autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Garcíjina predstava ”Psima ulaz zabranjen”

AUTOR: Nina Ožegović / 25.11.2013.

Subotnje gostovanje Narodnog kazališta iz Temišvara s predstavom “Psima ulaz zabranjen”, u režiji jedog od najprovokativnijih redatelja današnjice, Argentinca Rodriga Garcíje, u Zagrebačkom kazalištu mladih, izazvalo je oprečne reakcije gledatelja, od oduševljenja do negativnih kritika i dosade, no nikoga nije ostavilo ravnodušnim.

 

Dramatičar, vizualni umjetnik i redatelj Rodrigo García u svjetskim je razmjerima poznat kao šokantan, čak skandalozan redatelj, koji kritizira kapitalizam i društveno licemjerje. Kao mesarev sin, odrastao u predgrađu Buenos Airesa, osnovao je kazališnu grupu “Mesnica” i počeo pisati o životu koji ga okružuje bez imalo uljepšavanja, kritizirajući neoliberalizam i konzumerizam. Zbog tih politiziranih tekstova, u kojima se miješaju brutalnost i apsurd, ali i radikalnoga redateljskog postupka, kritičari ga stavljaju u rang Becketta, Arrabala i Mullera, smatrajući ga jedinstvenim glasom suvremenoga kazališta.

 

Kad su ga jednom pitali, je li nužno u kazalištu praviti skandale, odgovorio je da su skandali u politici i neravnomjernoj podjeli svjetskoga bogatstva, a ne u teatru, koji danas ne može nikoga ničim skandalizirati. Time je iskazao svoj osobni i kazališni svjetonazor kojim dominiraju angažiranost i kritika društvenih klišeja i predrasuda. Naime, prema njegovu mišljenju, kako je ustvrdio, “napravi li predstavu oko koje će se svi složiti, onda je u društvenome smislu nepotrebna i neuspjela”. Međutim, za razumijevanje njegova grubog i radikalnog, često šokantnoga kazališnog jezika i surovih, izvrnutih tekstova potrebna je velika koncentracija i predznanje te otvoren um, što je, čini se, manjkalo hrvatskoj publici, koja je odgojena više ili manje na teatru 19. stoljeća.

 

U svom autorskom projektu “Psima ulaz zabranjen”, prikazanom u sklopu ciklusa Europsko kazalište u ZKM-u, García objedinjuje sve dosadašnje preokupacije i donosi na scenu, bez imalo uljepšavanja i emocija, izobličen i moralno unakažen svijet današnjega vremena. U tom svijetu dominiraju nasilje, nesnošljivost, moralne devijacije, perverzija i licemjerje, a osobito su opasni ponižavanje, zanemarivanje i indiferentnost. Za gradnju toga svijeta inspiraciju je crpio, kao i u ostalim komadima, kako je svojedobno izjavio, u životu, likovima i retorici slamova Buenos Airesa, želeći svojom radikalnom i direktnom kritikom uzdrmati pragmatično suvremeno društvo.

 

Takvu crnu sliku stvarnosti uobličio je s pomoću često snažne, ali  povremeno neprohodne i neslušljive bujice vlastitoga teksta, u kojem se miješaju uspomene iz djetinjstva, brutalne slike i apsurdne situacije s filozofskim i književnim citatima. Tu gomilu teksta izgovaraju glumci na sceni u formi monologa, bez međusobnih interakcija, a često i bez emocija.  Zbog toga nakon određenog vremena gledanje predstave postaje napornim i zahtijeva snažnu usredotočenost na tekst, koji bi bilo lakše čitati ili slušati u formi dijaloga.

 

García je rabio radikalni redateljski postupak u kojem se prepliću tekstovi, glazba, svirka, pjevanje, performans, elementi pop-kulture i ne baš prihvatljivo korištenje životinja, u ovom slučaju hrčka, zečeva i ribe. Glumci su odjeveni u trenirke ili čudne kostime, koji asociraju na cirkus ili neki horor-SF film, koji zatim izlaze u središte pozornice i izgovaraju svoju priču, ili pjevaju, ili sviraju, a njihove radnje snima kamera emitirajući sliku na velikome platnu.

 

Bez obzira na to sviđala nam se predstava “Psima ulaz zabranjen” ili ne, Garcíji se mora priznati da je uspio osvojiti ničim opterećenu slobodu umjetničkog izražavanja i prodrmati gledatelje iz autističkog odnosa prema svijetu. Jer predstava možda jest zahtjevna, naporna i teška, no pruža prilično materijala za razgovor. Zbog toga ne iznenađuje što je García dobitnik brojnih kazališnih nagrada, a među njima i ugledne Europske nagrade za novu kazališnu realnost 2009. godine te je čest gost međunarodnih festivala, od Avignona do Venecije.

 

Još tekstova ovog autora:

     Uzbudljiv Argentinski roman
     "Rat slikama" Sandre Vitaljić
     Raos suzavcem po slobodi i demokraciji
     Roman majstora krimića Thomasa Engera
     Kazališnim aktivizmom protiv nasilja
     Sajam knjiga u Puli
     Naknada piscima za posuđivanje knjiga
     Novi roman Mirka Kovača ''Vrijeme koje se udaljava''
     Prikazan film Jasmile Žbanić o silovanjima u Višegradu
     Na 38. Splitskom salonu umjetnici kritiziraju institucije

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1