Podsjećanje na istinu o smrti novinara Hrvoja Mateljića

Novinar Hrvoje Mateljić preminuo je, prema službenom obdukcijskom nalazu, ”nasilnom smrću” 18. prosinca 2008. godine u 21 sat i 40 minuta u Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu.

Istina o stvarnim uzrocima smrti Hrvoja Mateljića, premda je u novinarskoj istrazi precizno utvrđena, dokazana i objavljena, zagurana je ipak ”pod tepih” i zaboravljena.

Podsjećanjem nakon osam godina na namjerno u zaborav zaguranu stvarnu istinu bez opterećenja ”ograničenim istinama” zbog bijega od odštetnih zahtjeva i odgovornosti, nakon što je nastupila pravna zastara, odužuje se novinarski profesionalni dug preminulom kolegi koji je proveo svoj kratki radni vijek obavještavajući javnost o istinitim činjenicama.

Odmah nakon smrti kolege Hrvoja Mateljića započela su ishitrena uvjeravanja kako se sigurno ne radi o liječničkom nemaru ili pogrešci, nego o iznimno rijetkim, ali mogućim komplikacijama tijekom operacije.

Odmah nakon smrti kolege Hrvoja Mateljića započele su ishitrena uvjeravanja kako se sigurno ne radi o liječničkom nemaru ili pogrešci, nego o iznimno rijetkim, ali mogućim komplikacijama tijekom operacije. Moćni liječnički lobi, potpomognut krupnim kapitalom osobito zbog rođačkih veza prvoosumnjičenog liječnika, usporavao je istragu na sve načine

Moćni liječnički lobi, potpomognut krupnim kapitalom zbog rođačkih veza prvoosumnjičenog liječnika, usporavao je istragu na sve načine. Jesu li novinari i mediji u kojima je kolega Hrvoje radio mogli napraviti više u izvješćivanju javnosti od moćnog liječničkog lobija potpomognutog rođačkim krupnim kapitalom?

Novinarsku podozrivost izazivalo je odugovlačenje sa službenom istragom, pa su novinari odlučili provesti ”svoju” neovisnu novinarsku istragu paralelnu sa suviše dugotrajnom službenom istragom.

Državno odvjetništvo je tek nakon dvije i pol godine odugovlačenja očekivano priopćilo da je istraga završena i da se odbacuje kaznena prijava zbog teškog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, jer da je uzrok nasilne smrti Hrvoja Mateljića ”rijetka, ali moguća komplikacija i da nema liječničke pogreške”.

Suprotno Državnom odvjetništvu u priopćenju 17 novinarki i novinara o novinarskoj istrazi o uzrocima smrti kolege Hrvoja Mateljića, objavljenom 7. travnja 2011. godine, objavljeno je da je točno da su indikacija i izbor operacije korektni, ali da je bilo pogrešno zbrinjavanje lezije aorte.

Prema obdukcijskom zapisniku Hrvoje Mateljić umro je ”zbog iskrvarenja iz jatrogene ozljede trbušne aorte”. Ozljeda trbušne aorte nastala je, najvjerojatnije, kada je u laparaskopskoj resekciji želuca Hrvoja Mateljića kirurg ”uvodio optički troakar”.

Rutinski operativni zahvat na želucu Hrvoja Mateljića radi suzbijanja debljine započeo je 18. prosinca 2008. ”u jutarnjim satima” kirurg Miroslav Bekavac Bešlin.

Asistirali su (tada) specijalizant opće kirurgije Marko Rukavina, subspecijalizant abdominalne kirurgije Jakša Filipović Čugura, kirurginja Elizabeta Glavan, te kasnije u Jedinici intenzivnog liječenja kirurzi Mihovil Ivica i Hrvoje Hochstadter.

Državno odvjetništvo je tek nakon dvije i pol godine odugovlačenja očekivano priopćilo da je istraga završena i da se odbacuje kaznena prijava zbog teškog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, jer da je uzrok nasilne smrti Hrvoja Mateljića ”rijetka, ali moguća komplikacija i da nema liječničke pogreške”

Anesteziolog je bio dr. Novotny, a kasnije je iskrvarenje pokušao zaustaviti i dr. Ivo Lovrinčević, specijalist opće i vaskularne kirurgije.

U priopćenju o završenoj novinarskoj istrazi konstatirano je da nema dokaza da je ozljeda trbušne aorte posljedica liječničke pogreške kao što nema dokaza ni da ta ozljeda nije uzrokovana liječničkom pogreškom.

