autograf.hr

Razumijevanje svijeta, osobito onog segmenta koji se putem jezika, kulture i političkih izbora strukturirao kao nama najbliži odnosno naš, premda bi ga trebali poimati kao naš ali ne samo naš svijet, nije samo racionalna aktivnost. Ne želim imitirati Karla Marx, ali se slažem s njime – misliti svijet i društvo nije dovoljno. U društvu je […]

U jutarnjim satima, a jutro obilježava život dana, 16. travnja 1993. godine, postrojbe HVO-a odlučile su u selo Ahmiće unijeti smrt. Što su odlučili, to su i napravili. Tada je ubijeno 116 ljudi, među kojima je bilo i jedanaestero djece. Najmlađe dijete imalo je tri mjeseca. Ovo nije statistički podatak, puki broj koji se može […]

Politički izbori, pogotovo ovi naši, zapeli u trajnoj tranziciji, u sebi sadrže elemente Lazarovog uskrsnuća. Lazar iz Betanije poznati je biblijski lik, njega je Isus, zbog prijateljske empatije prema Lazarovoj ucviljenoj i emocionalno slomljenoj sestri Marti, privremeno uskrsnuo iz mrtvih. Njegovu je smrt prijatelj Isus redefinirao, tretirao ju je samo kao četverodnevni san. Ukratko, Lazar […]

Nova knjiga Miljenka Jergovića u naslovu ima riječ koja nas pogađa svakoga dana, iz svakog medijskog zakutka, sa sve više dijelova zemaljske kugle, sve neumoljivije… “Rat” je zbirka kratkih priča – žanrovski raznovrsnih, stilski savršenih, eruditnih – u kojima prepoznajemo univerzalno iskustvo, od patnje i žrtve do radosti, mržnje i osvete. Knjiga je beskrajno pitka, […]

Prije 30 godina, 6. februara 1994. godine, u Sarajevu je održan Sabor Hrvata Bosne i Hercegovine. To je bio prvi veliki skup Hrvata u samom ratu, organiziran izvan kontrole već formirane Herceg-Bosne, koja je bila paradržavna tvorevina HDZ-a BiH i Franje Tuđmana. Cilj Sabora je bio delegitimirati Herceg-Bosnu kao jedinog političkog predstavnika Hrvata BiH i […]

Hrvatska je ponovo svoje nazadno lice pokazala slaveći Tuđmana, povodom obljetnice autokratove smrti. Premijer Andrej Plenković tako je izjavio na godišnjici Tuđmanove smrti ”možemo biti zahvalni zbog uloge predsjednika Tuđmana u stvaranju suvremene hrvatske države i svemu što je postavilo temelj zemlje”.

Još od kada se rahmetli Franjo bija puno naidija na Dalmatinsku akciju i kad su čelni članovi ove separatističko – orjunaško – fašističko – anarhističke – terorističke organizacije nadasve zasluženo čapali bajbukanu, mene uvik uvati smij kad se sitin koji je to kalibar od terorista bija. Čista Al-Qaida.

Bliže nam se, svakako ne ove već sledeće godine, parlamentarni izbori. To su oni četvorogodišnji ”festivali demokratije” kada masovno ne izlazimo na glasanje, ali o svemu imamo stav, uvek kontra te smo na sve teme p(r)ozvani da ih u masti i slasti komentarišemo. Na videlo izbija, šiklja, svo naše (ne)poznavanje materije i bez imalo stida, […]

Ulazimo u tjedan komemoracija i obilježavanja i uspjeha i tamnih strana VRO ”Oluja”’. Godinama, jer sam bio svjedok iz prve ruke, popisujući žrtve i istražujući okolnosti, što kao novinar Novoga lista što kao član (volonter) HHO-a, promoviram stav da poštujući srpske žrtve (kao teolog moram biti i na strani manjine, na strani žrtava nasilja i […]

Kako su preneli mediji, ministar znanosti i obrazovanja prethodni je vikend, preko reda i preko živih pacijenata, posetio zagrebačku bolnicu za traumatologiju i hitno se pregledao. Kasnije su, kako je i potvrdilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, hvala Bogu, rekli da se ipak nije radilo o hitnom slučaju i stvar je time rešena. Neki pacijenti i […]

Hrvatska javnost slabo zna da je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća ostvaren kontakt između tadašnjeg partijskog vrha i pomno odabranih, kako su ih nazivali, hrvatskih nacionalista, među kojima je bio i Franjo Tuđman. Kada je riječ o Franji Tuđmanu, sasvim je razvidno, da je to bio susret između nekadašnjih komunističkih, partijskih kolega koji su jednom […]

Dana 22. juna leta Gospodnjeg 2023. godine (svim horoskopskim Rakovima srećan rođendan), na usijanih sisačkih 34°C, nekolicina naroda, uz narodnosti na biciklima iz Pakistana, Filipina i Bangladeša, obeležilo je Dan antifašističke borbe u Spomen-parku Brezovica. U pitanju je neradni dan vezan za osnivanje Prvog partizanskog odreda i prve antifašističke jedinice u Hrvatskoj (čitaj Jugoslaviji) i […]

Ustavna odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske Republika Hrvatska proglašava se suverenom i samostalnom državom. Ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno priznavanje.

Glavnim gradom naše Domovine, one koja i dalje nije sigurna koji su to datumi novije istorije za nacionalno slavljenje, prošetala se jedna ponosna povorka u organizaciji krovne organizacije koja se bavi prepoznavanjem, zaštitom i unapređenjem ljudskih prava LGBTIQ osoba Zagreb Pride. Ponosna zato što se radi o prividnih par sati društvene ravnopravnosti koja ne korespondira […]

Da li je za režisera Jakova Sedlara Titov general i bivši predsednik Domovine Franjo Tuđman bio homoseksualac? U svom dokumentarno-igranom filmu ”Bilo jednom u Hrvatskoj” glavnu ulogu, koja romantizovano predstavlja politički život prvog predsednika, dodelio je glumcu (outanom geju) Kevinu Spejsiju.

Granić je na sastanku kod Tuđmana, 13. februara 1994. godine, dobio zadaću da na narednim pregovorima po svaku cijenu spasi ”Herceg-Bosnu”, pa makar ona imala i unutarnje kantonalno uređenje u kojem bi bili i ”muslimanski kantoni”.

Trideset godina sistematski se vrši ispiranje mozga hrvatskom narodu o ulozi hrvatske države u ratu u BiH koji se vodi od 1992. do 1995. godine. Najviša svjetska pravosudna instanca, Međunarodni krivični sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji u Hagu, tu politiku je imenovao i osudio kao zločinački poduhvat. Sud je utvrdio da je predsjednik […]

Imenovanje novih biskupa i nadbiskupa u Hrvatskoj prilika je da se napokon dogode promjene koje će voditi prema ozdravljenju hrvatskog društva, ali i same, kako se to kaže, ”Crkve u Hrvata”. Dosadašnji nacionalistički model, konzumiran i besprizorno demonstriran od strane većine dosadašnjih biskupa, napravio je štetu državi i vjeri, građanima i vjernicima. Svi vjernici su […]

”I ja volim pozorište, ali ne u svojoj kući”. Osim što se radi o slikovitoj rečenici, koja nas opisuje uzduž i popreko, ona je i sinonim za čuvenu TV seriju ”Pozorište u kući” koja je prvi put emitovana daleke 1972. godine, u onoj ”tamnici naroda” nakon političkog Hrvatskog proleća.

Neprestano ponavljam da je naše društvo u osnovi jadno, ali i da se na fatalizam jada ne smije pristati. Filozofija nije kabinetska disciplina, ona nema predmetnih ograničenja, sve propitkuje, ništa joj nije sveto i pred ničim ne iskazuje strahopoštovanje. Kritika radi kritike je bijeg u kukavičluk ili nespremnost da se susretne s vlastitim jadom.

Hrvatska će od početka sljedeće godine biti do kraja integrirana u Europsku uniju: ući će u schengensko područje i usvojit će euro, zajedničku europsku valutu. I konačno će se osloboditi nesretnog imena vlastite valute – nazvana ”kuna” po krvoločnoj životinjici koja pustoši po kokošinjcima, a koja u svijetu, neizbježno, asocira na valutu ustaške marionetske države, […]

I taj nogomet sve više gubi smisao i postaje dosadan. Doduše, treba reći da je katarsko prvenstvo autoru ovog teksta došlo u vrijeme njegovog otrežnjenja od nogometa. Pamte se i dani sportskog fanatizma pa se lako prisjetiti i spavanja s loptom, gumenom, još joj se u nosu osjeća miris…

Jean-Paul Sartre je slobodu poimao kao svojevrstan ”rez ništavila”, odnosno mogućnost da se čovjek odijeli od vlastite prošlosti koja bi ga uvjetovala da nešto mora činiti. Da nema ”reza ništavila” djelovali bismo, potpuno bezlično, kao puki element u uzročno-posljedičnom lancu.

Jedno od temeljnih obilježja suvremenog svijeta je da se sve što jest, kao i sve što je do sada bilo, dovodi u pitanje, pa tako i smrt. Ma koliko to paradoksalno zvučalo, uspjeli smo i samu smrt dovesti u krizu. No krizom smrti ne nastaje život, on se samo gubi na smislenost.

U prvoj kolumni mislio sam se osvrnuti na reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja – teme koja je sada aktualna u našoj akademskoj zajednici. Ali odlazak Vladimira Pavlinića, kojega sam osobno poznavao, potaknuo me da napišem njemu posvećenu kolumnu.

Poznati bosanski franjevac u intervju za Dnevni list upozorava  kako ”u makijavelizmu Dragana Čovića” – pisao je davno Ivan Lovrenović upravo u kontekstu Čovićeve tobožnje brige za hrvatski narod – ”uvijek iznova zapanjuje surova beskrupuloznost i potpun nedostatak odgovornosti koja se pretpostavlja kod javnih osoba s demokratskim legitimitetom”. Zato uopće nisu nevažni ni Komšić ni Krišto, ali […]

Kratko nakon što je u Oluji ostvario svoj životni san, Franjo Tuđman je s užasom shvatio da u hrvatskoj nezavisnosti vjerojatno neće dulje uživati. U studenom devedeset šeste vratio se iz Amerike, iz bolnice Walter Reed u Washingtonu, gdje su ga otpustili sa zlosutnom dijagnozom koju se javnosti, a možda ni sebi samome, nije usudio priznati. “Zar […]

U subotu 4. listopada 1997. sam bio u zagrebačkoj katedrali na ceremoniji ustoličenja do tada krčkog biskupa Josipa Bozanića, nasljednika nadbiskupa Franje Kuharića (kojeg je papa Ivan Pavao II. ostavio čak tri godine da nastavi služiti kao nadpastir nakon ispunjenja dobi za umirovljenje, 75 godina),

(Opaska uredništva: U povodu preminuća našeg kolumniste Vladimira Pavlinića, u Londonu u nedjelju 25. rujna u 93. godini života, ponavljamo intervju koji je dako kolegi Denisu Derku za Večernji list. Posebnim ćemo se tekstom oprostiti od dragog nam Vladimira. R.I.P.) Hrvatski novinar, urednik i slikar Vladimir Pavlinić rođen je 5. studenog 1929. godine u Dubrovčanu […]

Preporučujem čitanje besede patrijarha Porfirija kazane u Novom Sadu 4. kolovoza na parastosu za žrtve ”Oluje” i nakon nje (naša rubrika ”Abrahamova djeca”). Tamo stoji i ovo: ”U Srbiji ne pitamo: kako se ti krstiš ili kako se Bogu moliš? U Beogradu, u Novom Sadu, u Nišu, ne pitamo koje su ti vere ili narodnosti […]

Nakon što je zemlja ušla u Europsku Uniju, iz Bruxellesa javili su se glasom zlatne ribice, nudeći zemaljskim vlastima da će im ispuniti jednu želju. I umjesto da, kao u onoj pjesmi Duška Trifunovića, koju je otpjevao Seid Memić Vajta, odbiju age Briselije, jer ako je ribica stvarno zlatna, želje bi trebale biti tri, zemaljske […]

One u vječnoj potrebi da budu zadovoljeni od strane države sigurno je oduševila činjenica da je jug Hrvatske spojen s ostatkom zemlje. Kažu HDZ-ovci da je tako ostvaren višestoljetni san, što naprosto nije istina.

Nema vremenskog perioda koje nije obilježeno nekom krizom, a 21. stoljeće je stoljeće za koje već sada možemo ustvrditi da je obilježeno krizom obrazovanja. Čovjek je biće krize, on krize proizvodi, ali ih i nadvladava te, u stanovitom smislu, žudi za krizom. Krize nam služe ili da se razvijemo ili da nestanemo.

Pet je godina prošlo od smrti Tanje Tagirov (Zagreb, 8. svibnja 1961. – Beograd, 7. srpnja 2017.) odlične hrvatske i srpske novinarke i aktivistkinje. Zar već pet godina? Prvi put sam za nju čuo kao dijete, čitajući u Politikinom zabavniku neko pismo čitatelja u kojemu se pitaju tko je Manja Magirov. Više se ni ne […]

Sto je godina od rođenja Franje Tuđmana. Možda sam još jedini živi koji ga se sjeća iz danâ prije nego što je krenuo u brzo rastuću političku karijeru. Pohađao sam istu pučku školu u Velikom Trgovišću, išao u istu crkvu, u Tuđmanovu dućanu kupio sam prvu crnu pločicu od škriljevca s pisaljkom i šest bojica […]

Na ovotjednom zadarskom simpoziju posvećenom obilježavanju stogodišnjice rođenja Franje Tuđmana, održao sam izlaganje o odnosu povijesti i utemeljujućeg mita. Povijest je govor o prošlosti, kada se tom govoru pridruži znanstvena metodologija, nad prošlošću se uspostavlja racionalna moć koja opisuje što se zbilo i razumijeva, pod vidom povijesnih procesa vođenih snagom kauzaliteta, zašto se nešto zbilo. […]

Hrvatska je dostojno, vrlo svečano, odgovorno, veselo i nadasve dostojanstveno (lik s HTV-a nije se kreveljio pred kamerom kada su ga p(r)ozvali iz hale u Torinu) obilježila stotu godišnjicu rođenja ”najvažnijeg i najvećeg političara kojeg je naša zemlja imala” (reče Andrej Plenković na ”znanstvenom skupu”), akademika doktora generala Franje Tuđmana tako što je dvanaest bodova […]

Da li uopće netko u Hrvatskoj i u hrvatskom javnom mnijenju želi čuti istinu? Da li je uopće netko sposoban za istinu nakon toliko godina indoktrinacije? Prvo, godinama se tvrdi i već je prihvaćeno kao neosporna činjenica kako je postojeći Izborni zakon u BiH u suprotnosti s Ustavom BiH.

Može se ministar branitelja i s kerozinom prati, ako misli da će mu pomoći, ali svejedno je stvar kristalno jasna: znao je da kao izaslanika na paradu Skejine devete bojne, odnosno, da se ne lažemo, na splitsku proslavu osnutka Nezavisne Države Hrvatske, šalje brigadira Matka Raosa, kako lik diše, i da će, ne pošalje li […]

Previše smo puta čuli kako je povijest učiteljica života, ali smo se, isto tako, previše puta osvjedočili da mnogi nisu u stanju učiti iz iskustava drugih. Povijest je stoga učiteljica života malobrojnim učenicima, onima koji se nalaze izvan poznatog instinkta teritorijalnosti ili snažne potrebe da žive u umišljaju kako su oni vlasnici prostora, vremena i […]

Uznemirenje koje je u meni izazvao govor Vladimira Putina čak se više i ne tiče onoga što će se tek događati, a što iz njegova govora logično proizlazi. To uznemirenje tiče se onoga što se već zbilo, i ne može se promijeniti, a duboko je obilježilo cijelu našu generaciju.

Predsjednik Republike se odvratnim huškanjem i govorom mržnje obrušio na Jutarnji list. Premda mu je odgovorio glavni urednik Goran Ogurlić (1. veljače), i pokazao da Zoran Milanović ne čita dalje od naslova, a i naslove ne razumije, kao redovni član te bivši član Izvršnog odbora i kao bivši dopredsjednik Hrvatskog novinarskog društva smatram svojom dužnošću […]

Bio sam na ulici kad me je danas nazvala Vesna Alaburić i rekla: “Umrla je Ankica Lepej”. Znao sam da je gospođa Lepej teško bolesna. Znao sam i da je u bolnici. Kad se više nije niti oglašavala na Facebooku bilo je jasno da se njena životna borba bliži kraju. Životna borba u istoj rečenici […]

Zahvaljujući novinaru Saši Lekoviću i Boži Rudežu, nekadašnjem vlasniku i uredniku nažalost ugašene izdavačke kuće Prometej koja nas nije prestajala iznenađivati nezaobilaznim naslovima za stvaranje društva zdrave političke kulture, javnost je 2003. dobila na uvid potresnu priču o mukama, ali i građanskom herojstvu bračnog para Ankice i Slavka Lepeja.

Vijest o smrti Ankice Lepej doživio sam kao informaciju o potpunoj slobodi osobe koju smo, na razini našeg kolektivnog, političkog uma zarobili i pokušali demonizirati. György Lukásc pisao je o tome kako razvijamo ”iluziju razumijevanja” druge osobe, odnosno o tome kako druge ne možemo razumjeti jer se neprestano nalazimo u procijepu očekivanja da netko nešto […]

Prije trideset godina, 6. siječnja 1992. godine, na Sveta tri kralja, napisali smo, potpisali i uputili (Mile Stojić, Ivan Lovrenović, Ivan Kordić, Miljenko Jergović i ja), otvoreno pismo tadašnjem predsjedniku Republike Hrvatske, Franji Tuđmanu.

Jedan je nedavno pisao prijeteće poruke na ulaznim vratima i poštanskom sandučiću jedne porodice sarajevskih Hrvata. Policija ga je uskoro otkrila, privela i zatvorila na psihijatriji. Kažu da je luđak.

U mladim sam danima doživio pandemiju političara vampira. Vampiri kažem: sinkrono iznikli likovi kao Staljin, Mussolini, Hitler, Franco nisu bili puki tirani. Posjedovali su moć i mjeru nehumanosti da budu kadri u kratkom roku moralno vratiti svijet u paleolitik. Iz njihova su krila na raznim stranama izmigoljili sateliti zlikovci (prema našemu tadašnjem, kao i prema […]

Jurica Pavičić je napisao u Jutarnjem listu da smo došli do toga da je potrebno reći ”S tim čovjekom mi više nemamo ništa”. Žarko Puhovski za portal Net.hr kaže da se predsjednik Republike Hrvatske želi ”po svaku cijenu suverenističko-nacionalistički pozicionirati i sve drugo mu je pritom očito irelevantno”, osim, razumije se, napor da ”zaobiđe HDZ […]

Projekat podjele BiH doživio je svoj epilog na Međunarodnom krivičnom sudu za Jugoslaviju u Hagu kojega je formiralo Vijeće sigurnosti UN-a. Projekat su izradili i dogovorili se o njegovom provođenju Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, predsjednici dviju susjednih država. Slobodan Milošević je umro u pritvornoj ćeliji Haškog suda kao optuženik za ratne zločine počinjene u […]

Sjetih se ovih dana kako je bivši glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić svojedobno okolo širio priču da sam ja nikakav novinar, da ne znam pisati i slično. Tada se, nakon te njegove ”ocjene” moje malenkosti dogodilo da sam dvije godine za redom dobio godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva u kategoriji vijest/izvještaj.

Mihajla Mihajlova često se sjetim iako je prepušten, makar kada je riječ o Zadru i Hrvatskoj, programiranom zaboravu. Ovaj disident, nekadašnji asistent na Filozofskom fakultetu u Zadru, uhićen je 1965. godine zbog, najkraće rečeno, zalaganja za metafizičnost slobode.

Biohemijska analiza krvi jedan je od najvažnijih pokazatelja stanja organizma. Kad smo bolesni, ovom analizom se otkriva gde se nalazi nekakvo žarište, ali i kad ne postoje jasni simptomi, krvna slika i biohemijski parametri mogu da ukažu na tinjajuću, još nerazotkrivenu, tegobu.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Je li prisutnost Andreja Plenkovića i drugih državnih dužnosnika na proslavi Dana antifašističke borbe u Brezovici nešto znače? Svakako znače, ako se to dogodilo, da je jedan hrvatski premijer konačno prisustvovao obilježavanju početka antifašističke borbe u Hrvatskoj.

Razgovarali smo s povjesničarom i profesorom Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ivom Goldsteinom povodom njegove nove knjige “Hrvatska 1990. – 2020. Godine velikih nada i gorkih razočaranja”.

Jednom smo u Splitu imali Urbanistički zavod. Kada se grad nakon Drugog svjetskog rata širio na istok preko njiva, vinograda i maslinika, kad su neboderi nicali na blagim padinama Smrdečca, Blatina, Firula i Trstenika, na kosim crtaćim stolovima u Urbanističkom zavodu su se crnim tušem planirale ulice i križanja, nathodnici, pothodnici, parkirališta, garaže, trafostanice, vatrogasni […]

Čovjek ne živi vlastite izbore nego posljedice vlastitih izbora. U izborima se samorealiziramo i očitujemo koliko smo slobodni i kreativni, a koliko poslušni i bezidejni. No svijet koji samostalno izabiremo nije svijet u kojem uistinu živimo, mi smo, ipak, budući da smo slaba bića, osuđeni na druge ili društvo, i zbog toga nikada nećemo moći […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu naše autorice). U igri je novi prijepor između predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. Nakon što se nisu mogli složiti oko toga je li aktualni Dan državnosti stranački, HDZ-ov praznik ili datum od kojeg, ako zaboravimo ono ”od stoljeća sedmog”, kakti imamo državu.

Još jedno maltretiranje s Olujom. Neradni dan, državne zastave po rijetkim balkonima, nešto češće u pasivnijim krajevima, državni protokol u inače mrtvoj provinciji, uvijek isti program, govori sa starim, tek malo podgrijanim mislima, mimohodi, budnice.

Pokušavam se staviti u cipele patrijarha Porfirija kojem će se brojiti svaki zarez kada 5. kolovoza/augusta progovori u povodu parastosa žrtvama VRO ”Oluja”. Ja bih, da se nalazim u tim cipelama, to jest, sandalama, postupio blago, ali bez okolišanja. Imam na umu istinu koju je više puta formulirao saborski zastupnik SDSS-a i predsjednik Srpskog narodnog […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Je li prisutnost Andreja Plenkovića i drugih državnih dužnosnika na proslavi Dana antifašističke borbe u Brezovici nešto znače? Svakako znače, ako se to dogodilo, da je jedan hrvatski premijer konačno prisustvovao obilježavanju početka antifašističke borbe u Hrvatskoj.

Sve si nas višestruko zadužio. Već nam fališ. Kao usamljeni borac svojim si hrabrim akcijama bodrio stare i stjecao nove prijatelje, ne samo u Hrvatskoj nego u svim post-jugoslavenskim zemljama. Nisi gubio nadu u institucije i njihove predstavnike, mada su te više puta iznevjerili.

Iznad mahom oronulih i dodatno lanjskim potresima oštećenih austrougarskih zgrada, u blizini frekventnog raskršća Ilice i Selske, strši novi neboder. Isticala bi se tamo svaka nova visoka zgrada, a kamoli objekt nesvakidašnjeg oblika koji dodatno pojačava fasada bijelo-sivog uzorka nalik maskirnoj vojnoj odori. 

Izvješće Freda Matića o seksualnom i reproduktivnom zdravlju izazvalo je mnoge reakcije u hrvatskim političkim i crkvenim krugovima. To je sasvim razumljivo. Izvješće je prepoznato kao poziv da se javno očituje nečiji svjetonazor, neovisno je li taj svjetonazor ono što na legitiman način pripada nekom pojedincu ili, pak, na potpuno nelegitiman način postaje metafizičkom točkom […]

Je li prisutnost Andreja Plenkovića i drugih državnih dužnosnika na proslavi Dana antifašističke borbe u Brezovici nešto znače? Svakako znače, ako se to dogodilo, da je jedan hrvatski premijer konačno prisustvovao obilježavanju početka antifašističke borbe u Hrvatskoj.

U igri je novi prijepor između predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. Nakon što se nisu mogli složiti oko toga je li aktualni Dan državnosti stranački, HDZ-ov praznik ili datum od kojeg, ako zaboravimo ono ”od stoljeća sedmog”, kakti imamo državu.

(Opaska uredništva: Ovu kolumnu nismo mogli objaviti prošle subote zbog tzv. Izborne šutnje). Hoće li glasače Vice Mihanovića, u njegovim periferijskim utvrdama na Mejašima i Ravnim njivama, naljutiti da je on prepisao doktorat? Neće, naravno. Njih će razočarati samo da je Mihanović doktor, a pravi se pametan. Neće da im napiše bolovanje.

U subotu 29. svibnja 2021., u Sarajevu je održan Deveti sabor Hrvata Bosne i Hercegovine, odnosno Hrvatskoga narodnog vijeća Bosne i Hercegovine, nadstranačke i nevladine organizacije, ustanovljene na Prvome općem saboru Hrvata BiH, održanom u opsjednutome Sarajevu 6. veljače 1994.

Nakon što je kao pravomoćno osuđena osoba u više navrata prelazio državnu granicu, odlazio u arapske zemlje, tamo sređivao svoje poslove, obavljao tko zna kakve transakcije, zatim se vraćao u zemlju, pa opet odlazio i opet se vraćao, tako da ga nitko nikad nije zaustavio, Zoran Mamić manirom je rutiniranog kriminalca konačno napustio Hrvatsku, konačno […]

Prošlog ponedjeljka bio sam na posljednjem ispraćaju, u zagrebačkom krematoriju, mojem dobrom prijatelju Ivanu Ivekoviću. Riječ je o doktoru Ivanu Ivekoviću, jednom od vodećih jugoslavenskih afrikanista, a svakako najbolji i – najpoznatiji u inozemstvu – hrvatski afrikanist.

Američki predsjednik Joe Biden nije bio sklon Franji Tuđmanu. Tijekom devedesetih u raznim ga je prigodama nazivao “autoritarnim razbojnikom”, “antidemokratskim vođom”, faktorom nestabilnosti na Balkanu, “gramzivim moćnikom” koji je “satkan od istog materijala kao Milošević” i koji je s njim radio na podjeli Bosne i Hercegovine, čovjekom koji “ne spada među pozitivce” i koji će […]

Ime Ankice Lepej je pred dva desetljeća ušlo u javni prostor i vjerojatno je u mnogim glavama do danas zabilježeno. Nakon nje je bilo još hrabrih ljudi, a posljednji primjer je nezavisni vijećnik Viktor Šimunić iz Oroslavja.

(Opaska uredništva: Donosimo razgovor Drage Pilsela s pokojnom glumicom Mirom Furlan, napravljen na Brijunima u drugoj polovini 2002. za nekadašnji beogradski tjednik Reporter, kada se prvi puta vratila u Hrvatsku, nakon odlaska 1991., kako bi glumila u ”Medeji”, teatra Ulysses. Nije dopušteno preuzeti ovaj sadržaj bez dozvole Drage Pilsela).

Dana 22. decembra, bez rukovanja i, ne daj mi te bože, ljubljenja, obeležili smo, svako u skladu sa svojim afinitetima, dan kada je pre trideset godina donesen prvi Ustav, kažu, ”neovisne Republike Hrvatske”, premda se tada Hrvatska još zvala Socijalistička Republika Hrvatska.

Sudjelovanje potpredsjednika Vlade Miloševića u Kninu, i sudjelovanje ministra Medveda u Gruborima, svakako su pozitivni koraci koji bi mogli dovesti do normalizacije odnosa, a onda i do pomirbe dvaju naroda i dviju država, Hrvatske i Srbije.

Proslava ”Oluje” 2020. mogla bi biti, sudeći po medijskim reakcijama, prekretnica u novijoj hrvatskoj povijesti. ”Mogla bi”, što znači da to još uvijek ona ipak nije.

Na kraju recimo da je biskupovo ljubovanje s domaćicom i rađanje djeteta bilo razlogom njegova smjenjivanja s biskupske časti, odnosno razlogom njegova nestanka, mučenja i likvidacije, djeluju krajnje nategnuto.

Posljednji koji je tematizirao slučaj biskupa Carevića jeste književnik katoličke provenijencije i kulturni radnik iz Hrvatskoga zagorja Mirko Ivanjek (1950.), u knjizi ”Veliki petak 1945. – Biskup Josip Maria Carević” (2018.). U Prologu knjige autor najprije pojašnjuje: ”Ovo nije roman, ovo je istinita priča o biskupu Josipu Mariji Juliju Careviću”, a potom decidirano tvrdi: ”Zna […]

Gospodin Pavlinić nam je, štoviše, vrlo ljubazno ustupio i tekst svoga školskoga druga Josipa Kolesarića (1929-2008), koji je nastao neposredno poslije 2010. godine. Donosimo ga u cijelosti, prvi puta uopće u javnost, bez ikakvih redaktorskih i pravopisnih popravaka:

Za potrebe ovoga našega istraživanja zamolili smo teologa, katoličkog novinara i nekadašnjeg dugogodišnjeg glavnog urednika ”Glasa Koncila” (sada kolumniste ovoga portala) g. Vladimira Pavlinića, budući je rodom iz kraja u kojem je biskup službovao, za izjavu o slučaju Carević.

Akademik Krasić pridodaje još jedno svjedočenje s pisanim iskazom: ”Dr. Andrija Lukinović, svećenik zagrebačke nadbiskupije, poslao je 26. siječnja 1994. dopis dubrovačkom biskupu mons. Želimiru Puljiću u kojemu mu je dostavio kopiju pisma vlč. I. Vukine pisano 14. studenoga 1952. u emigraciji prof. Krunoslavu Draganoviću o smrti biskupa Carevića:

Godine 1999., 7. siječnja, u Dubrovniku su održani Studijski dani posvećeni životu i radu Josipa Carevića. Kako to kod nas biva, i kod laika i kod klerika, tek za nekoliko godina (2002.) pojavio se zbornik s radovima sa toga simpozija kojega su priredili tada dubrovački biskup dr. Želimir Puljić i dr. don Mile Vidović, crkveni […]

Identifikacija je proces usvajanja nekih obilježja koja, nakon što se usvoje, rezultiraju priznanjem i podrškom. Identifikacija je zapravo poistovjećivanje ili življenje životom karakterističnim za nekog pojedinca, grupu ili zajednicu.

Kada je Hannah Arendt pisala o procesu Adolfu Eichmannu, stvorila je sada već povijesnu sintagmu ”banalnost zla”. Eichmann nije bio monstrum, niti je bio intrinzično zao, bio je jednostavno jedan od onih koji se pridružuje masi.

U zločinačkom cilju preseljavanja naroda, za koji je Tuđman smislio eufemizam ”etničko čišćenje”, a što je zapravo prikriveni genocid, veliki problem je predstavljalo Sarajevo kao glavni grad države, kao najveći hrvatski grad u BiH, s preko 40 hiljada Hrvata, kao središte svih vjerskih, nacionalnih, političkih i kulturnih hrvatskih institucija.

I na pitanje kako je ubijen vlč. Komerički daje nejasan i neodređen odgovor a i odgovor suprotan onome što smo do sada čuli: ”Opkoljen je jedne večeri. Međutim, ni to nije sto posto sigurno, jer ljudi još i dandanas o tome ne žele govoriti jer se boje.” Komerički, osim toga i vrijeme smrti označava vrlo […]

Zanimljivu izjavu o biskupu Careviću dao je u Klanjcu, 10. lipnja 1993. Zvonko Knezić, bivši domobran, član udruge ”Hrvatski domobran”. Kožul navodi da je Knezić istakao da je biskup Carević došao rodbini (Carević inače nije imao rodbine u Vižovlju, osim ako se time indirektno daje priznanje da mu je domaćica bila ljubavnica i majka njegova […]

Nikakav dogovor nije postignut u Sarajevu i pregovori su nastavljeni u Lisabonu 21. i 22. februara, sedam dana pred referendum. Za te pregovore Cutileiro je pripremio dokument pod nazivom ”Izjava o načelima novog ustavnog ustrojstva BiH”.

U Pastirskom pismu hrvatskih biskupa od 20. rujna 1945., kojim se protestira zbog kažnjavanja svećenika za koje su novo ustrojene vlasti smatrale da su se ogriješili o interese naroda i narodno-oslobodilačke borbe, između ostaloga piše: ”Time, što uzimamo u zaštitu tolike nevino osuđene svećenike, nikako ne mislimo braniti krivce.

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović svojom je izjavom, da valja maknuti ploču HOS-a s imenima branitelja i s ustaškim pozdravom ”Za dom spremni”, postavio jednu civilizacijsku vododijelnicu između barbarstva i civilizacije u Hrvata.

Pretresno vijeće Haškog suda, u presudi od 29. maja 2013. godine, ogradilo se od pisanja historije BiH. ”Vijeće je svjesno činjenice da se ovom presudom, u kojoj je riječ ne samo o istorijskom kontekstu stvaranja Herceg-Bosne i njene političke, administrativne i vojne strukture, nego i o činjenicama u vezi s političkim i društvenim događajima u […]

Sada već, hvala dragome Bogu, bivša predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović uručila je 14. veljače posmrtno dodijeljeno odlikovanje Velered predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Franji Kuhariću, ”kao izraz najvišeg priznanja Republike Hrvatske za izniman doprinos u promicanju hrvatskih državnih i nacionalnih interesa u zemlji i inozemstvu, posebice za promicanje […]

Profesor filozofije Marko Vučetić unikatan je saborski zastupnik ne samo u aktualnome sazivu, nego i u povijesti našega višestranačja. U parlament je dospio iz nominalno desnoga sazviježđa, Mosta nezavisnih lista, da bi ubrzo postao pravom zvijezdom političke ljevice.

Kod Dantea postoji devet krugova pakla. U Hrvatskoj dva, izborna. Prvi je završen. Prognoze su pokazivale da će od vodeće trojke u drugi krug proći aktuelna predsjednica države, perjanica HDZ-a i ostalih hrvatskih desničara, i Zoran Milanović, predstavnik hrvatske ljevice. Ono što se nije očekivalo, to je relativna pobjeda ljevice nad favoriziranom aktuelnom predsjednicom.

Pokazalo se tijekom sučeljavanja predsjedničkih kandidata da većina njih želi proširenje predsjedničkih ovlasti. S argumentacijom, naravno, da bi te proširene ovlasti koristili u interesu naroda, birača, branitelja, trudbenika i tako dalje.

Prošlog utorka se navršilo dvadeset godina od smrti Franje Tuđmana, prvog predsjednika Republike Hrvatske. Tom je prilikom zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić izrekao zaista nevjerojatne stvari poput toga da je Tuđman ”veliki graditelj naše državne suvremenosti”, da je ”prvi hrvatski predsjednik bio je promicatelj hrvatske pomirbe”.

Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović, svoju kampanju za novi mandat faktički je započela u Bosni i Hercegovini. Odmah nakon skandaloznih i neistinitih ocjena o BiH, koje je dala prilikom svoje posjete Izraelu, došla je u BiH, “veoma nesigurnu zemlju… pod kontrolom militantnog islama“ kojeg je ovaj put povezala s Iranom, što je u Izraelu veoma […]

U bogatoj knjiškoj ostavštini preminuloga prijatelja privukao me neugledan svezak pod naslovom “Glista na asfaltu”. Autora Ivana Tomljanovića, slikara, imao sam nekoć priliku upoznati, na liniji likovnih radova za crkve, čime sam se i sâm ponešto bavio.

Prošlog je tjedna objavljeno otvoreno pismo hrvatskog ministra vanjskih poslova, dr. Gordana Grlić Radmana, dr. Thomasu Bellutu, direktoru ZDF-a, Drugog programa njemačke televizije kao i dr. Peteru Freyu, glavnom uredniku toga istoga ZDF-a. U tom pismu, na gotovo deset stranica, artikuliranog u 11 točaka, naš ministar reagira na dokumentarnu seriju ”Balkan u plamenu: Jugoslavija – […]

Ove godine se, raznim manifestacijama, obilježava trideset godina od pada Berlinskog zida. Prigoda je to da se susretnemo sa stvarnošću hrvatske nacije i sa stvarnošću hrvatskog nacionalnog subjekta.

U našoj povijesti novembar mjesec je bio mjesec velikih događaja i značajnih odluka. Tako je i sa 18. novembrom 1991. godine. Taj dan pao je Vukovar. To nije bio pad koji bi se stavljao pod navodnike. Grad je razoren kao u vrijeme provala barbarskih plemena. Nestao je jedan od bisera baroknog graditeljstva.

Najtalentiraniji hrvatski igrači, poput Grobničana Zorana Šestana, sjedili su tada na klupi, dok su neki drugi, manje talentirani, ali politički podobniji dobivali priliku.

Ne postoji drugi izraz nego tragikomedija, kad se govori o reakcijama iz HDZ-a na zahtjeve da se objavi popis imovine Dubravke Šuice, kandidatkinje za potpredsjednicu Europske komisije. Ali za premijera Andreja Plenkovića i njegovu sljedbu, pitanje “Gdje su pare?” postalo je čin veleizdaje, što su psihotične reakcije.

(Opaska autora: Svi citati govora Ivana Pavla II. održanog na zagrebačkom hipodromu 11. rujna 1994. prema: ”Ivan Pavao II. Govori u Hrvatskoj 10. i 11. rujna 1994. Kršćanska sadašnjost, Dokumenti 100, Zagreb,1994.”). Dovršavam danas seriju kolumni kojima sam nakanio iz zaborava izvući glasovite riječi pape Ivana Pavla II., izrečene prije 25 godina na zagrebačkom hipodromu. […]

Kolinda Grabar-Kitarović uporno se, danima, izbjegava izjasniti o recentnim napadima na Srbe u okolici Knina. Svi su ostali političari njenog ranga odgovornosti osudili nasilje i tražili strogo sankcioniranje počinitelja.

Što to znači kada kažemo da je Nagrada Vladimir Nazor najveća i najvažnija nagrada koju na polju umjetnosti i kulture dodjeljuje hratska država? To znači da je prvi predsjednik slobodne, demokratske i neovisne Republike Hrvatske Franjo Tuđman 3. lipnja 1991. godine potpisao Ukaz o proglašenju Zakona o “Nagradi Vladimir Nazor” koji je nekoliko dana ranije […]

Hrvatski novinar, urednik i slikar Vladimir Pavlinić rođen je 5. studenog 1929. godine u Dubrovčanu nedaleko od Velikog Trgovišća u Hrvatskom zagorju. U Zagrebu je pohađao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju te Bogoslovni fakultet, a studirao je i slikarstvo. U enciklopedijama se navodi i podatak da je 1953. godine zaređen za svećenika. Bio je supokretač i prvi […]

Andrej Plenković napravio je puni krug. Početak mandata obilježen mu je proustaškim provokacijama. Kninom je na proslavi Oluje 2016. marširala skupina crno odjevenih momaka, koji se nedvosmisleno legitimiraju uzvikujući ”Za dom spremni”, a potom se u Jasenovcu postavlja ploča zagađena istim ustaškim pozdravom.

U članku pod naslovom ”Ima li Hrvatska moralno pravo slaviti Oluju? Ima. I te kako!”, objavljenom u posljednjem broju ”Globusa”, politologinja Mirjana Kasapović, između ostaloga, navodi slučaj nekadašnjeg asistenta na Fakultetu političkih znanosti Slavka Prijića koji je, kada se počela pripremati oružana pobuna Srba u Hrvatskoj, prestao dolaziti na fakultet.

Može li se iznaći nekakva mjera hrvatskog beznađa? Ako i ne može, siguran sam da bi se ono nekako ipak dalo premjeriti. Jedan od alata na raspolaganju od velike je pomoći – to su ona dvadeset godina zakašnjela javna priznanja što se tu i tamo čuju od rukovodećih državnih hadezeovih kadrova s početka devedesetih.

Koliki je značaj posjete Vlahe Orepića, zastupnika u Saboru RH, bivšeg ministra i sadašnjeg lidera nove političke stranke u Hrvatskoj – Nova politika, Sarajevu najbolje se može ocijeniti po reakcijama hadezeovih zvaničnika u BiH.

U primitivnom pred-društvu vlada načelo svi protiv svih, a u suvremenim društvima nesvjesnim vlastite primitivnosti vlada načelo svi protiv jednoga.

HDZ-ova politika prvi je put testirana kod građana na europskim izborima i doživjela je neuspjeh. Građani su nam poslali poruku da žele da borba protiv klijentelizma bude u prvom planu”, optužio je Davor Ivo Stier, lojalni disident unutar Hrvatske demokratske zajednice, svog šefa Andreja Plenkovića u intervjuu Jutarnjem listu.

Zna se. Povijest se uvijek ponavlja dvaput; prvi put kao tragedija, drugi kao farsa. A kako se zove kada se ponovi treći put? Odgovor na ovo pitanje zna Andrej Plenković, pod čijim vodstvom HDZ-u prijeti opći kolaps, treći put u posljednja dva desetljeća. Razlog je – kao i u prijašnja dva slučaja – endemska korupcija.

Povijest je prepuna demagoga koji su koristili narod kao pokriće za vlastite ciljeve. Sada to imamo i ovdje, gdje predsjednički kandidat Miroslav Škoro najavljuje da Hrvatska treba predsjednika koji će biti “oruđe naroda” za odlučni zaokret te iznosi nekoliko prijedloga koji duboko zadiru u ustavni i politički sustav.

Zamislite ovakav eksperiment. Sunčano je jutro, recimo, 1999., 2009. ili 2019. Pred Saborom i svim županijskim središnjicama stranke koja vlada Hrvatskom parkirana su po dva autobusa. Na jednome stoji natpis “Sutjeska”, na drugom “Bleiburg”. Pitanje glasi, koji će se autobusi u rekordnom vremenu napuniti tako da pred njima ostanu još i kolone razočaranih putnika? Ili […]

U jeku krize vlade u Austriji tamošnji je predsjednik izgovorio rečenicu što zaslužuje da je se nazove antologijskom. Osuđujući postupak lidera desne Slobodarske stranke Heinz-Christiana Strachea, koji se teško kompromitirao nudeći navodnoj rođakinji ruskoga tajkuna unosne državne poslove ako financijski pomogne njegovoj stranci da dođe na vlast, Alexander Van der Bellen rekao je: ”Mi nismo […]

Odgojen sam u uvjerenju da je oholost grijeh. Učili su me da je bahatost ružan znak lošeg karaktera, kao i nadmenost, pohlepa. Bahatost ponižava. Zato sam i mislio da ohol čovjek nije samo onaj tko namješta poze pred ogledalom, već se namješta tako da u tuđim očima izgleda bolje.

Nije moguće izbrisati kriminalnu,tamnu prošlost HDZ-a, ali minuli europski izborni ciklus u mnogočemu je kadar odrediti budući smjer stranke koji bi bio prihvatljiv europskom, a još nužnije i potrebnije hrvatskom društvu.

Agencijska vijest je kirurški precizna. “U proteklih 15 godina BDP u 10 novih članica porastao 84 posto”.

U petak sam na poziv kolege Mirka Klarina u Puli nazočio izložbi fotografija i prezentaciji interaktivnog narativa “Ahmići: 48 sati pepela i krvi“. Narativ je producirao Klarinov SENSE – Centar za tranzicijsku pravdu, a fotografije je snimio britanski fotograf Giles Penfound (iz britanskog vojnog kontingenta srednje Bosne) u danima nakon zločina u tom srednjobosanskom selu.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autora). Čekajući da predsjednik stranke objavi koga je stavio na listu za Europski parlament, hadezeovci su bili živčani, odsutni i smeteni. Zurili su u prazno, izgubljeno lutali ulicama, automobilima gazili pješake na križanjima, stajali pred pisoarima pokušavajući se sjetiti po što su ono došli.

Hrvati su jedini narod na svijetu koji svoje zločine pretvara u nacionalni interes. To uporno radi u ime naroda vladajuća hrvatska stranka HDZ u Hrvatskoj i u BiH.

Čekajući da predsjednik stranke objavi koga je stavio na listu za Europski parlament, hadezeovci su bili živčani, odsutni i smeteni. Zurili su u prazno, izgubljeno lutali ulicama, automobilima gazili pješake na križanjima, stajali pred pisoarima pokušavajući se sjetiti po što su ono došli.

Ako se pita Andreja Plenkovića, kada je riječ o europskim izborima stvari su kristalno jasne. Njegova je kandidacijska lista, kako je jučer poručio u svom monologu nakon njezine predaje Državnom izbornom povjerenstvu, ”snažna” i ”kvalitetna”, a na njoj su ljudi koji su ”sjajni u svojim karijerama” i ”verzirani u europskim politikama”.

Na Stepincu, na Stepincu, HaDeZe je na Stepincu. Carinici, premijeri, blagajnice, menadžeri… Na Stepincu, keš se spisko; nismo krali, vladali smo; demokrati, eurofili; na Stepincu spin je cili…

(Opaska uredništva: Užasno nam nedostaje Franjo Tuđman. Strašno volimo njemu posvećene kipove. Zato još jednom donosimo antologijski osvrt Borisa Rašete o muci ovog neustrašivog junaka, hrvatskog George Washingtona, kako je sam sebi tepao). U priči Tesari, Varlam Šalamov opisuje “termometar” iskusnih robijaša s obala Kolime. Ta rijeka u Čukotskoj oblasti redovito biva zamrznuta kroz tri […]

Budimir Lončar je donio jedinu moguću odluku: odbiti medalju Grada Zagreba. Posljednji jugoslavenski ministar vanjskih poslova, a kasnije i savjetnik predsjednika Stipe Mesića i Ive Josipovića, odbio je priznanje Grada Zagreba, zbog napada koji su povodom tog priznanja uslijedili.

U politici se vrlo, vrlo rijetko dogode situacije koje pružaju priliku za pravi, državnički potez. Kad se, u ime općeg principa, nekim djelom ili riječju političari iz pasioniranih čitača anketnih rejtinga i korisnika PR savjeta često sumnjive kvalitete mogu pretvoriti u ljude koji kreiraju ostavštinu.

Zbog novih uvreda i laži na račun Budimira Lončara (čak i u Novome listu!), a u povodu odluke Milana Bandića da mu se dodijeli Medalja Grada Zagreba i to za ”izuzetna postignuća i značajan doprinos međunarodnoj suradnji Hrvatske i zemalja članica EU”, kao osoba kojoj je stalo do povijesne istine donosim kraći životopis Budimira Lončara […]

Europa se raspada pred našim očima – to je bit manifesta kojim se tridesetoro pisaca, intelektualaca, dobitnika Nobelove nagrade obratilo europskoj javnosti u dramatičnom apelu za očuvanje osnovnih vrijednosti Europe.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog bolesti autora). Duboka država, (u engleskom: deep state) pojam je koji se razvio iz latinskog imperium in imperio – vlast u vlasti, što je opet preuzeto iz grčkog kratos en kratoi i označava takvo političko stanje u kojem neka organizacija koja bi nominalno trebala biti podređena državnoj vlasti ili […]

Svi znamo o čemu se radi, a opet, valja ponoviti, usprkos mučnini koju izaziva. Sutkinja Snježana Šagud kaznila je satiričare News Bara zbog teksta iz svibnja 2015. pod naslovom “Hitna pomoć oživljavala Bujanca nakon vijesti o zapljeni kokaina vrijednog 44 milijuna eura”.

Jutro je bilo dovoljno deprimirajuće. HRT, kuća koja se iz nekog teško dokučivog razloga još uvijek financira javnim novcem, odlučila je iskoračiti na novu razinu. Tužbama protiv Hrvatskog novinarskog društva i svojih novinara koji su javno govorili o pritiscima na Prisavlju, poželjeli su naplatiti pola milijuna kuna odštete zbog “grube povrede časti, ugleda i imena”.

Duboka država, (u engleskom: deep state) pojam je koji se razvio iz latinskog imperium in imperio – vlast u vlasti, što je opet preuzeto iz grčkog kratos en kratoi i označava takvo političko stanje u kojem neka organizacija koja bi nominalno trebala biti podređena državnoj vlasti ili državnom vrhu u stvari djeluje potpuno samostalno i […]

Razumije se da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović smijenila Matu Radeljića i Vladu Galića, kako bi se u predizbornoj godini riješila balasta koji su sa sobom nosila dvojica savjetnika. Također je razumljivo kako sada, kada ona krene po novi mandat na Pantovčaku, očekuje da Andrej Plenković honorira njezine poteze i osigura HDZ-ovu logistiku i financije.

Stjepan Mesić ovih će dana proslaviti 84. rođendan. U politici je, kaže, ”dulje od šezdeset godina”, računa li se njegovo predsjednikovanje Savezom studenata Pravnog fakulteta, polovinom pedesetih. Na početku intervjua s jednim od najvažnijih hrvatskih političara kraja prošlog i početka ovog stoljeća, zainteresiranim, duhovitim, angažiranim i vitalnim i danas, zanimalo nas je što ga je, […]

Nije nepotizam nova pojava u hrvatskom društvu. Dovoljno se sjetiti devedesetih, kada je ni manje ni više nego svoga sina Miroslava Tuđmana njegov otac, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, po uzoru na najljuće diktature postavio za šefa tajnih službi.     UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF […]

Bosna i Hercegovina je lakmus papir za detektiranje stanja na području zapadnog Balkana, odnosno jugoistočne Europe. U svojem pokušaju bijega od Balkana, kojemu pripada geopolitički, a sve više i političkom kulturom, Hrvatska se na njemu sve dublje sidri.

Franjo Tuđman bio je političar nasilništva i mržnje. Napad na invalida Domovinskog rata Zorana Ercega tijekom otkrivanja Tuđmanova spomenika u Zagrebu u ponedjeljak, na tipičan je, nasilnički način, podsjetilo na tu ključnu činjenicu Tuđmanove ostavštine, koja trajno onemogućuje ovu zemlju da preraste u društvo bez nasilja.

Rat je, naučio nas je von Clausewitz, nastavak politike drugim sredstvima. Ali, kao nastavak politike, rat ima jedno nezgodno svojstvo. Naime, rat u nekom trenutku neizbježno prestane. A kada rat prestane i kada politiku treba nastaviti, umjesto drugih sredstava potrebna su vam ona treća. Tada ne scenu stupaju – spomenici.

Robi K, satirični tjedni komentar Viktora Ivančića u kojemu devetogodišnji splitski nevaljalac komentira aktualne događaje, najdugovječnija je i vjerojatno najpoznatija novinska rubrika u protekla tri i pol desetljeća na prostoru bivše Jugoslavije. Začet još u prvoj polovini osamdesetih, u splitskome časopisu ”FESB” studenata elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Ivančić ga je u listopadu 1984. prenio u […]

Mislim da je likvidacija Mihajla i Marije Zec te njihova najstarijeg djeteta, 12-godišnje Aleksandre, jedno od najsramotnijih poglavlja novije hrvatske povijesti.

Kad je Jugoplastika 1989. u Münchenu pobijedila Maccabi, Mate Biljarista je među prvima utrčao u parket. On je prvi suznih očiju poljubio Tonija Kukoča. Urlajući od radosti podigao je pehar Kupa europskih prvaka možda i prije Dina Rađe.

U situaciji kada je hrvatska i evropska demokratska javnost zabrinuta zbog rastućeg nacionalizma u Hrvatskoj, koji prerasta u neonacizam, i na što je hrvatska vlast u više navrata upozorena, članovi Evropskog parlamenta iz Hrvatske su zabrinuti zbog rezultata proteklih izbora u Bosni i Hercegovini.

Premijer Hrvatske Andrej Plenković iskoristio je vanredno zasjedanje lidera Evropske unije posvećeno Brexitu da bi na dnevni red stavio Bosnu i Hercegovinu i stanje koje je u našoj državi i društvu nastalo izbornom promjenom vlasti.

(Opaska uredništva: prof. Ivo Komšić nam je poslao reagiranje na tekst prof. Mirjane Kasapović u tjedniku Globus kojim je žestoko napala izabranog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Objavljujemo ga, zajedno s prepiskom prof. Komšića i glavnog urednika Globusa, jer se prof. Komšić nalazi u nezavidnom položaju, on kaže i oklevetan, te zato jer cijenimo da […]

Kada god se HDZ nađe u neugodnoj situaciji ili ga uhvate (a to je već postala konstanta) s rukama u pekmezu, esemesu ili escortu, oni iz očuvanih jelovih ormara propalog Oriolika izvlače neke bajate slučajeve i prežvakane afere, koje bi trebale skrenuti pažnju s tih njihovih nepodopština.

Eto, i to se dogodilo. HDZ je na udaru etničkog patriotizma, a na taj se udar požalio i glavni tajnik stranke, ujedno i predsjednik Hrvatskoga sabora, Gordan Jandroković. HDZ je na udaru one vrste patriotizma koju je uporno gajio i njegovao otkako je nastao.

Točno u ovo vrijeme prošle godine, iz SDP-a su glasno zazivali prijevremene izbore i najavljivali pad premijera Andreja Plenkovića. Dvanaest mjeseci poslije, HDZ-ova vlada, kakva-takva, i dalje je postojana, ali, zato, opozicija – više ne postoji.

Ovoga ljeta, unatoč optimističkom priopćenju s nedavnog samita o zapadnom Balkanu u Londonu, nastavlja se destabilizacija ove regije i u njoj povećava nered koji postojano pridonosi globalnom kaosu.

Da je bilo pameti i talenta, kao što ih nije bilo – i kao što u nas nikad vele nije bilo ni talentirane pameti ni pametnog talenta – ceremonija dočeka hrvatskih reprezentativaca u Zagrebu bila bi povjerena nekom mnogo pametnijem, a svakako mnogo talentiranijem. Meni, recimo, na pamet – kad već nemam talenta – pada […]

Koliko god voljeli nogomet i svoju zemlju, priznajte, uvijek je neugodna misao da navijate za istu ekipu kao i Davor Šuker. Predsjednik Nogometnog saveza već i svojom pojavom u svečanoj loži čovjeku pokvari doživljaj, a njegova izjava u nedjelju kasno navečer, nakon velike pobjede nad Danskom, bila je prikladna, po prilici, kao biskupov prdac na […]

Vrh stranke okupio se u nedjelju na obljetnicu osnutka stranke na Jarunu, gdje je i Franjo Tuđman prije dvadeset devet godina u velikoj konspiraciji okupio najodanije suradnike, a od svih junaka toga slavnog vremena došao je samo vječni Šeks, u bijelom odijelu kao neki ocvali zavodnik iz meksičke sapunice.

Jednom sam se na Plesu lijepo pozdravljao sa ženama na šalterima, policajci na kontrolnoj točki oslovljavali su me imenom, konobari u kafiću mangupski bi nešto dobacili poslužujući me kavom koju nisam morao naručiti jer su oni odavna znali kakvu kavu ja pijem.

Andrej Plenković ostaje barem do sklopljene nagodbe o Agrokoru. Ako nagodbe ne bude do 10. srpnja i ako se rok bude morao produljiti, tada će biti destabiliziran i vjerojatno će morati odstupiti. Previše se vezao za nagodbu o Agrokoru i cijeli taj proces toliko ”podržavio” da će biti izravno odgovoran ako stvar ne uspije.

Pet tjedana premijer Andrej Plenković bio je fokusiran gotovo isključivo na rafifikaciju Istanbulske konvencije. Iznimno mu je bilo stalo da Sabor potvrdi taj međunarodni dokument i to uz podršku svih HDZ-ovih zastupnika. Stoga nije žalio vrijeme kako bi sve u stranci pokušao uvjeriti u važnost tog čina, u namjeri da se smanji nasilje prema ženama […]

Ostavka Martine Dalić otvara dalekosežna pitanja. Prvo je kako destabilizirana hrvatska vlada, s ovako tanašnom većinom, može učiniti bilo što značajno za sadašnjost i budućnost zemlje? Već godinu i pol trajanja ove vlade, nema prijedloga reformi, osim realizacije one male porezne reforme, koja je za hrvatske ”građevine” osmišljena još u vladi Tihomira Oreškovića.

Zastupam stav kao i pokojni bivši ministar policije Josip Boljkovac da je Domovinskomu ratu prethodila pobuna dijela srpskoga pučanstva u Hrvatskoj, koja je izbila u kolovozu 1990. tzv. Balvan revolucijom. Dana 31. ožujka obilježila se 27. godišnjica akcije “Plitvice” i pogibije tzv. prvog hrvatskog redarstvenika u Domovinskom ratu.

U priči Tesari, Varlam Šalamov opisuje “termometar” iskusnih robijaša s obala Kolime. Ta rijeka u Čukotskoj oblasti redovito biva zamrznuta kroz tri godišnja doba. “Ako se mraz zgusne u maglu napolju je 40 stepeni ispod nule; ako je disanje šumno ali ne i otežano, znači da je minus 45; ako je šumno i vidno otežano, […]

Rat i mit. To je naziv nove knjige Dejana Jovića, profesora na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, koja će iduće sedmice biti predstavljena u Beogradu. Zašto se i kako rat devedesetih u Hrvatskoj pretvara u mit, kome to treba i zašto je to opasno – tema je ovog razgovora sa poznatim (bukvalno – jer on tako […]

U žaru rasprava o Istanbulskoj konvenciji i prebrojavanja unutar HDZ-a tko je za, tko protiv, zanemarilo se što je premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković poručio stranačkom vrhu iza zatvorenih vrata dok je lomio njihov otpor ratifikaciji.

Tko je ubio Zvonka Bušića? Ja nisam, jer nisam ni cinik ni domoljub koji konzumira Dujmovićeve kolumne i knjige, a Bušića su ”ubili” cinici i domoljubi. Čulo se to prilikom predstavljanja originalne ideje Dujmovića da zaradi ne baš male pare: tako što će ”pravim Hrvatima” progovoriti kao alter ego Zvonka Bušića i optuživati nepoćudne da […]

Predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović u Hrvatskoj je voljela samo njezina fanatična sljedba, koja je doživljava kraljicom. Svima ostalima predsjednica je bila odbojna. Onda joj je netko savjetovao da proba ponekad javno reći da u državi, premda je na vlasti stranka iz koje je potekla, ima stanovitih problema i da bi trebalo biti bolje.

Urednik i voditelj emisije ”Nedjeljom u 2”, Aleksandar Stanković, na dnevni red hrvatske javnosti stavio je – govor mržnje. Nije ovo prvi put da se o govoru mržnje govori, niti će, bojimo se, biti posljednji.

Ako ste pomislili da sam malo pretjerala u prošloj kolumni tvrdeći da je hrvatsko društvo sve više kastinsko društvo, te da je šator 100% za Hrvatsku posve istisnula faraonska piramida, evo vam novog dokaza: 

Da je bio velik političar i velik čovjek, Tuđman me tada mogao zaštititi, no umjesto toga on je svoje ”pse” pustio s lanca i nahuškao ih na mene, nedavno je komentirala Ankica Lepej što joj se sve događalo prije 19 godina kada je javnosti otkrila kako prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman na svome računu ima […]

Jučer se navršilo 18 godina od smrti Franje Tuđmana, prvog predsjednika Republike Hrvatske. Tom je prilikom na njegov grob stigla i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je novinarima odaslala sljedeću poruku:

Hrvatska se još jednom našla u raskoraku sa svijetom i – zdravim razumom. Potpuno je razumljivo da je samoubojstvo Slobodana Praljka u haškoj sudnici rezultiralo masovnim oplakivanjem u Hrvatskoj, jer ljudi su u ovoj zemlji već dvadeset godina izloženi takvoj masovnoj propagandi o herojskoj naravi ”naše stvari”, da je se ne bi posramio niti jedan […]

Teško baš da Kolinda Grabar-Kitarović ima takav međunarodni ugled pa da može utjecati kakvu će pravomoćnu presudu Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju donijeti 29. studenog Slobodanu Praljku i ostalima u predmetu ”Prlić i drugi”.

”Doprinos generala Slobodana Praljka obrani Hrvatske i Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije te obrani opstojnosti hrvatskog naroda na njegovim povijesnim prostorima tijekom Domovinskoga rata od velike je važnosti.

HDZ će idući tjedan možda, čak vjerojatno, ugasiti istražno povjerenstvo za Agrokor, zaklinjući se da tako mora biti zbog istrage Državnog odvjetništva.

Ma ja sam ovdje došao samo zato jer mi prijeti kazna od pet godina zatvora. Kada ne bi bilo toga, sigurno ne bih došao, pljunuo je istinu u oči saborskom Povjerenstvu za Agrokor bivši HDZ-ov ministar i potpredsjednik vlade Borislav Škegro.

Za INA-u se nekoć tvrdilo da je kičma hrvatskog gospodarstva. Kad INA kihne, govorilo se, Hrvatska se prehladi. Bilo je to u ono mračno doba socijalizma, kad je u hrvatskim gradovima uši još redovito parao zvuk tvorničkih sirena i kada, prema modernoj predaji, nisi smio reći da si Hrvat. Izvrsno je radila Pliva, radio je […]

Učinit ću danas nešto neobično, ali sasvim opravdano. Malo ću ja pisati, a veći dio kolumne ću posvetiti najekstremnijem hrvatskom biskupu. Točnije, prenijet ću sve što je msgr. Vlado Košić kazao na predstavljanju knjige o Marku Perkoviću Thompsonu koju je napisao akademik Josip Pečarić. Mnogi mediji prenijeli su dio Košićeva govora u kojem je ustvrdio […]

Zlatka Hasanbegovića zasmetao je putokaz što pokazuje vozačima i pješacima smjer ka odnedavno nepostojećem Trgu maršala Tita. Taj inicijator ukidanja naziva trga kakav, ne bez razloga, imaju mnogi hrvatski i svjetski gradovi broji dane od donošenja odluke da Zagreb ostane bez Tita, pa kaže da je eto proteklo pedeset i šest dana otkad je trg […]

Nema ga tko nije uočio tu čudesnu podudarnost koju su oni skloniji praznovjerju ili teoriji zavjere kozmičkih sila u trenu prepoznali kao još jedan dokaz kobnosti nadnevka “petak trinaesti”.

Prošli utorak sam trebao letjeti za Beč. Kažem trebao, ali nisam odletio, iako sam imao uredno plaćenu kartu, a na aerodrom sam došao sat i pol vremena prije polaska. Kako se to moglo dogoditi?

Goran Marić jedan od najzaposlenijih ministara, s obzirom na to da je zadužen za upravljanje golemom državnom imovinom. No, ipak nekako pronađe vrijeme za polemiku s političkim vodstvom Srbije o karakteru rata na prostoru današnje Hrvatske u prvoj polovini devedesetih godina.

”Oni nisu željeli Hrvatsku” – to je jedna od najčešćih rečenica koje ponavljaju desničari, a činio je to i Tomislav Karamarko. Tko su ti ”oni”, nikada nije jasno rekao. Vjerojatno namjerno: ako precizno imenuješ neprijatelja, teško ćeš ubuduće i nekoga drugoga svrstati među opasne. No ni Karamarko nije krio da među te mrzitelje Hrvatske među […]

Dok se premijer Andrej Plenković u Americi susreće s Donaldom Trumpom i drži govor na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović priprema se za put u Moskvu u prvi službeni posjet ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

Kada se u obitelji karlovačkog knjižara Ive i supruge mu Lee Goldstein u kolovozu 1928. rodio dječačić Slavko, mogli su se samo nadati da će njihov sin biti uspješan onako kako to svi roditelji žele svojoj djeci.

Povijest se ponavlja dvaput – prvi put kao tragedija, drugi kao farsa. Htjeli to predlagači ili ne, ali odluka o ukidanju Trga maršala Tita, jednog od najpriznatijih svjetskih boraca protiv nacifašizma u Drugom svjetskom ratu, donesena je 1. rujna 2017. gotovo u isti ranojutarnji sat u koji su prije 78 godina nacističke snage napale Poljsku […]

Na jučerašnjoj komemoraciji u Uzdolju južno od Knina za sedmoro mještana srpske nacionalnosti koje su 5. kolovoza prije 22 godine, ubili pripadnici hrvatskih vojnih snaga predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac je istaknuo (javlja HINA) kako ne izbjegava izraziti suosjećanje zbog stradalih Hrvata u ratu od 1991. do 1995. godine, te poručio da će tek […]

U glavnom gradu Hrvatske, pak, HDZ još veselije sudjeluje u micanju imena Trga maršala Tita. A SDSS, eto, slavi Titov ustanak, ali kad ih se prozove zbog suradnje s onima koji miču maršala u Zagrebu, slegnu ramenima uz lakonski komentar o šestoj ličkoj.

Treba raskinuti s komunističkom jugoslavenskom baštinom, mantra je koja je postala norma hrvatskog pristupa vlastitoj novijoj povijesti. (Je li ona jugoslavenska nekomunistička baština u redu!?) Treba li izbrisati cijelu povijest Hrvata u 20. stoljeću da bi se zadovoljila današnja ideološko-politička potka, koja želi mijenjati prošlost jer nam ne nudi ništa za budućnost?

U tjednu iza nas svjedočili smo još jednom, možda i najvećem u nizu skandala koje stalno uzrokuje Predsjednica Republike Hrvatske. O tome možete više pročitati u tek objavljenoj kolumni našega stalnog suradnika Ive Josipovića. Ovdje samo to da se u vezi požara iznad, oko i u Splitu Kolinda Grabar-Kitarović opet ponijela kao slon u staklarni.

Postupkom oktroiranja Đure Sesse za predsjednika Vrhovnog suda HDZ i ”sateliti” u Saboru opetovano krše (i Ustavom) proklamiranu neovisnost sudskih vlasti u Republici Hrvatskoj (trodiobu vlasti).

Možda je sad vrijeme da se ponovno izvadi ona Tuđmanova polurazumljiva sintagma “ki bi da bi”. Jer da je Sabor 2001. pristao ratificirati sporazum koji su parafirali Ivica Račan i Janez Drnovšek, Slovenija bi možda dobila nešto više mora između Savudrije i Pirana nego nesretnom, prošlog tjedna završenom, polupriznatom “arbitražom”, ali Hrvatska bi ranije započela […]

Na početku priče, bio je jedan aerodrom. Taj aerodrom – istina – nije bio ni impozantan, ni naročito lijep. Izgledao je kao limeni funkcionalistički kubus, komad socijalističke javne gradnje kakav biste s većim ili manjim razlikama mogli naći u Sofiji, ili Varšavi, ili Minsku.

Kada bi se sastavljala top-lista neopravdano zapostavljenih knjiga otisnutih na hrvatskom jeziku, dvotomni ”Stenogrami o podjeli Bosne”, objavljeni 2005. godine, ušli bi među prvih deset.

Za mene je domovina ljubav. Ja sam protiv shvaćanja domovine kao bilo kakve ekskluzivnosti ili mržnje prema bilo komu. Ja sam za pozitivan odnos prema domovini, protiv rasizma i protiv shvaćanja da je domovina način da se mrzi druge.

Marko Veselica nije se uspio politički nametnuti početkom devedesetih u razdoblju transformacije hrvatske političke scene iz monolitnog jednostranačja u pluralističko višestranačje.

Ako se pažljivo pročita zapisnik susreta koji su održali Tito i Stepinac 4. lipnja 1945. u Zagrebu, mora se zapaziti jedna važna rečenica zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca Josipu Brozu Titu.

Kad su Slavenu Letici, autoru jednog sataraša od teksta pod naslovom “Vječni titoizam”, prošli tjedan našli da je o jugoslavenskom komunističkom vođi, kojega danas drži despotom, diktatorom i masovnim ubojicom, 1981. napisao, doslovno: “Duboko humani i vojnički genijalan Titov odnos prema ranjenim i oboljelim partizanima, narodu, pa i zarobljenom ili ranjenom neprijatelju, doveo je do […]

Slučaj Stipe Mesića i snimke koja se pojavila posljednjih dana ponajmanje je bitan zbog samog Mesića. Svo to kolektivno moralističko zgražanje nacionalističke desnice kojem svjedočimo i čiji se krajnji cilj svodi na potpunu dekonstrukciju lika i djela Stipe Mesića u potpunosti promašuje bit čitavog slučaja. On, naime, savršeno precizno opisuje, ne samo ondašnju Hrvatsku iz […]

Hrvatska pravoslavna crkva se javlja se u Hrvata ništa manje nego 155 godina – ali svejedno još nije pustila korijen. Stoga je korisno vidjeti, na temelju dosadašnjih iskustava, kakav je i čiji to (bio) projekt.

Efraim Zuroff je povjesničar i direktor centra Simon Wiesenthal u Jeruzalemu. Gotovo četiri desetljeća je u potrazi je za osumnjičenim nacističkim zločincima, od Australije do Islanda, od Mađarske do Sjedinjenih Država. Njegove metode su, nedavno je napisao “Newsweek”, ponekad kontroverzne, ali misija mu je jasna – privesti pravdi one koji su počinili najgore zločine u […]

Kako se političke stranke koje imaju neofašističke elemente, a takve su pravaške stranke i prije svega HSP (Hrvatska stranka prava) u kojoj god da je inačici promatramo, ne mogu pomiriti s političkom realnošću koja kaže da je zbroj glasova svih, ali svih pravaških i ekstremno desnih stranaka ispod 1%, to jest, da faktički ne postoje […]

Veća se grupa biskupa i svećenika našla prošli petak u Vukovaru, u Koloni sjećanja, što je pohvalno; možda ti ljudi pomognu apelima i propovijedima uskrsnuću trulog leša za konzerviranje.

Na naslovnoj stranici nedjeljnog broja Večernjeg lista – uz fotografiju na kojoj su uhvaćeni, slijeva nadesno, Josip Manolić, Stjepan Mesić i Franjo Tuđman – najavljen je “povijesni ekskluziv”. A taj ekskluziv su “Tuđmanovi transkripti” koji dokazuju da je – kako se u naslovu tvrdi – “Manolić cijelo vrijeme bio za podjelu BiH”.

Sudionik Narodnooslobodilačke borbe, direktor Instituta za samoupravljanje, zastupnik u Saveznoj skupštini u Beogradu, sudac Ustavnog suda Socijalističke Republike Hrvatske, direktor kumrovečke Političke škole ”Josip Broz Tito” – samo su neke od funkcija koje je obnašao pravnik Juraj Đuka Hrženjak, politički i društveno aktivan tokom cijelog života.

Doživite li devedesetu, napokon se možete zabavljati. Život je na izmaku, čemu više odricanja? Čemu oprez, zašto biti obziran i pristojan i drag? Krajnji je čas da se oslobodite strahova, otpustite kočnice. Sazrelo je vrijeme da upišete padobranski tečaj, tetovirate se, otkrijete radosti nudizma, izgubite životno osiguranje na pokeru, kupite motocikl i shvatite šta je […]

Bob Dylan je dobio Nobelovu nagradu. Za književnost. Volim Dylana, ali primam vijest s pomiješanim osjećajima i moram napraviti izbor između dva stava i načina razmišljana.

Možda da se jednom prestanemo zafrkavati oko tog pojma branitelja i tretiramo to onako kako i zaslužuje, kao činjenicu iz biografije i ništa više. Zajedno s činovima. Željko Glasnović je hrvatski branitelj. Nosi čin generala. To nije moralna kategorija. On je jednostavno – branitelj.

Nakon odlaska iz Hrvatske, teoretičar kulture, filozof, publicist i prevoditelj Boris Buden doktorirao je na Univerzitetu Humboldt u Berlinu. Nekadašnji urednik ”Arkzina” danas je gostujući predavač na Univerzitetu Bauhaus Weimar. Ovdašnjoj publici poznat je po zbirkama eseja ”Barikade”, ”Kaptolski kolodvor”, ”Vavilonska jama” i ”Zona prelaska: o kraju postkomunizma”.

U Hrvatskoj danas u političkom govoru svi govore o stabilnosti. Nije to neočekivano i nije prvi put. U vremenima neizvjesnosti, brzih promjena, ratova i migracija to nije čudno. Politička scena se uzburkala nakon izbora, pregovori o vlasti se dramatiziraju, stranke raspadaju, a izabrani zastupnici traže gospodara.

Na Iblerovu trgu, izgleda, ne radi internet i to bi moglo presuditi Socijaldemokratskoj partiji. A da radi, uz malo bi se truda dalo saznati kako izbjeći prokleto ponavljanje povijesti. Naime, sve ono što danas prolazi SDP Hrvatske, dogodilo se, nazovimo je, njezinoj sestrinskoj stranci, onoj u Bosni i Hercegovini.

Sjećate li se Tomislava Karamarka? Narodna legenda tvrdi da je stasiti mladić pod tim imenom nekad davno u našoj burnoj povijesti, stoljećima prije i partizana i ustaša, vodio najveću, najdomoljubniju i praktično neuništivu hrvatsku političku organizaciju.

Krilaticu o povijesti koja se ponavlja predsjednik SDP-a potvrdio je ove godine reprizirajući shemu svog izbornog poraza iz 2007. jer Andrej Plenković i HDZ nisu mogli imati poželjnijeg i autodestruktivnijeg suparnika…

Zoran Milanović silno je zadovoljan što mu majka nije bila “vojni lekar kao Plenkovićeva”. Zbog te okolnosti, za koju osobno nema nikakve zasluge, toliko je sretan da je baš imao potrebu istaknuti je tijekom svog recentnog razgovora s nekim veteranskim harambašama.

Znate li koja je razlika između dirigenta i terorista? U tome što teroristi imaju i simpatizere. Ovim starim vicem neki je glazbenik duhovito dao oduška mrzovolji i zlobi kojom ga je, očito, ispunjavao pogled na čovjeka za dirigentskim pultom.  

Početkom prošlog tjedna, investitor Nenad Bakić i Marijana Puljak, čelnica stranke Pametno, vodili su zanimljivu raspravu o autorstvu dva slogana: ”Umjesto gdje si bio ’91., gdje ćeš biti 2021?“ i ”Umjesto gdje si bio ’91 trebaš pitati gdje će tvoje dijete biti 2031.?“.

Jednom spomenik, drugom Lepoglava. Miro Barešić ubio je jugoslavenskog ambasadora u Švedskoj Vladimira Rolovića, a danas mu se u Hrvatskoj diže spomenik i ministar branitelja ga veliča kao “jednog od najvećih hrvatskih domoljuba”.

Pamtim da se na početku srpske (i crnogorske) agresije na Republiku Hrvatsku često spominjao slučaj vukovarskog novinara Stjepana Penića, mučki ubijenoga i izmasakriranoga u Dalju kod Osijeka. Franjevac Ljudevit Maračić podsjetio me da je Penićeva supruga u razgovoru za Veritas, mjesečnik franjevaca konventualaca, u svoje i u ime svojih triju kćeri dotadašnjim susjedima i ubojicama […]

U povodu Dana državnosti (premda bi bilo pravilnije reći da je to dan neovisnosti, ali što ćemo onda s isforsiranim blagdanom 8. listopada?), u subotu, 25. lipnja ”misu za Domovinu” u Crkvi sv. Marka na Gornjem Gradu u Zagrebu predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji s križevačkim vladikom Nikolom Kekićem, vojnim biskupom […]

Da predsjednica Republike Hrvatske govori potpune besmislice kada za prekid utakmice između Hrvatske i Češke optužuje orjunaše, jasno je manje-više svima koji mogu analitički razmišljati. No da, neovisno o tome, takvo podizanje neutemeljene histerije i svojevrsni progon vještica nisu nimalo bezazleni, također ne treba posebno napominjati.

S kakvim raspoloženjem idemo u susret 25. godišnjici stvaranja Republike Hrvatske? Takvim da u prvi red dolaze huligani, oni na tribinama, oni u sportskim institucijama i oni u politici i medijima! Dana 25. lipnja 1991. Sabor je izglasao ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti RH, kojom se utvrđuje pokretanje postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika, […]

U što nas želi uvjeriti HDZ nominirajući Zdravka Marića za premijera i najavljujući spremnost odbacivanja ministara koji iritiraju i domaću i stranu javnost poput Zlatka Hasanbegovića? Da se nešto stubokom promijenilo u glavama onih koji su prije mjesec dana plebiscitarno izabrali Tomislava Karamarka za vođu ili da je došlo do prosvjetljenja istih izbijanjem ”afere Konzultantica”? […]

Nema nikakve sumnje da su sport i sportaši, za većinu hrvatske javnosti, ono što se obično naziva “najboljim promotorima Hrvatske u inozemstvu”. Bez obzira je li u pitanju nogometna reprezentacija, rukometaši, Blanka Vlašić, Janica Kostelić ili Nikolaj Pešalov, prosječan Hrvat uvjeren je da ljudi diljem svijeta misle dobro o Hrvatskoj zbog bronce “Vatrenih” 1998. u […]

Mališane je nezahvalno darivati. Donesete li im štogod, njihova se lica nakratko razvedre, široko se osmjehnu mliječnim zubićima, a onda nestrpljivo i pohlepno razderu omot, izvade iz kutije bager, ili Supermana, ili robota ili što ste im već donijeli, i šmugnu u svoju sobu, da bi se otamo najkasnije za deset minuta vratili žalosno noseći […]

Prosvjednici su nakon 555 dana napustili šator pred Ministarstvom branitelja a da nijedan formalni cilj s kojim su krenuli u prosvjede nisu ispunili. Kadrovske promjene u Ministarstvu nisu rezultat njihovih zahtjeva nego izbornog poraza bivše vladajuće koalicije, branitelji nisu dobili ni nacrt, a kamoli cjelovit ustavni zakon o svojim pravima, premda su tvrdili da se […]

Zastupam stav kao i pokojni bivši ministar policije Josip Boljkovac da je Domovinskomu ratu prethodila pobuna dijela srpskoga pučanstva u Hrvatskoj, koja je izbila u kolovozu 1990. tzv. Balvan revolucijom. Dana 31. ožujka obilježila se 25. godišnjica akcije “Plitvice” i pogibije (tzv.) prvog hrvatskog redarstvenika u Domovinskom ratu.

Sudeći po posljednjim zbivanjima u društvenom i političkom životu, srpska zajednica u Hrvatskoj ulazi u novo, nesigurno razdoblje: o aktualnim događajima, ali i budućim hrvatsko-srpskim odnosima razgovarali smo s profesorom zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti dr. Dejanom Jovićem, koji je i član Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba.

Mora da je jako teško tim ljudima u Domoljubnoj koaliciji i Udruzi Križni put koji snivaju lustraciju. Toliko strasno maštati o osveti znači da se svaki dan pokreću idejom ostvarivanja neke zadovoljštine i makar male osvete.

“Zbog mentalne lijenosti, zbog kratkovidne računice, zbog gluposti, zbog nacionalnoga ponosa prihvaćamo zavodljive laži i postajemo zločinci i zatočenici zla.” Riječi su to Prima Levija, talijanskog Židova, zatočenika, logoraša koji je preživio Auschwitz, antifašista, kemičara, samoukog lingvista i pisca. Sjetili su ih se, vjerujem, mnogi u ovih nekoliko kaotičnih mjeseci u Hrvatskoj.

Ne, nije to ni laž ni podvala, niti to treba shvatiti kao uvredu. To je u redu. Ne, nije to ni glupo ni idiotski, ni kretenski ni moronski, ni debilno ni imbecilno. To je domicilno. Nije to ni bahato ni preuzetno, ni pokvareno ni podmuklo, niti je to na liniji sijanja razdora unutar hrvatskog nacionalnog […]

Kolege iz Večernjeg lista teško su se iskompromitirali, osramotili se, dodijelivši priznanje ”Osoba godine” hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović. Skandali koji su se zaredali u njenoj prvoj godini mandata su toliki da je ovaj čin uredništva Večernjeg lista vrlo neodgovoran, ponajviše prema našoj struci i svim žrtvama Predsjedničinih marifetluka, da budem krajnje obziran i suzdržan, ili […]

Georg Friedrich Händel, velikan baroka, skladao je 1746. godine oratorij u tri čina nazvan po jednom od najvećih židovskih vojskovođa, legendarnom Judi Makabejcu. Juda Makabejac, ili Juda Čekić, bio je židovski svećenik iz II. stoljeća prije Krista koji je poveo ustanak protiv tiranske seleukidske vlasti i ostvario gerilskim ratovanjem velike pobjede nad nadmoćnijim neprijateljem.

Društvenim mrežama kruži fotografija psa Lesija ispod koje stoji potpis: “Da je Lesi bio iz Hrvatske, nikad se ne bi vratio kući!”. No jedan “Lesi”najavljuje povratak doma, na Prisavlje, u Kockicu. Na mjesto gdje su “rođeni” tvorci stranke koji čine okosnicu Domoljubne koalicije. Nova adresa vlade, ako možemo vjerovati najavama u medijima, bila bi bivša […]

Hrvatska će uskoro, vrlo je izvjesno, dobiti Vladu kakvu nije imala nikada u ovih 25 godina samostalnosti. Prema onome što je Jutarnjem listu potvrdio Nikola Grmoja, glasnogovornik Mosta, svi njihovi ministri, osim Bože Petrova i Ivana Lovrinovića, doći će iz redova stručnjaka, a ne saborskih zastupnika.

Davor Stier napisao je i objavio tekst koji bi u normalnim okolnostima bio materijal za raspravu u okviru priprema za promjenu Statuta HDZ-a. Kako je u toj stranci neuobičajeno, pa čak i opasno, da ozbiljne inicijative pokreće itko osim predsjednika, ovaj prijedlog za razmišljanje Stier je napisao tek nakon što je postao zastupnik u Europskom […]

Autor: Božo Kovačević Davor Stier napisao je i objavio tekst koji bi u normalnim okolnostima bio materijal za raspravu u okviru priprema za promjenu Statuta HDZ-a. Kako je u toj stranci neuobičajeno, pa čak i opasno, da ozbiljne inicijative pokreće itko osim predsjednika, ovaj prijedlog za razmišljanje Stier je napisao tek nakon što je postao […]

Svatko ima dana kad mu ide loše. Sve se čini kao započet, a nezavršen posao. U takvim trenucima uz najbolje namjere činim najveće pogreške. No ja sam već navikao na uspone i padove i znam: kad osjetiš uvažavanje i poštovanje, kad imaš ljubav, a ne samo autoritet funkcije, to je jače od svake droge; teško […]

Čestitamo spisateljici Dubravki Ugrešić nagradu Neustadt 2016. I am not a monster, I am a writer! (Radovan Karadžić) Sto četrdeset i jedan starac

(Opaska uredništva: Zbog spriječenosti autora ponavljamo raniju kolumnu). Rossinijeva ”Kradljiva svraka” – pretvorba i privatizacija, državno sponzorirani kriminal Legenda kaže da je Gioacchino Rossini, iznimno talentirani skladatelj, zapravo bio lijen. Često je kasnio i opere dovršavao u zadnji čas.

U Zagrebu je u utorak 20. listopada, u 92. godini, umro Živko Juzbašić, antifašistički prvoborac, zaslužni privrednik i humanistički angažirani političar. U privrednom, političkom i društvenom životu Hrvatske od Drugoga svjetskog rata do Domovinskog rata časno je i odgovorno obnašao mnoge odgovorne dužnosti.

Moguće je da se ključna razlika između sadašnjega vođe HDZ-a i velikoga političkog uzora tiče njihovih ranijih života: Franjo Tuđman je Hrvatsku nastojao organizirati kao vojnu kasarnu, dok je Tomislav Karamarko ima namjeru pretvoriti u policijsku stanicu. Može doista biti da mladalački izbori imaju sudbinske domete i poput kletve utječu na kasniji razvoj karijere: jednom […]

Šteta što ova kampanja ne traje malo dulje, puno bi naučili. Možda ne odveć o tome kako argumentirano raspravljati i zemlju učiniti ugodnijim mjestom za život i rad; kako implementirati demokratske uzuse, produbiti toleranciju prema različitostima i demonstrirati humanistički europski duh, ali povijest – živu povijest – apsolvirali bi i najtupaviji, čak i oni bez […]

Besramnijega mazanja očiju odavno nismo vidjeli. Da se laganjem može ubiti čovjeka, u prva četiri reda stolica u utorak na HDZ-ovu predizbornom skupu u Šibeniku ne bi ostalo živih nakon što je TomislavKaramarko objavio: “Želim vam reći da HDZ neće dopustiti propadanje Hajduka, što se danas događa.

Tomislav Karamarko zaista će stopama Franje Tuđmana. Ali je izabrao slijediti najgore aspekte njegove politike. Baš kao što je prvi hrvatski predsjednik devedesetih grmio o tome da Istru i Rijeku treba pohrvatiti, i današnji šef HDZ-a najavljuje da će ih mačem i korbačem utjerivati u hrvatstvo.

Ivo Banac najpoznatiji je hrvatski konvertit novije generacije. Za razliku od prethodnika koji su, najčešće, prelazili iz komunističkog u nacionalistički tabor uoči i za vrijeme rata, Banac je ideološki habitus promijenio preko noći. I evo ga uoči izbora kao jedne od udarnih HDZ-ovih uzdanica čiji su tekstovi, o čemu god bili, predvidljivi poput pornića:

U redakciji u kojoj sam provela gotovo čitav radni vijek imali smo kolegu urednika, porijeklom iz Stankovaca, koji je vječno kasnio s predajom svojih stranica. Nakon što bi mu rok debelo istekao, a dečki i cure zaduženi za prijelom počeli glasno negodovati, on bi ušetao mrtav hladan, onako s noge na nogu, u tehničku redakciju, […]

Budući da je postao neizbježna opcija na političkoj sceni, budući da će svatko tko izađe na predstojeće izbore biti prinuđen glasati za njega, izgleda kako je Franji Tuđmanu pošlo za rukom nešto naizgled nemoguće: da desetljeće i pol nakon smrti utvrdi i stabilizira svoju diktaturu.

Bila mi je čast osobno poznavati i povremeno se družiti (on bi predložio da kažem prijateljevati) s pjesnikom i političarom Anđelkom Runjićem. Njegova ovotjedna smrt me je podsjetila na naše razgovore o nužnosti i kušnjama pluralizacije društvene zajednice i o dalekosežnom značaju protestantske reformacije ne samo za kršćanstvo nego i kulturu i društveno uređenje Europe.

Mirno i nenametljivo, kako je živio, otišao je još jedan od ljudi koji, možda nikada, premda to zaslužuju, neće dobiti ulicu u glavnom gradu, ali će ostati zabilježen kao jedan od ključnih aktera burnih događaja s kraja 80-ih i početka 90-ih godina 20. stoljeća, vremena kada se okrenuo kotač povijesti.

Rossinijeva ”Kradljiva svraka” – pretvorba i privatizacija, državno sponzorirani kriminal Legenda kaže da je Gioacchino Rossini, iznimno talentirani skladatelj, zapravo bio lijen. Često je kasnio i opere dovršavao u zadnji čas.

Čekićem po ćirilici – slike vukovarskog vandalizma koje su obišle svijet i osramotile Hrvatsku – opet se pojavljuju na nekim TV mrežama i u tiskovinama kao ilustracija međuetničke netrpeljivosti i eskalacije nepovjerenja u nekada herojskom gradu.

Rat u bivšoj Jugoslaviji je bio biznis. Krvavi unosan biznis. Sirotinja je verovala slepo svojim liderima, ubijala jedna drugu u zanosu nacionalne mržnje dok su lideri Srba, Hrvata i Bošnjaka gomilali svoje lično bogatstvo. Karikaturalno jednostavna istina.

Četvrt stoljeća nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, bilo bi dobro podsjetiti se nekih od parola s kojima je stranka Franje Tuđmana ušla u predizbornu utrku, da bi iz nje izašla kao pobjednica. Sve je tada, naime, bilo usredotočeno na tezu da “Hrvatska nije svoja”, pa se obećavalo da ćemo “sami odlučiti o svojoj sudbini”, […]

Pamtim da se na početku srpske (i crnogorske) agresije na Republiku Hrvatsku često spominjao slučaj vukovarskog novinara Stjepana Penića, mučki ubijenoga i izmasakriranoga u Dalju kod Osijeka. Pokojni franjevac Ljudevit Maračić podsjetio me da je Penićeva supruga u razgovoru za Veritas, mjesečnik franjevaca konventualaca, u svoje i u ime svojih triju kćeri dotadašnjim susjedima i […]

U galeriji MORH-a “Zvonimir” u Zagrebu, u sklopu obilježavanja 20. obljetnice akcije ”Oluja” otvorena je izložba “Hrvatski ratni plakat u Domovinskom ratu”, izvijestio je Večernji list u ponedjeljak. Tom je prilikom ministar obrane Ante Kotromanović kazao: ”Dobro je da se svi podsjetimo da Hrvatska niti je željela rat, niti je tražila rat. A dobila je […]

Četvrt stoljeća nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, bilo bi dobro podsjetiti se nekih od parola s kojima je stranka Franje Tuđmana ušla u predizbornu utrku, da bi iz nje izašla kao pobjednica. Sve je tada, naime, bilo usredotočeno na tezu da “Hrvatska nije svoja”, pa se obećavalo da ćemo “sami odlučiti o svojoj sudbini”, […]

Hrvatsko-slovenski odnosi ulaze u još jednu od svojih “najgorih” faza, kakvih je dosad bilo mnogo, i ni iz jedne nisu uspjeli izaći. Prvo je Slovenija svojim referendumom o nezavisnosti (u prosincu 1990.) praktički napustila ideju o konfederaciji (koju je Hrvatska tada još zagovarala) i Hrvatsku time natjerala da također organizira referendum (u svibnju 1991.), a […]

U posljednjih godinu i više dana gotovo da i nije bilo dana u kojem neki od hrvatskih medija nije ekskluzivno i senzacionalno otkrio primjere državne rastrošnosti pa ih svojim čitateljima, gledateljima i slušateljima servirao uz tezu da imamo političare koje naprosto nije briga što će se s Hrvatskom dogoditi i koliko će lijepa naša domovina […]

Najveći uspjeh Vlade Zorana Milanovića objavljen je prije nekoliko dana. Objavio ga je Općinski sud u Sesvetama kada je životnoj partnerici biološke majke dodijelio skrb nad djetetom. U Hrvatskoj se prvi put dogodilo da je istospolni partner biološkog roditelja dobio skrbništvo. Zakon o životnom partnerstvu osoba istoga spola na snazi je nešto više od godinu […]

Očito su zastave pod kojima su dosad vodili rat protiv legalno izabrane vlasti jako olinjale. Nakon što je HDZ ovladao Vukovarom, čekićarski ustanak protiv ćirilice naglo je zamukao, više nema smisla. Bojna protiv jugoslavena, programatska parola pod kojom je šator na Savskoj ustoličen, nekako se nije primila. Preočito je da nema veze sa stvarnošću.

Hrvatskoj je sve spremno za početak velikih higijenskih radova. ”Došlo je vrijeme za čistu Hrvatsku”, rekla je nekadašnja miss Hrvatske Anica Kovač, supruga fudbalera Roberta K., brata selektora hrvatske nogometne reprezentacije Nike K. Gospođa Kovač to je izjavila dajući u subotu (2. svibnja, op.ur.) potporu prosvjednicima i Thompsonovim obožavateljima okupljenim na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, […]

Počinjem pisati ovaj komentar točno u 15:05 sati kada je, prema informaciji Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, objavljene preko televizije u pet sati popodne tog 4. svibnja 1980., umro drug Tito. Od svih mogućih pitanja i od svih mogućih rasprava koje se nude u povodu današnje, trideset i pete godišnjice smrti Josipa Broza meni se […]

Negdje pri dnu lijevoga stupca na 46. stranici ”Rječnika šatrovačkog govora” što ga je sačinio Tomislav Sabljak, a 1981. godine u biblioteci ”Globus” objavili ljubljanski i zagrebački nakladnici ČGP Delo i OOUR Globus – izdavačka djelatnost, smjestio se glagol ”dopizditi” s pripadajućim tumačenjem ”dozlogrditi, dozlojaditi”. U istom stupcu, nešto poviše spomenutoga glagola, nalazi se i […]

Samo je desetak dana prošlo otkako je Kolinda Grabar-Kitarović preuzela predsjedničku dužnost i u normalnim bi okolnostima prerano bilo analizirati početak njezinog mandata. Ali, s obzirom na to da se oko nje stalno nešto događa, to i nije teška zadaća.   Kolinda Grabar-Kitarović je, primjerice, nastavila pokazivati sklonost laganju, što upućuje da onih nekoliko slučajeva […]

Inauguracija, zapravo prisega Kolinde Grabar Kitarović, jer predsjednicom sa svim ovlastima postaje tek u pola noći sa srijede na četvrtak, bila je kičasta, bila je znakom da se vraćamo u nacionalističku laž devedesetih.

Kako prenosi tportal, pobjeda Kolinde Grabar Kitarović i dalje je aktualna tema austrijskih medija koji objavljuju prilično kritične analize o prvim izjavama izabrane predsjednice. Liberalni Der Standard piše o ”grubim tonovima”, a konzervativni Die Presse konstatira ”duboke podjele u Hrvatskoj”.   ”HDZ je pobijedio na ideološki opterećenim izborima, a SDP je ostao bez argumenata”, piše […]

Nije da se nije imalo što birati. Moglo se izabrati ”Ljepoticu dana”. Onu pravu, Bunuelovu. Onu svevremensku Catherine Denevue što je te večeri igrala na HRT-ovom Trećem.   Ili se moglo izabrati Lucasovu ”Osvetu Sitha” na javnom Drugom, ako je nekome baš bilo do praćenja rezultata rata klonova.   Ali čemu birati između najboljeg i […]

Nećeš, druže Hnojčik, više vrijeđati ni Domovinski rat, ni doktora Tuđmana, ni naše branitelje, ni našu djecu na taj način što im onemogućavaš budućnost! – to je pravo značenje Karamarkova govora u utorak 16. prosinca navečer u Vinkovcima.   Gotovo istodobno, naime, dok je Karamarko govorio u povodu 25. obljetnice osnutka vinkovačkog HDZ-a, objavljeno je […]

Potrebna je prilična doza perverzije da se obljetnica smrti Franje Tuđmana obilježava promocijom knjige Ivana Aralice s naslovom “Smrad trulih lešina”. Omiljeni književnik prvog hrvatskog predsjednika sigurno nije mislio na već petnast godina mrtvog “utemeljitelja hrvatske države”, kako Tuđmanu znaju tepati, ali nad grobovima je netaktično govoriti o lešinama.   Politička nekrofilija javna je strast […]

Službena povijest kršćanstva u dvije je hiljade godina priznala samo jedan slučaj da je Jahve u Svoje ime poslao nekoga među smrtne ljude. Razmjerno je poznat taj slučaj, iscrpno dokumentiran i opisan u brojnim knjigama, pa koliko god bio u samom temelju kršćanskog teizma, toliko je i njegova najslabija karika: kako to, naime, da u […]

Tuđmanizam (ili bilo koji osobni nominalizam: marksizam, lenjinizam, frankizam, mačekovstvo, titoizam, maoizam, reaganizam, thatcherizam, bogtepitatkoizam…) izabrati kao vodeću državnu ideologiju znači bjelodano priznati neposjedovanje ne samo vlastite ideje, nego i ikakva idejnog sadržaja osim oponašanja imena i djela nekoga najdražeg pokojnika (naš kolega Marx, užasnut što ga svode s vođe na ikonu, pisao je Engelsu: […]