autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Tko to izaziva Plenkovića?

AUTOR: Branko Mijić / 21.09.2016.

Branko Mijić

Stvarno nešto nije u redu s tim SDP-om ili barem to prosječan čovjek ne može razumjeti.

Stranka izgubi izbore koje je morala dobiti lijevom nogom, glavni krivac za povijesni autogol, kapiten, kaže ne bum se više igral s vama, ide se u opoziciju sa samo 39 zastupnika i neizvjesnom sudbinom hoće li se preživjeti i ikada više zaigrati glavnu ulogu, dakle svatko imalo normalan bježi glavom bez obzira od takvog trulog nasljedstva i upitne budućnosti, a za to se radno mjesto već sada otima desetak kandidata!

Kao da se natječu za posao od kojeg se oprašta Sir Alex Ferguson, a ne Zoran Milanović!

Tonino Picula je digao ruku poput nestrpljivog školarca, a da nije ni stigao do Zagreba vičući “mogu ja, mogu ja” još iz Bruxellesa. Ranko Ostojić već kadrira tko će s Iblera morati otići kad on postane Zoka nakon Zoke, a ni mlađahni Osječanin Domagoj Hajduković nije časio časa zauzevši stazu broj tri.

Aleksandra Kolarić dala bi sve da može u osvetničku misiju kontra Milanovića, samo ima “mali problem”, on ju je izbacio iz članstva SDP-a. I Vesna Škulić, inače prva saborska zastupnica s invaliditetom, nakon konzultacija s kolegama na društvenim mrežama, za N1 je najavila: ”Ja sam buduća predsjednica SDP-a”.

Zašto su čekali da ode Zoran Milanović kako bi shvatili kako su oni sposobni učiniti to što njemu nije pošlo za rukom? Ako je razlog tome strah od njega, kako će se suprotstaviti znatno opasnijem Andreju Plenkoviću kada za njima podvikne: Bu!

Vrlo je izvjesno da će jedan od najozbiljnijih kandidata biti i bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić koji je time naljutio Milanovića, okupljajući oko sebe stranačke senatore, a spominju se i imena Davora Bernardića i Rajka Ostojića, možda i Joška Klisovića…

Prava inflacija kandidata, a da izbori nisu ni raspisani, pa još uvijek ima šanse da SDP završi sto posto demokratski i Milanovićevog nasljednika izabere principom ”jedan član, jedan predsjednički kandidat”. Upravo u aktualnom “neka cvjeta tisuću kandidata” krije se ta SDP-ova “kvaka 22”.

Naime, prije samo pet mjeseci nitko od onih koji sada sebe vide i smatraju sposobnim da budu predsjednici SDP-a nije javno istaknuo takvu ambiciju, ili barem glasno rekao da ga netko čuje kako “stranka ne smije biti talac jednog čovjeka”.

Od oponenata Zorana Milanovića samo se Zlatko Komadina usudio izaći mu na megdan, dok su svi ostali, uključujući i budućeg predsjednika stranke, mudro šutjeli mudro procjenjujući da nemajući šanse i mučki puštajući kolegu da izgori čuvajući svoje pozicije na izbornim listama i eventualna ministarska mjesta.

Prava inflacija kandidata, a da izbori nisu ni raspisani, pa još uvijek ima šanse da SDP završi sto posto demokratski i Milanovićevog nasljednika izabere principom ”jedan član, jedan predsjednički kandidat”

Što se to u međuvremenu dogodilo, što se promijenilo, ne sa Zoranom Milanovićem koji je izgubio izbore i abdicirao, nego s njima koji sada žarko žele postati njegovim nasljednicima?

Kako su sada to oni postali pametniji, sposobniji i kvalificiraniji voditi SDP do izborne pobjede, a to nisu bili ili se takvima nisu smatrali 2. travnja 2016. godine?

Zašto se nisu usudili tada govoriti to što sada govore, iznijeti svoje besprijekorne biografije, fenomenalne ideje i vizije socijaldemokracije te samo 162 dana kasnije, 11. rujna, napraviti čudo, vratiti SDP na vlast i postati premijeri?

Zašto su čekali da ode Zoran Milanović kako bi shvatili kako su oni sposobni učiniti to što njemu nije pošlo za rukom?

Ako je razlog tome strah od njega, kako će se suprotstaviti znatno opasnijem Andreju Plenkoviću kada za njima podvikne: Bu!

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: