novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: U ovom se feljtonu analizira hrvatski prijevod poznatoga bibilijskog izraza ”oko za oko”. Rad rabina Kotela DaDona pokazuje da se značenje ovoga ”simbola okrutnosti” mora protumačiti u smislu financijske kompenzacije, a ne odmazde ”lex talionis”. Često je razumijevanje sadržaja ovoga teksta, u skladu s većinom hrvatskih prijevoda i prijevoda na druge jezike, potreba odmazde. Rad pomno razmatra značenje ključnih riječi izreke na drugim mjestima u Bibliji te iz brojnih židovskih izvora kroz povijest dokazuje, kako gramatički tako i logički, da značenje teksta mora biti financijska kompenzacija. Bilo koje drugo objašnjenje došlo bi u izravan sukob s nekim od temelja judaizma poput principa ”jednoga zakona za sve’’ ili pravičnosti. Autor također nastoji istražiti što je moglo navesti hrvatske prevoditelje, a tako i druge prevoditelje, da izraz prevedu u smislu odmazde).
Ukratko će se proći stazama rabinske literature da bi se vidjelo kako su mudraci tumačili ovaj zakon kroz povijest.
Započet će se s prijevodima iz Doba drugoga hrama koje počinje oko 350 godina pr. n.e. U to je vrijeme govorni jezik u Svetoj zemlji bio aramejski, a ne hebrejski, kako svjedoči Nehemija (Neh 13, 24.), stoga je nastala potreba za prijevodom Tore na govorni jezik, što su poduprli i rabini[i]. Ti su prijevodi nastali sredinom prvoga stoljeća. Dva su sljedeća prijevoda nazvana po prevoditeljima.
”Ukoliko ona umre, sudit ćete duši ubojice za pogubljenu dušu žene: Vrijednost oka za oko, vrijednost zuba za zub, vrijednost ruke za ruku, vrijednost noge za nogu.”[iii]
”Ako nastupi smrt, dat ćete dušu za dušu: oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu.”[v]
Nema razlike u tradicionalnome tumačenju ove rečenice među navedenim prevoditeljima jer su oba prevoditelja dobila rabinsku podršku (rabija Akive, rabija Eliezera i rabija Jehošue)[vi] koja je bila jedinstvena oko tumačenja ove rečenice. Ipak, razlika je u prijevodu u tome što je prijevod Jonatana sina Uzielova egzegetski prijevod Tore na aramejski, stoga je on slobodno dodao riječ vrijednost (oka za oko, op.a.) što je pridonijelo tumačenju teksta, dok je Onkelosov prijevod doslovan prijevod Tore na aramejski jezik pri čemu je sloboda prevoditelja bila ograničena.
Postavlja se pitanje značenja izraza ”oko za oko“ – misli li se na novac ili se doista radi o oku? Rabin Elazar rekao je: ”Tko usmrti životinju mora ju nadoknaditi, ali tko ubije čovjeka mora umrijeti” (Lev 24,21).
Tora je povezala odštete za čovjeka s odštetama za životinje i odštete za životinje s odštetama za čovjeka jer kao što se kod odštete za životinju plaća naknada štete, tako se i kod čovjeka plaća odšteta….[viii].
Već kod ovoga starog izvora može se vidjeti da je tradicionalno tumačenje od ranoga doba Mišne[ix] bilo da se radi o novčanoj naknadi.
Talmud navodi čitav niz argumenata, sadržajnih i tehničkih, koji potvrđuju da navedeni redci moraju značiti novčanu naknadu za nanesene ozljede. Kako su ovi argumenti od velike važnosti, jer će se kasnije njima služiti drugi komentatori i tijela, donijet će se u cijelosti:
Zašto [platiti naknadu]? Ne kaže li Uzvišeni Zakon ”oko za oko”? (Izl 21, 24.) Zašto ne uzeti da to doslovno znači [izvaditi] oko [počinitelju]? – Neka vam to ne dođe na um, jer nas uče: možda ćete pomisliti da kada je iskopano oko, i počinitelju treba iskopati oko, ili kada on odsječe ruku, i počinitelju bi trebalo odsjeći ruku, ili opet, kada slomi nogu, i počinitelju treba slomiti nogu. [Ne tako, jer] rečeno je dolje, ‘Onaj koji je udario bilo kojeg čovjeka..’ […] ‘I onaj koji je udario životinju … ‘
(Lev 24,17-8) Baš kao što se u slučaju udaranja životinje plaća naknada, tako se i u slučaju udaranja čovjeka plaća naknada. A ako vas to [navedeni razlog] ne zadovoljava, imajte na umu da je pisano: ”Ne smijete uzimati nikakve otkupnine za život ubojice koji je zaslužio smrt: on mora umrijeti” (Brojevi 34, 31) što znači da samo za život ubojice vrijedi da se ne može uzeti ”zadovoljština” [otkupnina], dok ”zadovoljštinu” smijete uzeti [čak] i za glavne udove, iako ih to ne može vratiti… On je učio: Rabin Dostaj sin Jude kaže: Oko za oko predstavlja novčanu naknadu. Kažete novčana naknada, ali možda to nije tako, nego se radi o stvarnoj odmazdi [iskapanjem oka]? Što ćete onda reći u slučaju kada je oko jednoga veliko, a drugoga malo, jer kako se u ovom slučaju može primjeniti načelo oko za oko? Ako ćete, međutim, reći da se u takvome slučaju vrši novčana naknada, zar ne kaže Tora: ”Neka vam je jednak sud…” (Lev 24, 22) što znači da bi način kako sudite po zakonu trebao biti isti u svim slučajevima? Drugi [Baraita[x]] je učio: R. Šimon b. Johaj kaže: ”Oko za oko” označava novčanu naknadu. Kažete novčana naknada, ali možda to nije tako, nego je potrebna stvarna odmazda time [što će mu iskopati oko]? A što ćete reći kada slijepac iskopa oko drugog čovjeka, ili kada bogalj odsiječe ruku drugoga čovjeka ili kada hromi čovjek slomi nogu drugoga čovjeka? Kako se može u ovome slučaju provesti [načelo odmazde ] ”oko za oko”, budući da Tora kaže: ”Neka vam je jednak sud…” (Lev 24, 22.) što znači da bi način kako sudite po zakonu trebao biti isti u svim slučajevima?… Škola R. Išmaela uči da Sveto pismo kaže: ”Tako će mu se dati.“ (Lev 24, 20)
Riječ ”dati” može se primijeniti samo na novčane naknade… budući da je već pisano: ”Tko ozlijedi svoga bližnjeg neka mu se učini kako je on učinio”. (Lev 24, 19) Zašto su onda nakon toga ponovno potrebne riječi ”tako će mu se dati”? (Lev 24, 20.)
Stoga se ovo mora odnositi na novčanu naknadu.[xi] […] Škola R. Hije uči: Sveto pismo kaže, ruka u ruci (Pnz 19,21) [… Ruka za ruku, noga za nogu]) što znači da se radi o predmetu koji se predaje iz ruke u ruku, koji je naravno novac….Abaje reče: [načelo materijalne naknade] može se izvesti iz učenja Ezekijine škole. Jer Ezekijina škola učaše: ”Oko za oko, život za život” (Izl 21, 24), ali ne ”I život i oko za oko”.
Sada, ako pretpostavimo da se radi o stvarnoj osveti, ponekad se može dogoditi da će se i oko i život uzeti za oko, jer dok se počinitelja osljepljuje, može ga napustiti duša njegova (tj. može umrijeti uslijed vađenja oka) …R. Zebid, reče u ime Rabe: Sveto pismo kaže, Opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu (Izl 21, 25.)
To znači da naknadu za bol treba dati čak i tamo gdje je gubitak [zasebno naknađen, op.a.].
Sada, ako pretpostavimo da se radi o stvarnom činu osvete (a ne novcu), ne bi li bilo pravedno da baš kao što je tužitelj trpio bolove [zbog rane], da i počinitelj pretrpi bol samim činom osvete? …Rabin Papa, u ime Rabe, rekao je da Sveto pismo kaže: »samo mu mora nadoknaditi dangubu i platiti troškove za liječenje« (Izl 21,19) što znači da se naknada za liječenje treba platiti čak i kad je gubitak [nadoknađen odvojeno, op.a.].
Sada, ako pretpostavimo da se radi o činu osvete (a ne naknadi), nije li onda pravedno da baš kao što je tužitelju potrebna liječnička pomoć, da svakako i okrivljeniku bude nužna liječnička pomoć [kroz čin odmazde, op.a.]?…Rabin Aši je rekao: [načelo materijalne naknade, op.a.] može biti izvedeno iz [analogije pojma, op.a.] ”za” [koje se pojavljuje vezano uz čovjeka] s pojmom ”za” koje se pojavljuje u vezi stoke.
Na ovome je mjestu napisano ”oko za oko”, a napisano je i ondje: ”on mora kao punu odštetu dati vola za vola” (Izl 21, 36). [Ovo pokazuje da, op.a.] kao što se u drugome slučaju podrazumijeva novčana naknada, tako se i u prvome slučaju (Izl 21, 24) radi o novčanoj naknadi.[xii]
”Ako je osoba koja je ozlijeđena izgubila trećinu svoga vida i ako pretpostavimo da se radi o osveti (ne naknadi), kako ćemo onda dovesti do toga da i počinitelj ostane bez trećine vida; iz ovoga učiš da se radi isključivo o naknadi štete koja je nastala tužitelju.“[xiv]
Seadja Gaon u svome je komentaru na Petoknjižje u polemici dvaput pribjegao istim argumentima – u Izlasku i u Levitskome zakoniku. Potrebno je pažljivo proučiti oba mjesta. U Izl 21, 24 kaže:
”Oko za oko.“ Rav Seadja reče da ovaj navod ne možemo uzeti doslovno. Jer ako čovjek svojim udarcem ošteti vid bližnjega svoga za trećinu njegova prirodnoga vida, kako se može udarac odmazde tako proračunati da donese isti rezultat, ni veći ni manji, niti da ga potpuno oslijepi? Tako točno ponoviti posljedice još je teže u slučaju rana ili masnica, koje, ako se nalaze na rizičnome mjestu, mogu dovesti do smrti. Samu tu ideju ne možemo dopustiti. Ben Zuta[xvi] uzvrati: No ipak, izričito je napisano: (Lev 24, 20) kako ošteti tijelo čovjeku, onako neka se i njemu učini. Gaon odgovori: Ove riječi kazuju da nad njime treba provesti kaznu. Ben Zuta odvrati: Kako je učinio, tako da mu se učini! Gaon odgovori: Imamo kod Samsona (Suci 15,11): Kako mi učiniše, tako i ja učinih njima, -כַּאֲשֶׁר עָשׂוּ לִי, כֵּן עָשִׂיתִי לָהֶם – a Samson nije uzeo njihove žene i dao ih drugima (kao što oni bijahu učinili njemu), već ih je samo kaznio. Ben Zuta odvrati: A što ako je napadač ubog čovjek, kakva će biti njegova kazna? Gaon odgovori: A što ako slijepac oslijepi onoga sa zdravim vidom, što da se učini njemu? Siromah se može obogatiti i platiti, a slijepac nikada ne može platiti za ono što je učinio![xvii]
Glavna je točka rasprave Rav Seadje Gaona s Ben Zutom, karaitom[xviii], činjenica da čovjek nije u stanju u potpunosti razumjeti ni dati odgovarajuće tumačenje pravila Tore ako se ne osloni na Usmenu Toru, riječi učenjaka koje su karaiti odbacili, što ih je udaljilo od prakse rabinskoga judaizma.[xix] Jer upravo kako je od Boga primljena Pisana Tora, tako je primljena i Usmena Tora – one su nerazdružive.
Drugo objašnjenje u kojem Ibn Ezra[xx] navodi polemiku Seadje Gaona s Ben Zutom nalazi se u Levitskome zakoniku:
”Učinit će mu se kako je on činio” (Lev 24,19). Samson je rekao slično tako: ”Kako su oni meni učinili, tako ja učinih njima” (Suci 15,11). Rav Seadja Gaon predočio je argumente na temelju zdravoga razuma, pokazujući da se ozljeda za ozljedu ne može uzeti doslovno (već se nagoviješta novčana naknada), budući da je prvobitni udarac bio zadan slučajno. Kako bi se onda mogao hotimično zadati potpuno isti udarac? K tomu, ako se izvrši na rizičnome mjestu, žrtva bi mogla umrijeti. Isto se odnosi i na oko. Ako je žrtva ostala bez trećine svoga vida, kako bi se onda takva ozljeda mogla ponoviti na onome koji je bio udario? Gledište je tradicije u pravu da se podrazumijeva novčana protuvrijednost. Rasprave radi, što ako je onaj koji je zadao udarac siromašan? Naš odgovor glasi: tekst govori o uobičajenome slučaju, a nadalje, siromah može postati bogat. Njihov se argument također može pobiti slučajem slijepca koji oslijepi osobu normalna vida.[xxi]
Ovdje Seadja Gaon pribjegava argumentu Ezekijine škole – oko za oko, a ne život i oko za oko.
”Oko za oko.’’ Čovjek koji je oslijepio oči svoga bližnjega dat će mu naknadu za oči, kako to procjenjuju na tržištu, i tako kod svake druge štete, a ne pribjegavati vađenju organa. Tako su to interpretirali rabini u Talmudu u poglavlju Hahovel (BT, Baba Kama 84a.).[xxiii]
”Oko za oko”; u našoj je rabinskoj tradiciji [Usmenoj Tori, op.a.] poznato da to označava novčanu naknadu, budući da vidimo da se na istovjetan način govori u situaciji u kojoj se jasno radi o financijskoj kompenzaciji: ”Tko ubije živinče, neka ga nadoknadi” (Lev 24, 21)[xxv].
46. Al Khazari: Ne uči li nas Tora odmazdi, prema ”oko za oko, zub za zub, kakvu je povredu nanio čovjeku, tako će mu se učiniti” (Lev 24,20)?
47. Rabin: A nije li odmah potom rečeno: ”Tko ubije životinju, dat će drugu: život za život”? (Lev 24, 18). Nije li to princip otkupnine? Nije rečeno: ”Ako tko ubije tvog konja ubij ti njegovoga”, nego ”uzmi njegova konja, jer kakva ti je korist da njegova konja ubiješ?” Isto tako: Ako tko odsiječe ruku, uzmi protuvrijednost za ruku, jer odsjeći njegovu ruku tebi nije na korist.
Rečenica: ”rana za ranu, masnica za masnicu” (Izl 21, 25) utjelovljuje ideje koje su suprotne zdravomu razumu. Kako možemo tako nešto odrediti? Jedna osoba može umrijeti od rane, dok druga od iste može ozdraviti. Kako možemo procijeniti je li to isto?
Kako možemo izvaditi oko osobi s jednim okom kako bismo izvršili pravicu za osobu s dva oka, kada bi prvospomenuti bio potpuno slijep, dok drugi još uvijek ima jedno oko? Tora uči: kakvu je povredu nanio čovjeku, tako će mu se učiniti. Kakve još ima potrebe raspravljati o tim pojedinostima kada smo upravo naveli nužnost tradicije, istinoljubivosti, uzvišenosti i vjerske revnosti tradicionalista?[xxvii]
Uistinu, kada će priprost čovjek biti kažnjen [činom odmazde, op.a.] nakon što nanese ozljedu predsjedniku [visoko rangiranoj osobi, op.a.]? To može biti opravdano, no to ne može biti opravdano u suprotnome slučaju. Jer učiniti istu stvar predsjedniku nije nanošenje jednake štete, budući su oni po statusu vrlo različiti pa doslovno i jednako kažnjavanje neće biti moguće. Pokatkad je kazna veća od stvarne štete, kao u slučaju kada Kohen [svećenik u Hramu, op.a.] udari Izraelca po uhu, a kada bismo mi po uhu udarili Kohena, onesposobili bismo ga za službu u Hramu [budući da je temeljni uvjet da Kohen služi u Hramu to da mu tijelo bude savršeno, bez ikakve mane] pa je to daleko veća šteta…[xxix]
Gaon iz Vilne rabi kabalističko tumačenje koje se temelji na specifičnome načinu na koji se slova pojavljuju u Tori.
Glede izraza ”Oko za oko” židovski su učenjaci primili tradiciju kako je to pitanje financijske prirode, no može se reći da i u tekstu postoji nagovještaj koji podupire ovo financijsko tumačenje. Kada bi se radilo doslovno o oku, trebalo bi reći ”ajin bead ajin” (bead = za), no rečeno je ”ajin tahat ajin’’ (tahat = pod/umjesto) kako bi se podučilo čitatelja da treba pogledati slova koja se nalaze ispod riječi ajin (oko). Ukoliko se pažljivo pogleda, slova riječi ajin su: ע ,י,נ, a ispod (prije) tih slova naći će se ס,כ,פ što su slova riječi כסף koja na hebrejskome znači novac, stoga ako netko nekome ozlijedi oko, on mu za oko treba isplatiti novac.[xxxi]
Nemoguće je iz rečenice ”oko za oko” dokazati da je svrha kažnjavanja nanijeti mu zlo koje zaslužuje, a kroz tradiciju se uči da ”oko za oko” znači financijsku naknadu te su židovski mudraci tako dokazali da ako se kažnjava doslovno [kroz čin odmazde, op.a.], pravda će biti manjkava.
Međutim, to je moguće jednostavno dokazati iz teksta, budući da je prije negoli je rečeno ”oko za oko” Tora već donijela presudu o financijskoj naknadi za svaku ranu i ozljedu, kao što je rečeno: ”samo mu mora nadoknaditi dangubu i platiti troškove za liječenje”. (Izl 21,19)
Iz toga slijedi da ”oko za oko” otkriva velik element koji se krije iza kaznenoga zakona u Tori: čovjek ima prava samo kada poštuje prava svoga bližnjeg, a šteti svomu pravu kada šteti pravu svoga bližnjeg te ponovo stječe svoje pravo kada dade odštetu svomu bližnjem ili podnese kaznu…[xxxiii]
Zanimljivo je pogledati gledište suvremenoga židovskog filozofa Emmanuela Levinasa u vezi s ovim zanimljivim biblijskim pitanjem. Napisao je kratak i poučan rad u kojem se hvata u koštac s ovim teškim problemom usredotočujući se na odlomak Levitskoga zakonika (Lev 24,17-22).
Nastoji razumjeti proturječje te postavlja pitanje. S jedne strane, Tora postavlja plemenit zahtjev: ”Jednako pravo neka bude u vas za stranca kao za domaćega” (Lev 24, 22.), zagovarajući jedinstvo svih ljudi. Univerzalna poruka glasi: Jedan zakon za sve! To je načelo koje Biblija ponavlja više od pedeset puta. S druge strane, zakonom ”oko za oko” očito ostaje na razini zakona džungle. Kako je to moguće?
Levinas, temeljeći svoj odgovor na Talmudu, donosi sljedeće:
”Oko za oko, zub za zub” – nije načelo metode zastrašivanja; ono nije hladni realizam koji razmišlja samo u pojmovima učinkovitosti, a prezire osjećajnost. […] Takva su nadahnuća strana Bibliji. Ona dolaze iz poganskoga svijeta, dolaze od Machiavellija i Nietzschea. […] Načelo koje je ovdje formulirano na tako okrutan način traži jedino pravicu. Ono integrira društveni poredak u kojem se svaka kazna, koliko god jednostavna bila, donosi isključivo kroz pravnu proceduru.
