Kako čitati biblijski izraz ”Oko za oko” (4)

Kotel DaDon

(Opaska uredništva: U ovom se feljtonu analizira hrvatski prijevod poznatoga bibilijskog izraza ”oko za oko”. Rad rabina Kotela DaDona pokazuje da se značenje ovoga ”simbola okrutnosti” mora protumačiti u smislu financijske kompenzacije, a ne odmazde ”lex talionis”. Često je razumijevanje sadržaja ovoga teksta, u skladu s većinom hrvatskih prijevoda i prijevoda na druge jezike, potreba odmazde. Rad pomno razmatra značenje ključnih riječi izreke na drugim mjestima u Bibliji te iz brojnih židovskih izvora kroz povijest dokazuje, kako gramatički tako i logički, da značenje teksta mora biti financijska kompenzacija. Bilo koje drugo objašnjenje došlo bi u izravan sukob s nekim od temelja judaizma poput principa ”jednoga zakona za sve’’ ili pravičnosti. Autor također nastoji istražiti što je moglo navesti hrvatske prevoditelje, a tako i druge prevoditelje, da izraz prevedu u smislu odmazde).

4. ”A novac pribavlja sve” (Prop 10,19)?

Smisao onoga što je gore navedeno nije da pisana Tora uspostavlja idealno kažnjavanje, ali ne zahtijeva stvarnu primjenu (možda zbog rizika povezanih s time, budući da branjenik može preminuti za vrijeme izvršavanja kazne, kao što Talmud kaže: ”’Oko za oko’ i ‘život za život’ – ali ne oko i život za oko” (Baba Kama 84a), dok Usmena Tora određuje način izvršenja kazne.

Usmena tradicija izražava činjenicu da tkogod prouzroči da njegov bližnji ostane bez nekog organa ”zaslužuje da i sam ostane bez toga istog organa”. Ovo se lako može pomisliti na temelju Majmonidovih riječi:

U ovom se feljtonu analizira hrvatski prijevod poznatoga bibilijskog izraza ”oko za oko”. Rad rabina Kotela DaDona pokazuje da se značenje ovoga ”simbola okrutnosti” mora protumačiti u smislu financijske kompenzacije, a ne odmazde ”lex talionis”

Osoba koja nanese štetu imovini bližnjega ne može se uspoređivati s onim koji nanese ozljedu njegovoj fizičkoj osobi. Kada osoba koja nanese štetu imovini svog bližnjega plati što mu je dužna platiti, ona dobiva izmirenje..

Nasuprot tomu, kada osoba nanese štetu fizičkom tijelu bližnjeg, isplata pet procjena [Pet glavnih kategorija štete koje mora isplatiti svom bližnjem: štetu, bol, liječenje, sjedenje (to jest, gubitak zarade) i sram, op.a.] nije samo po sebi dovoljno da izazove izmirenje.

Čak i da osoba koja je izazvala ozljedu prinese kao žrtvu sve ovnove Nevajota (v. Izaija 60,7), ona ne može ostvariti izmirenje, niti je njezin grijeh oprošten sve dok ne zatraži osobu koja je ozlijeđena da joj oprosti.1

Ovo pokazuje da protiv osobe koja nanese štetu svomu bližnjem postoji jedino građanska parnica; plaćanje naknade nije izmirenje za nepravdu koja je počinjena te ona i nadalje snosi odgovornost, ne kao u uobičajenoj građanskoj parnici.

_________________

1. Majmonid (Jad Ha-Hazaka/ Mišne Tora – MIT) Nezikin. Frankel, Jeruzalem, Bnei-Brak, 1982. Hilkhot Hovel uMazik 5,9. S hebrejskoga preveo K.D.

(Nastavlja se).