Odgovorni smo svi jer smo bili živi

”Pitanje krivnje”, Karl Jaspers, AG&M, Zagreb, 2006., 120 str.

U vrijeme užasa holokausta najučeniji Židovi koji su se našli u koncentracijskom logoru Buchenwald organizirali su suđenje Bogu. Svake večeri okupljali su se raspravljajući je li Bog kriv.

SS-ovci su ljude ubijali bacajući ih u septičke jame. Zapovjednici logora su umjesto abažura koristili istetoviranu kožu ubijenih logoraša. Na djeci su se vršili sadistički, imbecilni medicinski eksperimenti… Zašto to Bog dopušta? Ako je svemoćan i pravedan zašto ne zaustavi pokolj?

Presuda je glasila: kriv je. Bog je bio kriv. A krivnja je pala i na čitav njemački narod.

Karl Jaspers piše kako su saveznici u ljeti 1945. u njemačkim gradovima i selima izvjesili plakate sa slikama i izvještajima iz Belsena, te rečenicom: Ovo je vaša krivnja! Zločin je vrištao do neba, i do svakog grada i sela. Američkim vojnicima bilo je zabranjeno razgovarati s Nijemcima, osim službeno.

Tražila se kazna i odmazda. Svijet je optuživao Njemačku i Nijemce. U tom zahtjevu nisu sudjelovali samo pobjednici, već i neke neutralne države.

SS-ovci su ljude ubijali bacajući ih u septičke jame. Zapovjednici logora su umjesto abažura koristili istetoviranu kožu ubijenih logoraša. Na djeci su se vršili sadistički, imbecilni medicinski eksperimenti… Zašto to Bog dopušta? Ako je svemoćan i pravedan zašto ne zaustavi pokolj?

Za čitav jedan narod nastupila je nulta godina. Pitanje krivnje je postalo pitanje preživljavanja. Narod koji je u Hitleru vidio svog mesiju, čekao je stvarnog mesiju.

Karl Jaspers tada je rekao: “Pitanje krivnje je, više od pitanja koje drugi postavljaju nama, pitanje koje postavljamo sami sebi. Naša trenutna svijest o postojanju i o sebi samima zasniva se na načinu na koji u vlastitoj nutrini odgovaramo na njega. Ono je životno pitanje njemačke duše.” Temelj suvremene Njemačke je postavljen. Obnova je počela.

Karl Jaspers je godine nacizma proveo u Njemačkoj. Zbog javnih istupa protiv nacionalsocijalista izgubio je mjesto profesora filozofije. Pred početak rata gubi i pravo na objavljivanje. Sa suprugom Židovkom živi kao kućni zatvorenik. Godine 1942. dopušteno mu je emigrirati, ali bez supruge. Jaspers to odbija.

U zemlji potopljenoj nacizmom proglašava vlastitu nacionalnu autonomiju, preuzimajući na sebe nacionalni identitet. Supruzi govori: “Ja sam Njemačka”. Čekajući da budu sprovedeni u logor Jaspers nudi da bude splav za koji će se uhvatiti. Dva tjedna prije sprovođenja Amerikanci oslobađaju konclogor.

Splav koju je u nacističkom potopu ponudio supruzi, nakon rata Jaspers nudi čitavoj naciji. U zimi 1945. koncipirao je spis o “Pitanju krivnje”. U siječnju i veljači prema njemu drži predavanja, a potom ga i objavljuje.

U moralnom, političkom i društvenom smislu “Pitanje krivnje” predstavlja ono što je u gospodarskoj sferi bilo pokretanje proizvodnje u pogonima Volkswagena. Odmah po završetku rata Njemačka je dobila postnacistički katekizam. “Pitanje krivnje” definiralo je odnos Nijemaca prema prošlosti, i utrlo put prema budućnosti.

“Pitanje krivnje je, više od pitanja koje drugi postavljaju nama, pitanje koje postavljamo sami sebi. Naša trenutna svijest o postojanju i o sebi samima zasniva se na načinu na koji u vlastitoj nutrini odgovaramo na njega. Ono je životno pitanje njemačke duše”

U nacrtu razlikovanja Jaspers navodi četiri pojma krivnje:

1. Kriminalnu krivnju: Zločini su objektivno dokaziva djelovanja koja krše jednoznačne zakone. Instanca je sud.

2. Političku krivnju: Ona postoji u djelovanju državnika i pripadnosti nekoj državi. Svaki čovjek odgovoran je za način na koji se njime vlada. Instanca je sila i volja pobjednika.

3. Moralnu krivnju: Za djela koja uvijek činim kao pojedinac snosim moralnu odgovornost i to kako za svoje političko tako i za vojno djelovanje. Zločini ostaju zločini i kad su naređeni, a svako djelovanje podliježe moralnoj prosudbi. Instanca je vlastita savjest.

4. Metafizička krivnja: Suodgovornost za svako prekoračenje pravde i nepravednost svijeta, i posebice za zločine koji su počinjeni u njegovom prisustvu ili s njegovim znanjem. Ne učinim li sve što mogu da ih spriječim, snosim zajedničku krivnju za njih. Instanca je samo Bog.
Jaspers povlači i krivnju saveznika. Ali krivnja je prije svega njemačko pitanje. Za zločine ne optužuje se čitav narod. “Opire se smislu da se narod kao cjelina optuži za zločin.

Zločinac je uvijek samo pojedinac. Opire se također smislu da se narod kao cjelina moralno optuži. Ne postoji karakter naroda koji bi imao svaki pojedinac samom pripadnošću tog naroda. Narod kao cjelina ne postoji. Kolektivne krivnje naroda, dakle, ne može biti ni kao zločinačke, ni kao moralne, ni kao metafizičke.”

U Buchenwaldu Bog je proglašen krivim. Jaspers je oslobodio njemački narod krivnje, ali ne i kolektivne političke odgovornosti. Proces čišćenja je započeo. Model javnosti koji će definirati suvremenu Njemačku počeo je dobivati svoj oblik

No zajednički nazivnik svima je državljanstvo. “U tome svi imaju odgovornost, zbog toga što su dopustili da se 1933. dogodi, a da nisu umrli… Ograničenje Nürnberškog procesa na zločince rasterećuje njemački narod. Ali ni u kojem slučaju na način da ga se oslobađa svake krivnje. Naša istinska krivnja u svojoj biti postaje utoliko jasnija. Narod je odgovoran za svoju državnost. U modernoj državi politički djeluje svatko, u najmanju ruku glasanjem na izborima ili neizlaženjem na izbore. Smisao političke odgovornosti nikome ne dopušta uzmak… Međutim, pozivati na odgovornost ne znači proglasiti moralno krivim.”

U Buchenwaldu Bog je proglašen krivim.

Jaspers je oslobodio njemački narod krivnje, ali ne i kolektivne političke odgovornosti. Proces čišćenja je započeo. Model javnosti koji će definirati suvremenu Njemačku počeo je dobivati svoj oblik.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

    •  Kako utišati buku
    •  Porijeklo porodice i zločina
    •  Književnost iz orlova kljuna
    •  Književni događaj: Elena Ferrante u Napuljskom romanu - 1
    •  Debeljakova Atlantida
    •  Južna Afrika, a tako blizu

> Svi tekstovi ovog autora