Naši učenjaci nikada nisu primijenili ovaj zakon onako kako je napisan, čak ga nisu ni razumjeli onako kako stoji napisano. Oni su ga tumačili u svjetlu kojim pulsira čitava Biblija. Ta se interpretativna metoda naziva Talmud.
Talmudski su mudraci utvrdili da je ”oko za oko” cijena u novcu. I nije slučajno da je Tora dodala zakon o financijskoj naknadi kod slučaja ozljeđivanja životinje bližnjega. Ovaj zakon zahtijeva da se iznova pročita odlomak koji se odnosi na tjelesne ozljede. Razmatranje visine naknade za štetu mora nadvladati plemeniti gnjev suca. Nasilje rađa nasiljem. Međutim, mora se učiniti kraj tomu začaranom krugu. Čovjeku nije potrebna samo pravda bez strasti. Potrebna nam je pravda bez krvnika…[xxxv]
Ovo su duboke misli koje je velik filozof iznio zdravom intuicijom i sjajnim osjećajem za izlaganje.
_______________________
[i] V. Babilonski Talmud Megila 3a (Steinsaltzovo izdanje).
[ii] O prijevodu Jonatana sina Uzielova vidi K.D., Židovstvo, str. 511.-512.
[iii] Izl 21, 23-24, Targum Yonatan on the Torah ed. Wertheimer, Jerusalem, 1997. Preveo s aramejskoga K.D.
[iv] O Onkelosovom prijevodu vidi K.D., Židovstvo, str.511.
[v] Izl 21, 23-24, Taj edition, Jerusalem, 1993. (vlastiti prijevod s aramejskog K.D.).
[vi] Vidi Babilonski Talmud Megila 3a.
[vii] Vidi o Mehilta u K.D., Židovstvo, str.503.
[viii] Mechilta Mišpatim, Nezikin 8, Mechilta de-Rabbi Yishmael Horowitz-Rabin edition, 1970. Preveo s aramejskoga K.D
[ix] Mišna – temeljna literatura židovskoga prava usmene Tore; corpus iuris halahe, vidi K.D., Židovstvo str. 512.
[x] Baraita – vidi K.D., Židovstvo str. 515.
[xi] Kako nijedan hrvatski prijevod nije obratio pažnju na razliku između činiti – ”neka mu se učini kako je on učinio” ( Lev. 24, 19) i davati ”tako će mu se dati” ( Lev 24, 20), priložio sam hebrejski tekst:
יט וְאִישׁ, כִּי-יִתֵּן מוּם בַּעֲמִיתוֹ–כַּאֲשֶׁר עָשָׂה, כֵּן יֵעָשֶׂה לּוֹ.
כ שֶׁבֶר, תַּחַת שֶׁבֶר, עַיִן תַּחַת עַיִן, שֵׁן תַּחַת שֵׁן–כַּאֲשֶׁר יִתֵּן מוּם בָּאָדָם, כֵּן יִנָּתֶן בּוֹ.
[xii] Babilonski Talmud Baba Kama 83b – 84a. S aramejskoga preveo K.D.
[xiii] Vidi o Midraš Agada u K.D., Židovstvo, str. 504.
[xiv] Midraš Agada Buber edition, Vienna, 1894, Šemot, Mišpatim 21. S hebrejskoga preveo K.D.
[xv] Seadja Gaon (882.–942.) najvažnija je osoba gaonskoga doba. Prvi se od Srednjovjekovnih babilonskih židovskih učenjaka bavio židovskim temama na znanstveni način. Autor je mnogih knjiga s različitih područja, od filozofije do komentiranja Biblije. Njegovo je najpoznatije djelo Emunot vedeot (Vjerovanja i mišljenja).
[xvi] Karaitski učenjak koji je vodio mnoge rasprave s Rav Seadjom Gaonom. V. Saadia Gaon, his Life and Works, Henry Malter, Philadelphia, The Jewish Publication Society of America, 1921. Str. 47 u bilješci broj 70. navodi: ”Među učenim karaitima, vjerojatno je živio u Egiptu i ondje raspravljao sa Seadjom. Abu-‘l-Surri Ben Zuta, često ga je navodio Abraham Ibn Ezra….“.
