Katolici nemaju hrama, imaju državu

Brže od trgovačkih molova diljem Hrvatske niču molitvena mjesta. Iz tradicionalnih hramova Božjih sele se na livade, parkove (čitaj: Trnjanska Savica) ili pred bolnice. Agresivniji su od reklama za uloške ili deterdžente. Kad bolje promislim, i HTV, koju financiramo svi mi, jedna je velika molitvena zajednica.

Vrište i sa društvenih mreža potpomognuti svojim vjernim potrošačima koji fanatično dijele srcedrapateljne postove, poruke, kičaste vjerske sličice koje su se do jučer mogle vidjeti samo po seoskim kućama ponad kreveta u spavaćim sobama djedova i baka tik uz retuširane, crno-bijele fotografije s vjenčanja – znate one sa stručkom ružmarina i pupoljkom na reveru – smještene uvijek u ravnini s raspelom sa sajma i fotografijom Majke Božje s čedom u naručju.

Kršćani nemaju hrama! Neki od njih, nažalost, ni srama!

Agresivnošću neviđenom od križarskih ratova propagiraju samo i isključivo svoj pogled na svijet. Posreduju, izviru odasvud nudeći ruku spasiteljicu nama posrnulima.

Agresivniji su od reklama za uloške ili deterdžente. Kad bolje promislim, i HTV, koju financiramo svi mi, jedna je velika molitvena zajednica. Vrište i sa društvenih mreža potpomognuti svojim vjernim potrošačima koji fanatično dijele srcedrapateljne postove, poruke, kičaste vjerske sličice koje su se do jučer mogle vidjeti samo po seoskim kućama ponad kreveta u spavaćim sobama djedova i baka tik uz retuširane, crno-bijele fotografije s vjenčanja (…) Kršćani nemaju hrama! Neki od njih, nažalost, ni srama!

Spasiteljsko posredovanje u 21.stoljeću nije isključiva dužnost crkvenjaka, svećenika, redovnika, časnih sestara, već sve više vrhunskih sportaša koji se križaju pred milijunskim gledateljstvom, agitiraju i govore po svetištima, Crkvi poklanjaju i ostavljaju ono što im je najsvetije – medalje sugerirajući kako su za njihovo dobivanje manje zaslužni osobni talent, bol i znoj, a znatno više Svevišnji.

Svi su dobro došli u toj masovnoj propagandnoj akciji klerikalizacije društva. Posrnule starlete i zvijezde reality showova koje su uz pomoć Crkve pronašle ispravan put, put braka i obiteljske sreće, bivše časne sestre spretno instalirane u politiku i zamaskirane brakom, make upom, kostimićima pastelnih boja u kojima izgledaju poput svih, liječnici koji su partijske knjižice praktično zamijenili prigovorom savjesti i nedjeljnim misama ili krštenjem već punoljetne djece.

Javno su svi oni tradicionalisti, konzervativci i demokršćani. Tajno nam dio njih već četvrt stoljeća laže, vara nas, krade. Korumpira i ljubi izvan braka, a oni koji ih oltarima pripuštaju sve im praštaju. Ne moraju izmoliti ni tri Zdravo Marije pred spavanje.

I dok Moćna Djevica vjeroučiteljima ako se kojim čudom zaljube i rastanu namah uzima posao bez mogućnosti da ih ijedan svjetovni sud vrati na rad, moćnim političkim propagatorima nekim čudom sve se prašta i zaboravlja.

Njihovo je carstvo nebesko na zemlji, Crkvi ne smeta što je kupljeno novcem sumnjiva porijekla, stečeno lažju i korupcijom. Brakom u crkvi i kad se rastanu od prve žene i zdušnim propagiranjem života koji sami ne žive u medijima vraćaju dug. Ni hrama, ni srama, tek licemjerja na tone!

Kolika je količina farizejstva potrebna, koliko slijep na moćnike trebaš biti da bi tisućljećima opstao namećući neukima i manje moćnima stalni osjećaj krivnje?

Svi su dobro došli u masovnoj propagandnoj akciji klerikalizacije društva. Posrnule starlete i zvijezde reality showova koje su uz pomoć Crkve pronašle ispravan put, put braka i obiteljske sreće, bivše časne sestre spretno instalirane u politiku i zamaskirane brakom, make upom, kostimićima pastelnih boja u kojima izgledaju poput svih, liječnici koji su partijske knjižice praktično zamijenili prigovorom savjesti i nedjeljnim misama ili krštenjem već punoljetne djece

Bez sumnje mnogo.

Kriv si ako ne vjeruješ. Kriv si ako vjeruješ, ali ne slijediš slijepo nauk vjere. Kriv si ako ne produciraš nove vjernike potrebne za opstanak novih crkvenih slijepaca i farizeja.

Ma kriv si već time što si živ.

Koprcaju se dnevno u njihovoj odavno bačenoj i dobro raspoređenoj mreži i nevjernici i vjernici koji ne čine dovoljno da se “njihova stvar” neprestance širi. Time da su vjernici potpisali “dug” koji se neprestance obnavlja prijetnjom ovrhom na onom drugom, vječnom svijetu koji se smiješi samo urednim platišama i upornim propagatorima vjere.

Lojalnost, pogađate, valja kontinuirano renovirati i dokazivati. Najbolje na nesmiljenom privlačenju ateista s grižnjom savjesti zbog odgoja, roditelja, prošlosti, različitosti. Bombardira ih se prvo čuđenjem (Hrvat si, a nisi katolik – kako to?), pa onda propagandom (Razmisli bolje i tvoj je odgoj kršćanski, pa zar te nisu učili da ljubiš bližnjega, ne lažeš, ne kradeš, zašto to i ne formaliziraš, ne razumijem?) do zasipanja tvojih mailova, profila i zidova banalnim, kičastim i do boli patetičnim vjerskom sadržajem.

Zna zbilja biti naporna ta neprestana obnova lojalnosti, za koju očito nisu dovoljni sakramenti dobiveni u crkvama iz predgrađa i a prisustvovanje i križanje na misama za blagdane.

Svećenike, i novinare da to zabilježe, valja pozivati da blagoslove sve novostvoreno i obnovljeno – od prodajnih prostora do učionica, bolnica i domova.

No i kad ste dokazano, objavljeno lojalni, kad vi, djeca, suprug, svojta posjećujete svaku nedjelju obližnju crkvu, obilato punite škrabicu, kad ste barem jednu do dvije nepopravljive obiteljske komunjare na posljednjem popisu stanovništva prisilili da se deklariraju kao rimokatolici i pridonesu tome da Hrvatska uskoro bude sto posto katolička, jedini ovlašteni za vaš vjernički certifikat ne bivaju zadovoljni.

Prvo svu rođenu djecu na vjeronauk pod izlikom da ih ne izdvajate, izolirate, činite različitom jer samo tako će nam uskoro svi doktori davati prigovor savjesti i to ne samo na pobačaj već i na umjetnu oplodnju, uzimanje i presađivanje organa i tko zna što sutra

Hoće još!

Hoće livade, parkove, trgove za svoje hramove. Hoće još i još neželjene, gladne, neobrazovane djece što će utjehu čitav život tražiti u carstvu nebeskom tješeći se pritom da tamo neće susretati ove koji su kupili crkveni razvod i oslobođenje od grijeha. Znaju oni, rekao im je velečasni ili vjeroučiteljica, kako će se prije deva provući kroz ušicu igle nego što će “potfutrani” u raj.

I zato to još nije sve kao što se deru, vrište oni kreštavi, iritantni glasovi u reklamama za noževe, steznike, ortopedske cipele… Ne zavaravajte se – metode su iste, samo su glasovi topliji i tiši.

Prvo svu rođenu djecu na vjeronauk pod izlikom da ih ne izdvajate, izolirate, činite različitom jer samo tako će nam uskoro svi doktori davati prigovor savjesti i to ne samo na pobačaj, već i na umjetnu oplodnju, uzimanje i presađivanje organa i tko zna što sutra.

Danas još uvijek neki vrdaju, izvlače se na socijalistički zakon i zato valja pred rodilišta dovući hram. Kršćani nemaju hrama, dobar je i ulaz na ginekologiju.

Mora se osigurati da žene više nikad samostalno ne odlučuju o svom tijelu i reproduktivnim funkcijama, da ih ubije grižnja savjesti, krivnja i od pomisli na pobačaj pa makar bile siromašne, silovane, nezaposlene, bolesne…

Danas još uvijek neki vrdaju, izvlače se na socijalistički zakon i zato valja pred rodilišta dovući hram. Kršćani nemaju hrama – dobar je i ulaz na ginekologiju

I zbilja, dio njih nema hrama, ali ni srama. Lani su mantrali danima u krugu KBC-a Rijeka pred rodilištem; možda su još tamo, ne znam.

Krugovi se šire. Prekjučer su u krugu vukovarske bolnice mrmljali “molitvu za život” nakon što su na Faceu javno obznanili kako jedna žena kani abortirati.

Tko im je to rekao, pitate se? Pa vjerojatno netko tko svoju lojalnost dokazuje prigovorom savjesti jer zna da je dovoljno reći da si rimokatolik, pa da te ni jedan sud ne osudi za zadiranje u privatnost i intimu te jadne žene.

Ja se pak pitam kako to da u nas za svaki javni skup moraš proći proceduru i dobiti dozvolu, a za ove tzv. molitvene ti papir ne treba. Dovoljni su krunica, križ i poznat odgovor “Hram je tamo gdje moliš”. Pogađate, to još nije sve – Vukovar je tek početak.

Čitava Hrvatska, s ovakvom nepostojećom oporbom koja puna straha šapće o sekularnoj državi, mogla bi po uzoru na HTV uskoro biti jedna velika, unisona molitvena zajednica. Katolici nemaju hrama, imaju državu, uskoro vjerodostojno katoličku!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora