autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Na 38. Splitskom salonu umjetnici kritiziraju institucije

AUTOR: Nina Ožegović / 18.11.2013.

Tema ovogodišnjega 38. Splitskog salona, koji je u petak navečer otvoren u Splitu u Multimedijalnome kulturnom centru, jest ”Maštanja – izmještanja”, a najveći broj radova referira se na odnos umjetnosti i njezine društvene uloge u današnjem svijetu.

Riječ je o jednoj od najstarijih likovnih manifestacija u zemlji, koja se ove godine održava na čak 22 lokacije, od Dioklecijanovih podruma i Salona Galić preko rive i gradskih ulica do hostela, fakulteta i bolnica, te u Supetru na Braču.

Tako je, primjerice, japanska umjetnica Akiko Sato, koja živi u Hrvatskoj, u subotu predvečer predstavila projekt ”Crvene kockice na Kineskom zidu”. Projekt se temeljio na ideji da se najveća betonska građevina u Splitu – Kineski zid, rad arhitekta Frane Gotovca, pomoću 300 žarulja od 60 W obojenih u crveno pretvori u hrvatsku zastavu. Realizaciju toga koncepta potpomogli su svi stanari zgrade jer se točno u 18 sati u striktno određenih 300 stanova trebalo upaliti crveno svjetlo, a u ostalima spustiti rolete. Rezultat je bio nesvakidašnji: stambena zgrada Kineski zid na trenutak je izgledala kao golema zastava s crvenim kvadratićima.

Izložbu su osmislile kustosice Janka Vukmir, ravnateljica Instituta za suvremenu umjetnost iz Zagreba, i Blaženka Perica, docentica na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a postav je fokusiran na umjetnike koji su zainteresirani za društvene intervencije u Splitu, ali i na području grada općenito.

Kako nam je rekla Janka Vukmir, od pozvanih 150 umjetnika izabrano je 55 projekata gotovo 90 umjetnika, koji su se predstavili vrlo raznolikim radovima, od onih nastalih u najkonvencionalnijim klasičnim tehnikama (crtež i skulptura), preko instalacija i videa pa sve do svojevrsnog rada sa zajednicom koji rezultira vizualnim likovnim djelom.

”Izložba prezentira radove u kojima se umjetnici na kritičan način odnose prema umjetničkim, kulturnim i društvenim institucijama te umjetničkim medijima, materijalima i slično”, kazala je Janka Vukmir.

Govoreći o različitosti radova, navela je primjere nekoliko umjetnika čiji radovi zorno predočuju temu Salona. Primjerice, Bojan Šumonja izložio je zvučnu instalaciju ”Himna instalacija” na kojoj svira hrvatska himna, ali – naopačke. Marijan Crtalić predstavio je performans povezan sa sisačkom željezarom u kojemu se sam pljuska, a od ostalih radova ističu su mandala Milivoja Popovića ”Hajduk živi vječno” i video ”Povraćanje novca” Gilda Bavčevića.

No jedan od najaktualnijih i svakako najprovokativnijih radova jest jedan od dva izložena projekta trenutačno najagilnijega hrvatskog performera i konceptualnog umjetnika Siniše Labrovića. U prvome, manje provokativnom radu, nazvanome ”Kavana Ćakule”, koja je inače u vlasništvu Kerumove supruge, sam prostor i sve što se u njemu događa tijekom dana postaje umjetnički rad. A u drugome, koji je Labrović namjerno kao dio umjetničkoga koncepta potpisao kao Anonimni umjetnik, izložio je pokušaj objave iznimno subverzivnog oglasa u nekoliko medija kojim je tražio biskupa ili nadbiskupa za vezu ili brak. No ni jedan medij nije želio objaviti oglas takva sadržaja pa je stoga Labrović kao umjetnički rad izložio zvučni zapis svojih pokušaja da objavi taj svoj posebno dizajnirani ”ljubavni” oglas, u kojemu se na ironičan, ali i duhovit način referira na stanje u Crkvi.

Osobito obilježje 38. Splitskom salonu, kako piše u press-materijalima, daje povezivanje profesora i studenata splitske Umjetničke akademije s organizatorom Salona, Hrvatskom udrugom likovnih umjetnika, što je rezultiralo novom praksom timskoga, umreženog rada, čije su rezultate organizatori najavili u zgradi Akademije, ali i izvan Splita, u Supetru na Braču.

Još tekstova ovog autora: