Pripetavanje prijetnjama nacionalnoj sigurnosti

Šef Vlade je iznenađujuće jasno upozorio ministra unutarnjih poslova da kao član Vlade ne smije javnosti govoriti otvoreno o tome što misli o sadašnjem sastavu Ustavnog suda i opomenuo Vlahu Orepića da se ”tako neprimjerenim napadom narušava povjerenje građana u najviše ustavno tijelo države”.

A zašto se ne bi ”narušavalo povjerenje građana u najviše ustavno tijelo države”?

Ustavni sud je u sudskom postupku izgubio upravni spor zbog toga što je sprečavao informacije o uskraćivanju pristupa međunarodnom sudstvu građanima Hrvatske (UsII-121/16-9 od 19. listopada 2016.). Taj spor je Ustavni sud izgubio zbog novinarskog pitanja novinara freelancera koji je u tom sudskom postupku morao zastupati samoga sebe jer nije imao novca ni da plati odvjetnika.

Pitanje je zašto bi građani imali povjerenja u ”najviše ustavno tijelo države” koje gubi sudski spor zbog pravno neukog novinarskog upita?

Unatoč stalnim ”prijetnjama nacionalnoj sigurnosti” u Hrvatskoj se ustrajno biraju ekonomski marionetske vlade čije gospodarske politike su zapravo najveća prijetnja toj famoznoj nacionalnoj sigurnosti

Zašto bi građani imali povjerenja u to ”najviše ustavno tijelo države” kada to tijelo gubi sudski spor pred redovnim sudom zbog toga što krši ljudska prava građanima Hrvatske umjesto da ta prava štiti?

U takav Ustavni sud nemam povjerenja, mislim da u takav Ustavni sud ni građani ne trebaju imati povjerenja, a kao novinar smatram svojom profesionalnom dužnošću da o tome obavijestim javnost.

Ne vidim zbog čega su se to zabrinuli Kolinda Grabar-Kitarović, Andrej Plenković, Vladimir Šeks i ostali. Koliko znam, ministar unutarnjih poslova je izjavio u intervjuu: ”Ovaj sastav Ustavnog suda najveća je prijetnja nacionalnoj sigurnosti Hrvatske”.

Iz policije učestalo dolaze slične izjave. Primjerice, u ovoj kolumni sam 12. srpnja 2016., u tekstu pod naslovom ”20 hrvatskih sudaca predstavljaju sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku”

pisao o tome kako je, navodno, u godišnjem izvještaju Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) ”dostavljenom Predsjednici i Premijeru upozoreno da su ti suci prijetnja nacionalnoj sigurnosti”.

Da podsjetim, radi izbjegavanja prigovora da nisam ništa pitao i ”drugu stranu”, uputio sam tada i novinarsko pitanje Sigurnosno-obavještajnoj agenciji Hrvatske o ”20 hrvatskih sudaca koji predstavljaju sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku”.

I odgovorili su da ”SOA ne komentira medijske napise o sigurnosno-obavještajnim poslovima”.

Ma koliko se Kolinda Grabar Kitarović, Andrej Plenković, Vladimir Šeks i ostali trudili sprečiti informacije o tome,  Ustavni sud je ipak manja prijetnja nacionalnoj sigurnosti od ekonomskih mjera Plenkovićeve vlade i Sabora kao ”poslušnog glasačkog stroja”

Ako policija (SOA) u medijima ne komentira svoje ”sigurnosno-obavještajne poslove”, zašto se pojedine informacije o tim poslovima ipak svjesno i namjerno plasiraju u medije?

Kao neovisni novinar znam koliko je teško doći do kopija dokumenata na kojima u Ministarstvu unutarnjih poslova stave žig ”SLUŽBENA TAJNA VRLO TAJNO”.

Po mojem mišljenju, kada je ”procurilo” u javnost da je 20 hrvatskih sudaca sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku, radilo se o manipulacijama u javnosti motiviranim politikantstvom, a ne stvarnim ”sigurnosno-obavještajnim poslovima”.

Bilo je to vjerojatno samo puko zastrašivanje dijela sudaca koji su svojim (politički?) nepoćudnim odlukama počeli iskazivati preveliku neposlušnost, slično kao i ministar unutarnjih poslova svojim, navodnim, ”neprimjerenim napadom na najviše ustavno tijelo države”.

Uostalom, kao što čitatelji znaju, nakon upozorenja na ”20 hrvatskih sudaca koji predstavljaju sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku” nije se niš’ dogodilo.

Objave da su ovi ili oni ”sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku”, ako nije popraćeno odmah i propisanim konkretnim mjerama, jednostavno ne treba ozbiljno shvaćati. I zbog toga ne treba nasjedati politikantskim manipulacijama pojmom ”prijetnja nacionalnoj sigurnosti”.

Ima li veće prijetnje nacionalnoj sigurnosti od, primjerice, katastrofalne gospodarske politike svih ekonomski marionetskih vlada koje su dovele do toga da su prihodi od eksploatacije prirodnih i rudarskih resursa Republike Hrvatske iz državnog proračuna preusmjereni u ”dividende” globalnih korporacija, da je Hrvatske deindustrijalizirana, da je prevelika nezaposlenost i da se smanjuje stanovništvo, da se provodi nesmiljena redistribucija vlasništva najatraktivnijih nekretnina u Hrvatskoj, da se prekomjerno zadužuje Hrvatsku u inozemstvu, itd.?

Pitanje je zašto bi građani imali povjerenja u ”najviše ustavno tijelo države” koje gubi sudski spor zbog pravno neukog novinarskog upita? Zašto bi građani imali povjerenja u to ”najviše ustavno tijelo države” kada to tijelo gubi sudski spor pred redovnim sudom zbog toga što krši ljudska prava građanima Hrvatske umjesto da ta prava štiti?

Pa unatoč tim stalnim ”prijetnjama nacionalnoj sigurnosti” u Hrvatskoj se ustrajno biraju ekonomski marionetske vlade čije gospodarske politike su zapravo najveća prijetnja toj famoznoj nacionalnoj sigurnosti.

Ma koliko se Kolinda Grabar-Kitarović, Andrej Plenković, Vladimir Šeks i ostali trudili spriječiti informacije o tome, smatram da je Ustavni sud ipak manja prijetnja nacionalnoj sigurnosti od Plenkovićeve Vlade i Sabora kao ”poslušnog glasačkog stroja”.

Unatoč tome, postupajući prema javnom pozivu gospođe Kolinde Grabar-Kitarović, prijavljujem Ustavni sud ”nadležnim institucijama”.

U svojoj upozoravajućoj izjavi ministru unutarnjih poslova da u javnosti ne kritizira Ustavni sud koji je ”jedan od stupova državne vlasti i jamac ustavnosti i poštivanja svih demokratskih vrednota, ljudskih prava i svega ostaloga” Kolinda Grabar-Kitarović je rekla i da svatko tko ima ”bilo kakve druge informacije, kad je riječ o radu Ustavnoga suda ili bilo kojeg od ustavnih sudaca, dužan je o tome obavijestiti nadležne državne institucije, Državno odvjetništvo i Sabor koji bira ustavne suce”.

E, pa evo, imam ”informacije, kad je riječ o radu Ustavnoga suda i ustavnih sudaca” i ovim tekstom kao profesionalni novinar javno obavještavam prije svega javnost, a tek onda i ”nadležne državne institucije, Državno odvjetništvo i Sabor koji bira ustavne suce”, o tome da Ustavni sud krši ljudska prava (umjesto da ih štiti), da sustavno građanima Hrvatske uskraćuje pravo pristupa međunarodnim sudovima, osobito Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, i da sprečava informacije o tome.

Upućujem ”nadležne državne institucije, Državno odvjetništvo i Sabor koji bira ustavne suce” da kliknu ovdje

i pogledaju dokumente provjerene u sudskom postupku kako Ustavni sud krši ljudska prava, uskraćuje građanima Hrvatske pristup međunarodnom sudstvu i o tome sprečava informacije.

Mislim da zbilja nije racionalno toliko proračunskog novca trošiti na rashode ”najvišeg ustavnog tijela države” koje nije u stanju u sudskom sporu (na svojem terenu) nadigrati pravno neukog novinara koji je zastupao sam sebe jer nije imao novca da angažira odvjetnika

Dvije publikacije – prva ”Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu” i novija ”Sprečavanje informacija o uskraćivanju prava pristupa Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu” – sadrže na oko 200 stranica niz dokumenata o tome kako Ustavni sud građanima Hrvatske uskraćuje pravo pristupa međunarodnom sudu i sprečava informacije o tome.

Dosad Ustavni sud, koliko mi je poznato, nije donio ni jednu odluku (presudu) koju isto tako nije mogao donijeti Odjel za ustavna pitanja pri Vrhovnom sudu (s najviše tri prava karijerna suca umjesto ovih ”priučenih”).

Istina je – da je takav odjel formiran pri Vrhovnom sudu, vjerojatno ne bismo imali ništa bolje stanje od ovoga u Ustavnom sudu, ali bi bilo potrebno znatno manje proračunskog novca za financiranje tog odjela pri Vrhovnom sudu nego što se sada troši na rashode tog ”najvišeg ustavnog tijela države” i niz mirovinskih i ostalih (objektivno u većini potpuno nezasluženih) povlastica za ”priučene” ustavne suce.

Mislim da zbilja nije racionalno toliko proračunskog novca trošiti na rashode ”najvišeg ustavnog tijela države” koje nije u stanju u sudskom sporu (na svojem terenu) nadigrati pravno neukog novinara koji je zastupao sam sebe jer nije imao novca da angažira odvjetnika.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora