Crkva već uvelike radi na raskidu Vatikanskih ugovora

Odmah da kažem kako ovoj temi ne pristupam kao pravnik, jer mi to nije struka, niti to smatram presudnim kad raspravljamo o Vatikanskim ugovorima. Više bih tome pristupio kao etičar-političar raspravljajući o tome koliko je realno očekivati da bi jedna mala i dosta katolički usmjerena zemlja poput Hrvatske mogla raskinuti ugovore s crkvenom državom čiju je političku snagu teško precijeniti.

Činjenica radi treba spomenuti da se radi o četiri ugovora, koji su sklopljeni između Hrvatske i Svete Stolice u razdoblju od siječnja 1997. do prosinca 1998.

Ugovori su nadnacionalni, što znači da su u određenom smislu jači i od Ustava Republike Hrvatske. Ako bi netko tražio koje bi političko sredstvo moglo dovesti do raskida ugovora, onda bi – i ja tu nisam prvi koji to kaže – prvo i glavno oružje bio referendum s pitanjem Jeste li za raskid Vatikanskih ugovora?

I, naravno, na samu takvu ideju mnogi će se odmah ohladiti, jer se prilično jasno i iz statističkih podataka i iz sadašnjeg omjera političkih snaga (pokazanih na ovim izborima) može naslutiti kako bi izgledao taj rezultat.

Da ne spominjem isto tako lako provjerljivu činjenicu koliko je malo onih koji se otvoreno zalažu za raskid – u najboljim danima mogli su okupiti tek tisuću ljudi na prosvjedu. Stoga će mnogi realisti jednostavno reći kako je prilično uzaludno očekivati ikakav ozbiljniji pomak po tom pitanju.

Za početak napravite popis najpoznatijih zagovornika Crkve i razmislite biste li ikada, recimo, njima povjerili neku reklamnu kampanju. Biste li se usudili uzeti neke od tih faca što nam drže predavanja o moralu, seksualnosti, smislu života i sličnome da vam reklamiraju, primjerice, pastu za zube, ili jestivo ulje ili novu kolekciju muškog rublja?

A ja, ako me pitate, ne spadam u sanjare.

Moje dosadašnje životno iskustvo i ozbiljnost situacije u kojoj se ova zemlja nalazi jednostavno mi ne dopušta da si dopustim sanjarenje.

Dakle, da dopunim svoju prvu rečenicu: ovoj temi ne pristupam ni kao pravnik ni kao sanjar. Svejedno, ostajem u uvjerenju da je Vatikanske ugovore ne samo potrebno nego i moguće raskinuti.

Prvo, da pitam realiste – da je ovo Irska 1996. godine i da se zalažem za legalizaciju gay brakova, biste li mi hladne glave jednostavno rekli kako tražim nemoguće? Jer tek godinu dana ranije Irska je referendumom omogućila rastavu braka (da, prije je ona bila zabranjena Ustavom). Očekivati u takvoj zemlji mogućnost istospolnih brakova bilo je ravno maštanju o letu u drugu galaksiju.

No, kao što iz povijesti već i sami znate – dvadeset godina nakon referenduma o rastavi braka Irci su iskoristili isto demokratsko sredstvo kako bi omogućili i sklapanje homoseksualnih brakova.

I o tome su dosta pisali mediji, a zanimljivo je da se praktički svuda provlačila ista misao – Irci su tako odlučili jer im se, ukratko rečeno, smučila Katolička crkva.

Doduše, Crkvu u Irskoj su potresali pedofilski skandali, na površinu su isplivala i brojna zlostavljanja koja je Crkva sebi desetljećima (ako ne i duže) dopuštala i javno mnijenje se radikalno promijenilo.

Analogija Hrvatske i Irske nije, naravno, u svim detaljima ista – između ostalog, Katoličku crkvu u Hrvatskoj ne potresaju skandali takve vrste i zato što su svećenici, između ostalog, u vrijeme komunizma morali jako paziti na svoje ponašanje.

No, u jednoj suštinskoj stvari i Crkva na ovim prostorima uporno ponavlja pogrešku svojih irskih kolega – navalice se pokušavaju smučiti svakom pametnom čovjeku.

Za početak napravite popis najpoznatijih zagovornika Crkve i razmislite biste li ikada, recimo, njima povjerili neku reklamnu kampanju. Biste li se usudili uzeti neke od tih faca što nam drže predavanja o moralu, seksualnosti, smislu života i sličnome da vam reklamiraju, primjerice, pastu za zube, ili jestivo ulje ili novu kolekciju muškog rublja?

