivati još nekoliko desetaka godina) postalo specijalnost, o tome ne treba biti previše riječi kad  je u pitanju tako ”domoljuban događaj” kao što je vojna parada.

Tu priču ostavit ćemo za sutra, kad neko ministarstvo potroši deset tisuća kuna za kakvu bezvezariju.

(Prenosimo s portala Novoga lista).