[xvii] Saadia Gaon (2004), MiPerushei HaRav Saadia Gaon laMikra (Jerusalem: Mossad HaRav Kook). S hebrejskoga preveo K.D.
[xviii] karaiti – židovska sekta čiji pripadnici, poput saduceja, odbacuju usmenu Toru i vjeruju samo u pisanu Toru, vidi K.D. Židovstvo str. 597, 634-637.
[xix] Vidi K.D. Židovstvo str. 634-637 te ondje bilješku broj 110.
[xx] Avraham ben Meir Ibn Ezra, rabenu, zvani Raaba (Tudela, islamska Španjolska, 1089. – London, 1164.) Znameniti sefardski komentator, pjesnik, hebrejski jezikoslovac, liječnik, astrolog i filozof.
[xxi] Iben Ezra (Lev 24, 19), Jerusalem, 1959, repr. Vienna, 1859. S hebrejskoga preveo K.D.
[xxii] Šelomo Jichaki, rabi, skraćeno: Raši (Troyes, južna Francuska 1040.- Worms, 1105.) Najveći komentator Tanaha, Mišne i Talmuda.
[xxiii] Izl 21, 24., Raši – Jerusalem, 1959, repr. Vienna, 1859. S hebrejskoga preveo K.D.
[xxiv] Moše ben Nahman, rabin, skraćeno: Ramban, poznat i kao Nahmanid (Gerona, Španjolska 1194.- Izrael 1270.) – Znameniti rabin svoga doba s velikim znanjem u mnogim područjima znanosti, filozofije, jezika i medicine. Živio je u doba Majmonida.
[xxv] Rabi Moše ben Nahman – Nahmanides, Rambanov komentar, Jerusalem, 1959, repr. Vienna, 1859, Izl 21, 22. S hebrejskoga preveo K.D.
[xxvi] Halevi, rabi Jehuda; skraćeno: Rihal (Španjolska 1080.- Egipat, 1140.); učenik rabi Jichaka Alfasija-Rifa. Jedan od najvažnijih židovskih filozofa.
[xxvii] Kuzari; Zifrinowitz edition, Warsaw, 1930. III dio, 46-47. S hebrejskoga preveo K.D.
[xxviii] Isaac ben Moses Arama (oko 1420. – 1494.) je bio španjolski rabin i pisac, talmudist i filozof. Nakon protjerivanja Židova 1492. godine, Arama se nastanio u Napulju, gdje je i umro 1494.
[xxix] R. Yizhak Arama, Akedat Yitzhak, Pressburg, 1849. Shemot 21, 24. S hebrejskoga preveo K.D.
[xxx] Gaon iz Vilne – Gra (Gera) (1720.-1798.) Punim imenom: Hagaon rabi Elijahu mi-Vilna (iz Vilniusa).
[xxxi] Kol Eliyahu (Mišpatim), Gaon iz Vilne, Vilnius, 1931. S hebrejskoga preveo K.D.
[xxxii] Hirsch, Samson Rafael (hebr.: rabi Šimšon Refael Hirš, skraćeno: Rašar Hirš; 1808.-1888.) Bio je vođa njemačkih ortodoksnih Židova u 19. stoljeću, pokrajinski rabin (Landesrabbiner) u Oldenburgu i Moravskoj.
[xxxiii] Samson Raphael Hirsch, The Pentateuch – with Translation and Commentary, Judaica Press, 1962. (Izl 21,24) S hebrejskoga preveo K.D.
[xxxiv] Emmanuel Levinas (1905., Litva – 1995., Francuska).
[xxxv] E. Levinas, ”La loi du talion”, u: Difficile Liberte, Ed. Albin Michel, Paris, 1976, str. 194-196. S francuskoga preveo K.D.
(Nastavlja se).