Dvojbe izaziva činjenica da je kod tako krupnih osoba od 165 kg (kao što je bio Hrvoje Mateljić) udaljenost između trbušne stjenke i stražnje trbušne šupljine u kojoj se nalazi i trbušna aorta u pravilu tako velika da se ozljeda tih žila gotovo može isključiti.

U priopćenju 17 novinara, međutim, otkriva se da za vrijeme operacije nije otkriveno otkuda je točno krvarenje, pa je uzrok krvarenja tražen na ”sporednim poprištima” koja su za tako obilno krvarenje bila irelevantna. Umjesto pokušaja saniranja ozljede jatrogene aorte čak triput se pristupilo (neuspješnom) tamponiranju na ”sporednom poprištu”.

U priopćenju 17 novinara je objavljeno: ”Za aortalno krvarenje, koje je prouzročilo smrt, kirurzi su doznali praktično tek iz obdukcijskog zapisnika. A kirurzima je moralo biti jasno da se krvarenje koje je dovelo do takvog progredijentnog šoka kakav je postojao kod pacijenta, ne može zaustaviti tamponadom. Zbog toga se moralo ogoliti aortu, naći mjesto krvarenja i zašiti ga, a ne tri puta ‘na slijepo’ tamponirati”.

Suprotno Državnom odvjetništvu u priopćenju 17 novinarki i novinara o novinarskoj istrazi o uzrocima smrti kolege Hrvoja Mateljića, objavljenom 7. travnja 2011. godine, objavljeno je da je točno da su indikacija i izbor operacije korektni, ali da je bilo pogrešno zbrinjavanje lezije aorte   

I na završetku priopćenja 17 novinara objavljeno je da se ”kompletna medicinska dokumentacija (bolnička dokumentacija, obdukcijski zapisnik, nalazi vještaka, stručno mišljenje Komisije liječničke komore, rješenje zamjenice državne odvjetnice i ostalo), a koju su novinari radi istrage prikupili unatoč nastojanjima da ih se u tome spriječi, pohranjena u Tajništvu Hrvatskog novinarskog društva, pa svatko tko želi može uvidom u dokumente provjeriti navode iz novinarskog priopćenja”.

I time je bila završena novinarska istraga koju su novinari obećali na pokopu svojem kolegi Hrvoju Mateljiću.

No, nakon objavljenih rezultata službene i novinarske istrage nije se, naravno, ništa dogodilo.

Hrvoje Mateljić je, nakon što je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, za manje od desetak godina bavljenja gospodarskim novinarstvom postao najbolji hrvatski makroekonomski novinar.

Sjećam se kako su nas, kada su Hrvoje i Nataša došli prvi dan u redakciju, gledali pomalo zbunjeno svojim velikim očima. Tko zna kako su si prije toga zamišljali novinarstvo, a što su mislili gledajući nas kako taj dan ubrzano završavamo novi broj tjednog priloga Večernjeg lista ”Poslovni svijet” i obrađujemo novinarske priloge da bi ih se moglo napokon proslijediti grafičkoj redakciji i u tiskaru.

Kada je iznenada preminuo, kolege novinari su tražili da o Hrvoju govorim, jer da sam bio mentor mladom kolegi kada je počeo raditi. I tek tada sam postao svjestan da se zapravo i ne zna tko je kome mentor, jer Hrvoje je vrlo brzo postao vrsni novinar koji je što smo dulje zajedno radili sve češće bio zapravo mojim mentorom.

Umjesto lijepih sjećanja na dragog Hrvoja Mateljića prisjećam se novinarske istrage o njegovoj ”nasilnoj smrti”, jer osjećam da jedino podsjećanjem na novinarsku istragu mogu vratiti profesionalni dug kolegi s kojim sam desetak godina zajedno svakodnevno ”novinarčio”

Bili smo unatoč razlici u godinama života dobri prijatelji. Kada smo zbog ”turbulencija u novinarstvu” morali potražiti nove redakcije, Hrvoje je odbio nešto povoljniju ponudu i potpisao ugovor s medijem s kojim sam i ja potpisao ugovor samo da bismo nastavili zajedno raditi.

Zbog Hrvojevih nesebičnih i nenametljivih savjeta svi mlađi kolege su ga doživljavali dobrim duhom redakcija.

Umjesto lijepih sjećanja na dragog Hrvoja Mateljića prisjećam se novinarske istrage o njegovoj ”nasilnoj smrti”. Osjećam da jedino podsjećanjem na novinarsku istragu mogu odužiti profesionalni dug kolegi s kojim sam desetak godina zajedno svakodnevno ”novinarčio”.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora