Republika Hrvatska krši ljudska prava

(Napomena: Ispod ove kolumne Ivice Grčara u nastavku pročitajte zanimljivu polemiku suca Đure Sesse i našega novinara).

Desetak čitatelja javilo se nakon što smo prenijeli iz Le Monda izjavu Guida Raimonda, novog predsjednika Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, da će ”do ljeta početi tužiteljima dostavljati pisane i obrazložene sudske odluke” umjesto pisamca u kojima se podnositelje tužbi dosad obavještavalo da su njihove tužbe nedopuštene bez navođenja razloga i obrazloženja.

Razumljivo je zanimanje čitatelja s obzirom na to da je tom svojom izjavom sudac Raimond neizravno priznao da oko 100 tisuća tužbi podnesenih Sudu u Strasbourgu od 2010. godine zapravo nije pravovaljano okončano.

Čitateljica (podaci poznati redakciji) je e-poštom otpisala: ”Ipak ste mi pomogli informacijom da ima nade za promjenu do sada loše prakse, a kako je moj predmet u domaćem sudstvu trenutno na reviziji koja dugo traje, možda do trenutka kada ću se trebati obratiti Sudu za ljudska prava u Strasbourgu nastupi najavljena nova procedura”.

Ico Škarpa, odvjetnik iz Splita, je komentirajući izjavu Guida Raimonda napisao: ”Prema članku 45. st. 1. Konvencije, ‘Presude i odluke o proglašenju zahtjeva dopuštenim ili nedopuštenim trebaju biti obrazložene’. Ako se, međutim, diplomatski Raimondov rječnik prevede na jezik prava, onda imamo situaciju da su postupci pred Sudom ‘završavani’ protivno odredbama Konvencije”, potvrdio je odvjetnik Škarpa.

Čitateljica (podaci poznati redakciji) je e-poštom otpisala: ”Ipak ste mi pomogli informacijom da ima nade za promjenu do sada loše prakse, a kako je moj predmet u domaćem sudstvu trenutno na reviziji koja dugo traje, možda do trenutka kada ću se trebati obratiti Sudu za ljudska prava u Strasbourgu nastupi najavljena nova procedura”

I kao što smo objavili, pisamca (do)sad dostavljena tužiteljima iz Hrvatske najčešće je potpisivala Elica Grdinić, (bivša?) zaposlenica MUP-a Hrvatske i hrvatskog pravosuđa (država je stranka u sporu jer se Sudu zbog kršenja ljudskih prava tužbe podnose protiv države).

Među dokumentima objavljenim 2013. godine na Okruglom stolu ”Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu” objavljeni su i dokumenti o tome da prilikom uvida u spise u Sudu u Strasbourgu nije bilo uopće odloženih sudskih odluka o nedopuštenosti.

Osnovana je sumnja da je Elica Grdinić podnositeljima tužbi iz Hrvatske dostavljala pisamca o navodnoj nedopuštenosti, a da suci Suda u Strasbourgu tužbe nisu ni vidjeli (pogledati dokumente objavljene u prikazu rasprave na Okruglom stolu ”Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava”: http://ivicagrcar.weebly.com ).

Lošoj praksi se pogodovalo i na Sudu u Strasbourgu, jer ne treba zaboraviti ni da je taj Sud za ljudska prava hladnoratovski proizvod. Kada je nakon pada Berlinskog zida trebalo suditi zbog kršenja ljudskih prava u ”vlastitom dvorištu”, odjednom je (tobože) ponestalo novca da se udvostruči broj sudaca zbog povećanog broja predmeta iz tzv. tranzicijskih zemalja, pa je uveden eliminacijski pretpostupak (nepravovaljanog) proglašavanja tužbi nedopuštenima.

Najčešća kršenja ljudskih prava nakon kojih je samo iz Hrvatske bez suđenja nedopuštenima dosad proglašeno oko 9 tisuća tužbi Europskom sudu za ljudska prava, barem prema upitima čitatelja koji su se dosad javljali, odnosilo se na postupke izigravanja proklamirane denacionalizacije.

Primjerice, ”kuća čest. zgr. 1662 Z. U. 696 K. O. Dubrovnik otuđena je u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj”.

Ico Škarpa, odvjetnik iz Splita, je komentirajući izjavu Guida Raimonda napisao: ”Prema članku 45. st. 1. Konvencije, ‘Presude i odluke o proglašenju zahtjeva dopuštenim ili nedopuštenim trebaju biti obrazložene’. Ako se, međutim, diplomatski Raimondov rječnik prevede na jezik prava, onda imamo situaciju da su postupci pred Sudom ‘završavani’ protivno odredbama Konvencije”, potvrdio je odvjetnik Škarpa

Temeljem čl. 2 st. 2. Odluke AVNOJ-a od 21. XI 1944. kuća čest. zgr. 1662 Z. U. 696 K. O. Dubrovnik ”stavljena je pod sekvestar države”.

Odlukom Oblasnog narodnog odbora Dalmacije 11. svibnja 1946. ”kuća čest. zgr. 1662 Z. U. 696 K. O. Dubrovnik ustupa se na neposredno rukovođenje, upravu i iskorišćavanje Zemaljskoj banci za Hrvatsku, podružnici Dubrovnik kao nadležnoj stručnoj ustanovi, a u svrhu postignuća cilja navedenog u čl. 5 Odluke AVNOJ-a od 21 studenoga 1944. godine”.

”Kuća čest. zgr. 1662 Z. U. 696 K. O. Dubrovnik je nacionalizirana na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz prosinca 1958. godine.”

Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju o pretvorbi trgovačkog poduzeća ”Dubrovkinja trade” od 22. kolovoza 1996. ”prizemlje kuća čest. zgr. 1662 Z. U. 696 K. O. Dubrovnik upisano je u temeljni kapital društvenog poduzeća uz napomenu da su rezervirane dionice zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa”.

Travnja 2003. Državni ured za reviziju u postupku revizije pretvorbe društvenog poduzeća ”Dubrovkinja trade” konstatira da se ”Na čest. zgr. 1662 zk.ul. 696. k.o. Dubrovnik (u naravi prodavaonica broj 734 u prizemlju zgrade u Širokoj Ulici) kod nadležnog suda vodi spor radi utvrđivanja prava vlasništva. Prijašnji vlasnik umjesto dionica zahtjeva povrat nekretnine. U postupku pretvorbe poslovni prostor površine 92 m2, čest. zgr. 1662, uključen je u procijenjenu vrijednost Poduzeća. Poduzeće nama dokaza o pravu korištenja navedene nekretnine . U zemljišnoknjižnom izvatku upisana su imena prijašnjih vlasnika kojima je nekretnina nacionalizirana 1960. godine”.

Na istoj nekretnini do danas se ”igra pravosudni ping – pong”. U prvoj presudi veljače 2000. dosuđena je privremena mjera ”zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, koja je upisana u zemljišnim knjigama, te da se rješenje Fonda o davanju suglasnosti na pretvorbu Poduzeća u dijelu, koji se odnosi na procijenjenu vrijednost navedene čestice ukazuje ništavnim” (nikada ta mjera nije bila provedena).

I ne treba čuditi ”zbunjenost” sudaca hrvatskog sudišta koji u istom predmetu donose potpuno suprotne presude. Cjelokupna otimačina nekretnina u Hrvatskoj obavljana je od 1941. do danas isključivo prema važećim zakonima (IVDEX EST LEX LOQVENS – sudac je zakon koji govori)

A onda su uslijedile presude: drugostupanjska (Županijskog suda), pa ponovo prvostupanjska (Općinskog u Dubrovniku), pa natrag sve tako do ”zasad zadnje” u kojoj je sutkinja Ines Bračanov Čuljat dosudila da se ”u naravi prodavaonica broj 734 u prizemlju zgrade u Širokoj Ulici (na čest. zgr. 1662 zk.ul. 696. k.o. Dubrovnik) neće denacionalizirati i vratiti zakonitim nasljednicima vlasnika kojemu je bila otuđena 1941. godine.”

I ne treba čuditi ”zbunjenost” sudaca hrvatskog sudišta koji u istom predmetu donose potpuno suprotne presude. Cjelokupna otimačina ove nekretnine u Dubrovniku obavljana je od 1941. do danas isključivo prema važećim zakonima (IVDEX EST LEX LOQVENS – sudac je zakon koji govori).

A kada nakon ping – ponga u domaćem sudu ovaj sudski predmet eventualno stigne u Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, Elica Grdinić ili njezini pomoćnici će naći načina da ga (kao ”neugodnog” za Republiku Hrvatsku) eliminiraju iz postupka bez suđenja i obrazloženja.

I da se u Dubrovniku ”ne umisle”, u svim katastarskim uredima i zemljišnoknjižnim odjelima općinskih sudova u Hrvatskoj, osobito na Jadranu, situacija je slična.

Čitateljica (podaci poznati redakciji) piše: ”Imam nalaz sudskog vještaka grafologa da je mom sada pokojnom ocu Ispostava za katastar Biograd n/M krivotvorila potpis na četiri tzv. abc registra, koji su uz to i bez nadnevka i bez potpisa katastarskog djelatnika”.

Čitateljica je napisala: ”Imam nalaz sudskog vještaka grafologa da je mom sada pokojnom ocu Ispostava za katastar Biograd n/M krivotvorila potpis na četiri tzv. abc registra, koji su uz to i bez nadnevka i bez potpisa katastarskog djelatnika”. Čitatelj R. Majnarić je dostavio čak tri nalaza sudskog vještaka o krivotvorenjima u zemljišnim knjigama. Prvi, ”Povijest upisa” Općinskog suda u Zadru, K O Posedarje. Drugi, nalaz stalnog sudskog vještaka o krivotvorenom potpisu u Uredu za katastarske i geodetske poslove Rijeka, Ispostava Delnice. Treći, nalaz vještaka o krivotvorini u Općinskom sudu u Delnicama

Renato Majnarić mi je dostavio čak tri nalaza sudskog vještaka o krivotvorenjima u zemljišnim knjigama.

Prvi, ”Povijest upisa” Općinskog suda u Zadru, K O Posedarje.

Drugi, nalaz stalnog sudskog vještaka o krivotvorenom potpisu u Uredu za katastarske i geodetske poslove Rijeka, Ispostava Delnice.

Treći, nalaz vještaka o krivotvorini u Općinskom sudu u Delnicama.

Sve ovo objavljujem da bi javnost upoznao čime se to zapravo bave oni koji uskraćuju građanima iz Hrvatske pravo pristupa Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Većina od oko 9 tisuća predmeta iz Hrvatske (do)sada eliminiranih iz postupka na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu odnosi se na imovinske sporove građana izigranih u pretvorbi i tobožnjoj denacionalizaciji (kako, vidi se najbolje u opisu pravnih manipulacija sa čest. zgr. 1662 Z. U. 696 K. O. Dubrovnik).

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

***

REAGIRANJE ĐURE SESSE

Poštovani gospodine Grčar,

Tražeći neke podatke o Sudu u Strasbourgu naišao sam i na vaš ”samizdat” povodom okruglog stola kojeg ste organizirali o radu ESLJP-a.

Ako smijem reći publikacija je zanimljiva jer su se barem dvoje učesnika pripremili, a druge intervencije odišu površnošću i nepripremljenim naklapanjima.

No razlog mom obraćanju nije ta publikacija već vaš članak koji se pojavljuje uz to izdanje.

U tom članku iznosite nekoliko tvrdnji o meni koje ne samo da su uvredljive i omalovažavajuće već su i potpuna fabrikacija, da ne kažem neku čvršću i točniju definiciju.

Dakle krenimo redom.

1.Kolegica Elica Grdenić bila je sudski savjetnik na sudu kada sam ja imenovan za predsjednika suda. Dakle tamo sam je zatekao kada sam se vratio na sud nakon kratkog izleta u konzularnoj službi na koju sam ponosan jer sam sudjelovao u pionirskom periodu izgradnje konzularne službe u RH.

2.1996.predsjednici sudova nikada nisu odlučivali o imenovanju sudaca na sudove. Da ne ispadne da bježim od istine, točno je da su predsjednici sudova u to  vrijeme DSV-u podnosili mišljenje o kandidatima i ja sam tom prilikom dao pozitivno mišljenje za sve postojeće sudske savjetnike i sve suce koji su bili suci i koji su se prijavili na natječaj. Baš zato u tim vremenima  moj postotak neprihvaćenih mišljenja od stane DSV-a bi je među najvišim u RH.

3.Nisam nikada bio kadrovik HDZ-a za pravosuđe i to što nekritički prenosite tvrdnje nekih drugih žurnalista govori više o vašoj novinarskoj kritičnosti nego o mojim “moćima”.

4.Kolegica Grdinić nije od strane RH upućena na sud u Strasbourgu već se javila  natječaj  i kada je primljena nemalo sam se iznenadio jer je sudac bila niti godinu dana što sam smatrao vrlo nekorektnim i to sam joj tada rekao.

5.Nisam oktroiran za predsjednika UHS-a već sam izabran na skupštini sada već u trećem mandatu. UHS je nevladina udruga koja postoji bez ikakve pomoći sa strane i može o svojim unutarnjim pitanjima autonomno odlučivati.

6.Kao konzul iz Australije sam se vratio 1996 i nisam se tamo upoznao s gospođom Šteficom Stažnik koja je bila u Camberri nakon mog povratka u RH, a i da smo  bili zajedno u Australiji jedan pogled na zemljopisnu kartu govori da se radi o udaljenosti od 4.500 km . Baš blizu za svako komplotiranje.

Vaše tvrdnje su kao što već rekoh obične fabrikacije koje vi samo pronosite jer naravno sve što se o nekom piše i govori loše sigurno je istina pa nije potrebno provjeravati kod onog o kome se govori. Nema što pravo istraživačko  novinarstvo kojem je glavno pomagalo dobar jastuk protiv hemoroida dok se pregledava  “ciber space” koji je pun vjerodostojnih tvrdnji to se zna.

Lijep pozdrav,

Đuro Sessa

***

(Opaska uredništva 1: Objavljujemo odgovor novinara Ivice Grčara 24 sata nakon što je objavljeno reagiranje Đure Sesse).

Odgovor Đuri Sessi, sucu Vrhovnog suda

Kolega Drago Pilsel je objavio tekst Đure Sesse, suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, premda ga prema Zakonu o medijima nije bio obavezan objaviti. Objavljenim Sessinim tekstom se zapravo ništa ne demantira, a uvredljiv je i iz teksta izvire mržnja prema neovisnom novinarstvu i novinarima.

Smatram da je tekst ipak bilo dobro objaviti kako bi i čitatelji upoznali razinu Đure Sesse, djelitelja pravde na Vrhovnom sudu Hrvatske.
I nakon što je tekst Đure Sesse objavljen, red je na njega i odgovoriti.

Povod za reagiranje Đure Sesse je novinarski prilog objavljen prije više od tri godine, odnosno novinarski prilog kojemu je ”iscurio zastarni rok”, da se poslužim govorom razumljivim i Đuri Sessi, sucu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Sessa se nakon tri godine iznenada uzvrpoljio poslije neizravnog priznanja suca Guida Raimonda da je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu od 2010. godine protupravno eliminirao iz postupka oko 100 tisuća tužbi zbog kršenja ljudskih prava, kao i da je većinu od oko 9 tisuća iz Hrvatske protupravnih eliminacija potpisala Elica Grdinić, (bivša?) zaposlenica MUP-a Hrvatske i hrvatskog pravosuđa i kolegica Đure Sesse.

Već u prvoj rečenici Sessa je pokušao pojmom ”samizdat” (rus. самиздат)* omalovažiti objavljivanje kritike prakse Europskog suda za ljudska prava. A tim pojmom, istina s tri godine zakašnjenja, zapravo propagira sadržaj koji je neovisni novinar morao izdati sam (objaviti na http://ivicagrcar.weebly.com ) jer to 2013. godine ni jedan nakladnik u Hrvatskoj nije bio ”spreman” objaviti.

A nije bilo moguće u Hrvatskoj u kojoj nema medijskih sloboda naći ni sponzora za objavljivanje kritike (loše) prakse Suda u Strasbourgu u kojemu za Hrvatsku ”nezgodne” predmete iz postupka bez znanja sudaca eliminira (bivša?) zaposlenica MUP-a Hrvatske i kolegica Đure Sesse.

Onako s visoka Sessa si uzima pravo reći da je publikacija (ipak više nije ”samizdat”) “zanimljiva jer su se barem dvoje učesnika pripremili, a druge intervencije odišu površnošću i nepripremljenim naklapanjima“.

Koje se to ”dvoje učesnika pripremilo”, a čije ”intervencije odišu površnošću i nepripremljenim naklapanjima” Sessa je propustio reći jer da je to rekao, morao bi to i argumentirati.

Sessa nadalje tvrdi da su ”potpune fabrikacije” navodi o njemu u popratnoj novinarskoj analizi uzroka stanja u hrvatskom pravosuđu objavljeni u publikaciji – ”samizdatu” ”Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu”.

Kao dokaz tvrdi da je, kada se vratio s ”kratkog izleta u konzularnoj službi” (od 1993. do 1996. bio kao konzul-savjetnik u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Perthu, Australija) i kada je imenovan predsjednikom suda zatekao Elicu Grdinić koja je već bila savjetnica na tom sudu (Općinski sud u Zagrebu).

I u nastavku Sessa kaže: ”Kolegica Grdinić nije od strane RH upućena na sud u Strasbourgu, već se javila na natječaj i kada je primljena nemalo sam se iznenadio, jer je sudac bila niti godinu dana, što sam smatrao vrlo nekorektnim i to sam joj tada rekao”.

Đuro Sessa se tu pravi nevješt, jer ”kolegica Grdinić” se dva puta ”upućivala” na Europski sud, prije i poslije jednogodišnjeg instant savjetništva na Ustavnome sudu Hrvatske. A Sessa je kao istaknuti član DSV-a morao znati i za prvo i za drugo ”upućivanje” Elice Grdinić, (bivše?) zaposlenice MUP-a Hrvatske i hrvatskog pravosuđa.

Sessa još tvrdi: ”Nisam nikada bio kadrovik HDZ-a za pravosuđe i to što nekritički prenosite tvrdnje nekih drugih žurnalista govori više o vašoj novinarskoj kritičnosti nego o mojim ‘moćima”’.

Neću osporavati, prihvaćam i kvalifikaciju ”prenošenja tvrdnji nekih drugih žurnalista” (premda nije točna), jer Sessa tu ocjenu da je (bio?) ”kadrovik HDZ-a za pravosuđe” zapravo nije ničim opovrgnuo.

Sessa još tvrdi i da nije upoznao Šteficu Stažnik 1996. za vrijeme svojeg ”kratkog izleta u konzularnoj službi”, premda je Stažnik iste te 1996. radila kao ”diplomatkinja, u Veleposlanstvu RH u Canberri, u Australiji” i kasnije do 2003. kao ”diplomatska savjetnica u Ministarstvu vanjskih poslova RH”. Štefica Stažnik je zastupnica Republike Hrvatske na Sudu u Strasbourgu.

E pa, suče Sessa, ne vjerujem vam i ostajem pri tvrdnjama izrečenim u članku koji neuspješno pokušavate osporiti. Vi i vaša kolegica Stažnik ste zajedno radili 1996. u Australiji za ”vrijeme vašeg kratkog (trogodišnjeg) izleta u diplomaciju”.

I napokon Sessa tvrdi: ”Nisam oktroiran za predsjednika Udruge hrvatskih sudaca, već sam izabran na skupštini sada već u trećem mandatu. UHS je nevladina udruga koja postoji bez ikakve pomoći sa strane i može o svojim unutarnjim pitanjima autonomno odlučivati”.

Netočno, suče Sessa!

Prvo, Ministarstvo financija kao tijelo Vlade nadzire UHS (vidjeti Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija NN 121/14. na snazi od 01.01.2015.).

Drugo, prema dopisu Ministarstva uprave (Klasa: 008-01/15-02/41 URBROJ: 515-01/5-15-3 od 22. srpnja 2015. godine) UHS je održala izbornu skupštinu 6. ožujka 2009. i redovnu skupštinu 16. ožujka 2012. godine, što bi značilo da je 2013. godine Sessi istekao mandat predsjednika UHS-a.
U Ministarstvu uprave, u kojemu se vodi registar udruga, 2015. nisu znali da je UHS još i 2013. godine održala skupštinu na kojoj je vama povjereno predsjedanje u trećem mandatu!?

Treće, u Ispisu iz Registra udruga na dan 28. listopada 2015. vidljivo je da nije održana izborna skupština UHS i da mandat Sessi nije obnovljen. Vidljivo je i da do 17. rujna 2015., kada je istekao jednogodišnji rok za usklađivanje odredbi dotadašnjih statuta s odredbama novog Zakona o udrugama (NN 74/14), UHS to nije bio uskladio.

I četvrto, uvidom u isti Registar utvrdio sam da je (očito naknadno i izvan zakonskog roka) upisano u Registar da je Statut UHS usklađen s novim Zakonom i Sessi (po treći puta!?) obnovljen mandat.

Mislim da se tu ne radi o pogrešnim dopisima i evidencijama Ministarstva uprave u Registru udruga, nego o ”Sessinim fabrikacijama”, kako to sam Sessa voli reći drugima.

Ivica Grčar, novinar

*Tajni ispis, kopiranje i širenja zabranjene literature (primjerice Bulgakovljev roman ”Majstor i Margarita” u SSSR-u)

***

(Opaska uredništva 2: Ovime završava ova polemika suca Sesse i novinara Grčara, barem na portalu Autograf).

    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje
    •  Urušavanje koruptivnog sustava vlasti u pravosuđu

> Svi tekstovi ovog autora