Crkvu u Irskoj su potresali pedofilski skandali, na površinu su isplivala i brojna zlostavljanja koja je Crkva sebi desetljećima (ako ne i duže) dopuštala i javno mnijenje se radikalno promijenilo. Analogija Hrvatske i Irske nije, naravno, u svim detaljima ista – između ostalog, Katoličku crkvu u Hrvatskoj ne potresaju skandali takve vrste i zato što su svećenici, između ostalog, u vrijeme komunizma morali jako paziti na svoje ponašanje

Bojim se da bi nakon kampanje kojom bi prvi ešalon Katoličke crkve u RH – biskupi, svećenici i razni aktivisti na čije me ispisivanje imena trenutačno ništa ne može natjerati – pokušao uvjeriti ljude da kupe specijalno dizajnirane muške gaće veći dio običnih ljudi radije odlučio hodati okolo gologuz nego na sebe staviti rublje koje preporučuju ti istaknuti katolici.

Možete me sad nazvati i zajedljivim i neukusnim (ide meni i to kad ustreba), ali mi iskreno recite tko vam je od njih uopće simpatičan?

Dobro, da ne ispadne kako tražim previše od vas, recite mi tko od njih kod vas ne izaziva isti onaj osjećaj koji je Crkva izazvala kod Iraca?

O.K., znam da već tri minute razbijate glavu pokušavajući se prisjetiti barem jednog lica koje biste makar uvjetno nazvali ne-nesimpatičnim i meni je to dovoljno za moj mali (i uspjeli) mentalni eksperiment.

A sjećate li se barem neke izjave ili postupka najutjecajnijih katolika koji je kod vas izazvao odobravanje ili, da opet ne kažete kako tražim previše, barem neko djelomično slaganje?

U redu, opet je prošlo tri minute, a možete, ako treba, utrošiti i tri sata, ali vam ništa neće pasti na pamet.

Za kraj eksperimenta pokušajte navesti tri face u Crkvi i oko nje koje vam se istinski gade. Dobro, to ste napravili u 0,4 sekunde; mogli ste i brže da ste se potrudili.

Znam da će neki katolici reći kako se ja ovdje obraćam striktno onima koji ne vjeruju, no to je vrlo naivan argument. Poznajem dosta katolika, običnih ljudi, koji čak dosta često odlaze na misu i trude se držati crkvenih zapovijedi.

Dakle, ne govorim o onima koji u crkvu svrate samo kad je Božić ili kad je zadušnica za neku njima blisku osobu – nego o ljudima koji spadaju u pretpostavljenih 30% aktivnih katolika (od onih famoznih 85% koji se tako izjašnjavaju). I oni bi ovaj moj ”test” riješili praktički identično kao i moji sekularistički nevjernički istomišljenici.

I kad se radi o meni bliskim sekularistima, ja ih svakako potičem da nastave sa svojom promidžbom čak i kada im na skup dođe šačica ljudi. Ali najveću promidžbu u smjeru raskida Vatikanskih ugovora obavljaju sami crkvenjaci.

I kad se radi o meni bliskim sekularistima, ja ih svakako potičem da nastave sa svojom promidžbom čak i kada im na skup dođe šačica ljudi. Ali najveću promidžbu u smjeru raskida Vatikanskih ugovora obavljaju sami crkvenjaci

Kad god održe političku propovijed i mešetare u zakulisnim igrama naše politike, kad god sve neistomišljenike proglase jugo-komunjarama, kad god održe misu za tamo nekog poglavnika i njegove prirepaše, kad god proglase žene drugotnim bićima, kad god homoseksualce nazovu protuprirodnim, kad god pošalju zagrižene molitelje pred bolnice – i da ne nabrajam dalje na što su ovi umovi sve sposobni – mi smo korak bliže tome da ih prosječan Hrvat otjera k vragu i na onom referendumskom pitanju o raskidu ugovora zaokruži DA.

Ne zaboravimo i HRT koji gomilanjem misa u svom programu pomaže građanima naše zemlje da potraže radost u mijenjanju kanala ili u kakvoj drugoj aktivnosti.

A pomaže i to kad vidimo kako se u Poljskoj Crkva bez problema prometnula u drugu verziju nekoć omražene Komunističke partije, jer nam to jasno govori da ćemo ili putem Irske ili putem Poljske.

Što je nama Hrvatima bliže pokazuju oni mladi koji odlaze na rad u inozemstvo – još nisam čuo da je tko odabrao nama etnički bliske Poljake.

Koliko tim svojim nastupima tjeraju vodu na mlin upravo sekularistima, vodeći ljudi Crkve uopće nisu svjesni.

Trenutačno uživaju u izbornoj pobjedi, u ostvarivanju ”vlasti za koju su se molili” i pojma nemaju gdje će to za koju godinu završiti.

Nemojte im, stoga, ni dati da čitaju ovaj članak; nećemo im valjda otkriti trik koji su sami sebi prodali i svakim danom sve više na njega nasjedaju.

    •  Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
    •  Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
    •  Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
    •  Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
    •  Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
    •  Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
    •  Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
    •  Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
    •  Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
    •  Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

> Svi tekstovi ovog autora