novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: Nastavno na feljton o papi Ivanu Pavlu II. u Sarajevu, 12. i 13. travnja 1997., donosimo govore izrečene tijekom pastoralnog pohoda istoga pape Banjoj Luci, 22.06.2003.).
Riječ pape Ivana Pavla II. u Međunarodnoj zračnoj luci Mahovljani u Banjoj Luci
”Štovana gospodo članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine,
časna braćo u biskupstvu,
cijenjeni predstavnici vlasti,
draga braćo i sestre.
1.Svom dušom haran za primljeni poziv, vraćam se u Bosnu u Hercegovinu nakon šest godina i zahvaljujem Bogu, što mi je ponovno dopustio susresti pučanstva oduvijek tako bliza mojemu srcu.
Zahvaljujem gospodi članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine za upućene mi srdačne riječi pozdrava i za sve što su – zajedno s drugim Vlastima – učinili, kako bi se omogućio ovaj moj pohod.
Pozdravljam dragoga brata banjolučkoga biskupa Franju Komaricu i ostale članove ovdašnje Biskupske konferencije i sve vjernike Katoličke crkve.
Pozdravljam također braću i sestre Srpske pravoslavne crkve i drugih crkvenih zajednica, te vjernike židovstva i islama.
2.Znajući da mi je, preko radija i televizije, dano ući u vaše domove, pozdravljam i bratski grlim sve vas, dragi stanovnici raznih dijelova Bosne i Hercegovine. Znam za vaše dugu kušnju, što ste je proživjeli; znam za težinu patnje, koja svakodnevno prati vaš život; znam i za napast, što na vas vreba kako bi izgubili hrabrost i pomirili se sa sudbinom.
Uz vas sam te molim Međunarodnu zajednicu, koja je već puno toga učinila, da vam i dalje bude blizu kako bi vam se omogućilo da što prije dosegnete stanje potpune sigurnosti u pravdi i slogi.
Vi pak sami budite glavni graditelji svoje budućnosti! Vaše istinsko blago čini postojanost vašega karaktera te vaša bogata ljudska, kulturna i vjerska baština po kojoj se prepoznajete. Ne mirite se sa sudbinom!
Uistinu, nije lako početi iznova. To traži žrtvu i postojanost, a zahtijeva također vještinu sijanja i strpljivost čekanja. Ali znadete i da je ponovni početak ipak moguć. I uzdajte se u Božju pomoć kao i u čovjekovu poduzetnost.
3.Kako bi građansko društvo poprimilo pravi ljudski izgled i kako bi se svi s pouzdanjem mogli suočavati s budućnošću, potrebno je obnoviti čovjeka iznutra, liječeći rane i radeći na istinskome čišćenju pamćenja preko međusobnoga oprosta.
Naime, u dubinama se srca nalazi korijen svakoga dobra i, nažalost, svakoga zla (usp. Mk 7, 21-23). Tamo se mora dogoditi promjena, što će omogućiti obnovu društvenoga tkiva i uspostavu međuljudskih odnosa otvorenih suradnji svih životnih snaga zemlje.
Velika odgovornost s tim u svezi leži na onima koji, u skladu s voljom biračkoga tijela, demokratski izvršavaju vlast: neka zbog trenutačnih teškoća ne odustaju od tako prijeko potrebna djela i neka ne dopuste da njima ovladaju interesi jedne ili druge strane.
Katolička crkva u svekolikome zajedničkom djelu želi pružati vlastiti doprinos djelatnim zalaganjem svojih sinova i kćeri, navlastito pak raznovrsnim podhvatima na području odgoja te sebi svojstvene društvene skrbi i ljudskoga promaknuća, u slobodnome ispunjenju vlastitoga poslanja.
4.Uskoro ću, za vrijeme svetoga misnog slavlja, imati radost u popis blaženih unijeti ime mladoga Ivana Merza, koji je rođen ovdje u Banjoj Luci i koji predstavlja svijetli primjer kršćanskoga načina života i apostolskoga zalaganja.
Neka on svojom molitvom ojača i učvrsti ono što Papa želi Bosni i Hercegovini, a to je da se za postojeće teškoće nađe prikladno rješenje, te da Bosna i Hercegovina vidi pozitivan odgovor na svoju težnju da bude sastavni dio ujedinjene Europe u ozračju napretka, slobode i mira.
(Nastavlja se).