Hoće li Plenkovićeva Vlada izdržati do ljeta?

Još do prije koji mjesec stvari su izgledale bajkovito. Gospodarstvo je, zahvaljujući prije svega gospodinu Mariju Draghiju (guverneru Europske centralne banke),  hitalo uzvodno, pritom ubrzavajući. Gunđanje unutarstranačke desnice je bilo slabašno, Most se primirio, SDP gubio, a pokušaj opoziva ministra znanosti i obrazovanja, optuženog za plagiranje znanstvenog rada, uspješno je prikrilo uhićenje SDP-ovog saborskog zastupnika Tomislava Sauche.

Štoviše, činilo se da će Sauchin pad dovesti i do velikih problema Zorana Milanovića, koji je i izvan politike očito predstavljao kamenčić  u cipeli za HDZ.

A onda se sve srušilo.

Saucha danas ironično čita Kafku iz saborske klupe u koju se vratio. HDZ-ova desnica prijeti na izborima u glavnom gradu pomesti Plenkovićevog kandidata i pretvoriti priču o lokalnim izborima samo u – uvod.

Smjena Zdravka Marića u Saboru, glasovima oporbe i Mosta formalno ne bi bila pad Vlade, ali bi ju u najmanju ruku oslabila do izbljeđivanja. Svaka buduća odluka visila bi na jako tankoj parlamentarnoj niti i, zapravo, već bi se počele dijeliti karte za kampanju pred nove, izvaredne parlamentarne izbore

Tanka koalicijski većina se ubrzano troši, osim stranačkih desničara, sve ”sumnjiviji” postaju i Most i SDSS. Pupovac, naime, više ne priča o ”političarima kakve se plaća suhim zlatom”, nego ultimativno traži uklanjanje ploče s ustaškim pozdravom iz Jasenovca.

Most je nervozan, užasno nervozan zbog zakona kojeg su ovog tjedna podržali u Saboru. Agrokor je u kovitlacu propasti, na samom rubu bankrota, koji bi lako moguće cijelu državu doveo u recesiju. Zakon kojeg su izglasali HDZ i Most javno se, prije svega, doživljava kao ”spašavanje Todorića”, mada je to vjerojatno ishitren zaključak.

Dovraga, čak se i SDP-ov rejting počeo oporavljati.

Za neke od ovih stvari, Plenković stvarno nije nimalo kriv (kao što nije nimalo zaslužan ni za dosad dobre gospodarske podatke). Međutim, za probleme koje je imao i koje će imati sa svojom dvojicom ministara, a koji poput utega povlače cijelu Vladu na dno, krivac je samo jedan. A hrvatski premijer ga svaki dan gleda u ogledalu.

Pavo Barišić i Zdravko Marić su jednostavno bili pogrešan, kratkovidan i tvrdoglavi izbor. I jedan i drugi su, od starta, nosili pečat političke kompromitacije. To je Plenković morao znati još dok je uživao u činjenici da u rukama ima mandat za sastavljanje Vlade.

Barišić je sa sobom imao stigmu prijave za prepisivanje u znanstvenom radu i nije bilo sumnje da će ta situacija brzo eksplodirati u političku krizu. Kad se to i dogodilo, premijer ga je žestoko branio u Saboru. No, Sveučilište u Augsburgu razmatra slučaj doktorata ministra Barišića, za koji je stigla prijava o plagijatu.

Što ako ju prihvati i ako ministar znanosti jedne države ostane bez doktorata zbog falsificiranja znanstvenog rada? Čini se da Plenković bespotrebno i hazarderski riskira. I da, pritom, pomalo gubi živce, jer je u posljednjim nastupima sve bahatiji i nervozniji, pogotovo u komunikaciji s oporbom.

No, Barišić je ”mala beba” za slučaj ministra financija.

Tanka koalicijski većina se ubrzano troši, osim stranačkih desničara, sve ”sumnjiviji” postaju i Most i SDSS. Pupovac, naime, više ne priča o ”političarima kakve se plaća suhim zlatom”, nego ultimativno traži uklanjanje ploče s ustaškim pozdravom iz Jasenovca

Zdravko Marić je u Vladu došao iz Agrokora. Obzirom na povezanost Agrokora i svih političkih vlasti, na praksu poslovanja te firme s epskim rokovima plaćanja i na golemu nepopularnost njenog Gazde u javnosti, samo ta činjenica, da je ministar došao iz Agrokora je prilično politički nezgodna.

Štoviše, Marić je u pokušaju ”preslagivanja” prošlog ljeta, koje je dovelo do pada Vlade i izvanrednih izbora, bio kandidat Tomislava Karamarka za – premijera!

Zašto je Plenkoviću trebalo da u svojoj ekipi zadrži Marića, nije poznato. Ali je potpuno razvidno da je ministar financija u cijeloj priči oko Agrokora, politički gledano, gigantski kompromitiran i da je veliki problem Vlade.

Čak i da je činjenica da je neplaćanje računa eksplodiralo nakon njegovih prvih ministarskih poteza, tek nevjerojatna slučajnost.

Kako u SDP-u (ipak) nisu vesla sisali, uskoro pokreću postupak za opoziv ministra financija koji se, po svom značenju, opasno približava lanjskom postupku za opoziv potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka. Još gore po Vladu – glasanje o sudbini ministra Marića odvijat će se u predizbornoj ognjici, tek nekoliko tjedana prije lokalnih izbora.

I jasno, pitanje svih pitanja je (opet) kako će se postaviti Most.

Je li uopće moguće zamisliti da su nakon glasa za lex Agrokor (koji im je u javnosti sasvim sigurno naštetio) svojim glasovima spasiti i ”Agrokorovog” ministra u Vladi? Može li tako nešto uopće Most ”preživjeti” pred same lokalne izbore na kojima im je gotovo sudbonosno pitanje zadržavanje vlasti u mjestima u kojima su nastali (čega su svjesni i u HDZ-u, pa župan Dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić, strasno najavljuje kako će njegovom HDZ-u pobjeda u Metkoviću biti posebno slatka).

Je li moguće uopće zamisliti da će Most glasom za ”Gazdinog ministra” baciti takvu granatu na vlastite izborne šanse?

Teško.

Smjena Zdravka Marića u Saboru, glasovima oporbe i Mosta formalno ne bi bila pad Vlade, ali bi ju u najmanju ruku oslabila do izbljeđivanja. Svaka buduća odluka visila bi na jako tankoj parlamentarnoj niti i, zapravo, već bi se počele dijeliti karte za kampanju pred nove, izvaredne parlamentarne izbore.

Pavo Barišić i Zdravko Marić su jednostavno bili pogrešan, kratkovidan i tvrdoglavi izbor. I jedan i drugi su, od starta, nosili pečat političke kompromitacije. To je Plenković morao znati još dok je uživao u činjenici da u rukama ima mandat za sastavljanje Vlade

Kako je Plenković iz tko zna kojeg razloga, ali očito politički krajnje kratkovidno, žestoko ovih dana stao iza Zdravka Marića, sam sebi je smanjio manevarski prostor. On ministra financija mora braniti do zadnjeg daha.

Jasno, u ovoj situaciji se samo od sebe nameće najelegantnije rješenje, da Zdravko Marić, u interesu Domovine, te, naravno, iz osobnih razloga, podnese neopozivu ostavku.

Ukoliko se to ne dogodi, Vlada Andreja Plenkovića mogla bi se vrlo brzo, daleko brže nego što je itko očekivao, naći pred realnom opasnošću vlastitog pada.

A sve ovo, pritom, događat će se taman da od danas s Agrokorom sve bude u savršenom redu. Da legne novi kredit, zatvore se rupe, nitko ne izgubi posao i da cijelo hrvatsko gospodarstvo ne uđe u novu recesiju.

U ovom trenutku, na tu, ”sve je dobro” opciju će se kladiti samo okorjeli hazarderi.

A Plenković je sve nervozniji i nervozniji.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  Milanović je jači od Grabar-Kitarović
    •  Ovako se, dramatično, topila prednost predsjednice
    •  Predsjednicu naprosto nije briga za hrvatsko pravosuđe
    •  Potezi KGK: strah od poraza ili gubitak kontrole?
    •  Može li Dario Hrebak oživjeti HSLS? Kako je počeo – teško
    •  Mrtva djeca, silovane žene i ćirilica. Isplativ Penavin svijet
    •  ''Hrvatska do Kupresa'' nije samo još jedna besmislica KGK
    •  Plenković ide s moćnim adutom – mijenjanjem rasporeda blagdana
    •  Najopasniji protivnik KGK je Škoro, a ne Milanović
    •  HVIDRA previše podsjeća na mržnju s početka 90-ih

> Svi tekstovi ovog autora