Od novog mandatara ne treba ništa očekivati

Nazvao je čitatelj i pita zašto opet ne prognoziram što mora raditi novi mandatar kao što sam to pisao 30. prosinca 2015. u tekstu pod naslovom ”Koje reformske zahvate mora provoditi Orešković”?

Dosad nisam reagirao jer sam mislio da je svima jasno da se unatoč održanim izborima zapravo ništa nije promijenilo i da prognozirano što mora raditi Tihomir Oreškovića vrijedi i za novog mandatara.

Da, svejedno je hoće li novi mandatar biti Andrej Plenković, Zdravko Marić ili možda netko treći. Ma tko bio novi mandatar, morat će djelovati prema naputcima izvana. Prostor za reformske zahvate je u Hrvatskoj u velikoj mjeri unaprijed izvana uvjetovan, odnosno ”zadan”.

Podsjećam, prosinca 2015. pisao sam da ”mandatar mora reformskim zahvatima zaštititi međunarodne kreditne vjerovnike i globalni svjetski ekonomski poredak od negativnog utjecaja potpunog ekonomskog kolapsa (bankrota) Republike Hrvatske”.

To je ostao zadatak koji u bitnom određuje moguće reformske domete i sadašnjem mandataru, ma tko to bio.

Svejedno je hoće li novi mandatar biti Andrej Plenković, Zdravko Marić ili možda netko treći. Ma tko bio novi mandatar, morat će djelovati prema naputcima izvana. Prostor za reformske zahvate u Hrvatskoj je u velikoj mjeri unaprijed izvana uvjetovan, odnosno ”zadan” 

Još iz prve Vlade u samostalnoj Hrvatskoj, onoj premijera Stjepana Mesića, ”najureni” su domaći ekonomisti (ministri Mate Babić, Stjepan Zdunić, Dražen Kalogjera i Zdravko Mršić) i odlučeno je da se umjesto poticanja ekonomskog razvoja na osnovi predloženih reformi domaće slobodne ekonomske misli započne s primjenom ”globalnog modela tržišnih reformi MMF-a i Svjetske banke preslikanim iz Čilea”.

Uzalud su tada bila upozorenja da domaći ekonomisti poznaju ekonomsku situaciju u postsocijalističkim europskim tranzicijskim zemljama bolje od stručnjaka iz MMF-a i Svjetske banke i da bi se u znatno većoj mjeri moralo uvažavati gospodarske, institucionalne, političke i ostale okvire u svakoj zemlji posebno.

I dok su u većini europskih postsocijalističkih tranzicijskih zemalja suočivši se sa negativnim posljedicama primjene ”globalnog modela tržišnih reformi preslikanim iz Čilea” reagirali promjenom modela ekonomskih reformi, u Hrvatskoj se i danas poslušno provode mjere međunarodnih ekonomskih središta: WTO-a, MMF-a, Svjetske banke, EU, itd.

Dosljedno su gušeni svi prijedlozi domaće slobodne ekonomske misli o poticanju vlastitog gospodarskog razvoja, prekomjernim zaduživanjem ubrzavana je potrošnja uglavnom uvoznih dobara, prihodi od gospodarenja prirodnim bogatstvima su iz državnog proračuna preusmjereni izvan Hrvatske u dividende globalnih korporacija, rasla je stopa nezaposlenosti i Hrvatska je zbog svega toga suočena sa smanjivanjem stanovništva.

Ponovimo, Hrvatska je u međuvremenu postala i nepodnošljiv (financijski) teret svojim inovjerovnicima, jer više nije u stanju otplaćivati ni kamate, a kamoli glavnice inokredita.

I novi mandatar mora ”svoditi javnu potrošnju u realne okvire”, odnosno značajno smanjivati financiranje mirovinske i zdravstvene zaštite, obrazovanja, znanosti, kulture i ostalih javnih potreba u bankrotiranoj Republici Hrvatskoj, te pojačati iskorištavanje prirodnog bogatstva i svih ostalih javnih resursa radi ubrzavanja otplate međunarodnih kredita

Nisu to, dakle, ”rezultati” pogrešne ekonomske politike isključivo hrvatskih vlada, jer takvih samostalnih ekonomskih politika vlada u proteklih 28 godina uglavnom nije ni bilo, nego su to ”rezultati” izvana nametnutih pogrešnih ekonomskih politika koje su marionetske vlade u Hrvatskoj poslušno provodile (i samo zbog te poslušnosti bi trebale snositi odgovornost).

Unatoč svemu, statistički se nakon više godina službeno iskazuje blagi rast BDP-a (2 posto).

Odmah treba upozoriti da taj rast nije rezultat ekonomskih politika prijašnjih ni sadašnjih hrvatskih marionetskih vlada, nego je to (ako je zaista ostvareno) posljedica utjecaja kretanja u međunarodnom ekonomskom okruženju.

Taj u biti zanemarivo mali rast, međutim, već služi domaćim korisnicima proračunskog novca za nove zahtjeve: ”jer Hrvatska je, navodno, izašla iz recesije” (tako je, primjerice, Zlatko Mateša iz Hrvatskog olimpijskog odbora obrazložio zahtjev za povišenje naknada hrvatskim olimpijcima).

Za dosadašnje pogrešne ekonomske politike nisu odgovorne domaće političke stranke, jer domaćih samostalnih ekonomskih politika u proteklih 28 godina uglavnom nije ni bilo, nego su loši ”rezultati” posljedica izvana nametnutih ekonomskih politika koje su marionetske vlade u Hrvatskoj poslušno provodile

To je najava da će tzv. lobiranja za povišenja proračunskih dotacija iscrpljivati budućeg mandatara i buduće ekonomski marionetske vlade.

S obzirom na to da ni jedna politička stranka u Hrvatskoj nije osposobljena za upravljanje zemljom u bankrotu, kao što na ovim prijevremenim izborima 11. ovog mjeseca nije moglo biti izabrano ništa što nije bilo moguće izabrati već na prethodnim izborima održanim prosinca prošle godine, ne treba ni očekivati ništa novo u odnosu na dosadašnje izvana nametnute promašene ekonomske reforme.

Stoga ponovimo: treba očekivati reforme usmjerene na osposobljavanje Hrvatske za otplatu međunarodnih kredita i najnužnije investicije u razvoj projekata od čijih profita bi se mogli brže otplaćivati inokrediti, uz istodobno nastavljanje smanjenja troškova javne zdravstvene i mirovinske zaštite, obrazovanja, kulture, itd.

Mali su izgledi za značajniji reformski investicijski ciklus kojim bi se u Hrvatskoj potaknuo cjelokupni gospodarski razvoj i stvaranje novih izvora viška vrijednosti te preusmjeravanje dijela prihoda od gospodarenja prirodnim resursima iz dividendi globalnih korporacija nazad u državni proračun radi poticanja domaćeg ekonomskog razvoja kako bi se prevladali novokolonijalni vjerovničko-dužnički odnosi, naravno, uz refinanciranje kreditnih obaveza.

S obzirom na to da ni jedna politička stranka u Hrvatskoj nije osposobljena za upravljanje zemljom u bankrotu, kao što na ovim prijevremenim izborima 11. ovog mjeseca nije moglo biti izabrano ništa što nije bilo moguće izabrati već na prethodnim izborima održanim prosinca prošle godine, ne treba ni očekivati ništa novo u odnosu na dosadašnje izvana nametnute promašene ekonomske reforme

Izgledniji je suprotni reformski smjer, tzv. svođenje javne potrošnje u realne okvire, odnosno značajno smanjivanje financiranja mirovinske i zdravstvene zaštite, obrazovanja, znanosti, kulture i ostalih javnih potreba u bankrotiranoj Republici Hrvatskoj te pojačano iskorištavanje prirodnog bogatstva i svih ostalih resursa radi ubrzavanja otplate međunarodnih kredita.

I tako gotovo nema razlika u prognoziranju reformi koje se mogu očekivati od novog mandatara u odnosu na prognoze reformskih zahvata Tihomira Oreškovića, ”uspješnog kemijskog (farmaceutskog) menadžera iz Kanade”.

Suprotno svim iluzijama, ni prijevremeni izbori održani 11. ovog mjeseca neće donijeti ništa drukčije od dosadašnjih izrazito loših; Hrvatska će i dalje ostati zemlja bez vlastitog ekonomskog razvoja.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora