autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Kontroverzni poduzetnici uvijek se nekako nagode s Bogom

AUTOR: Ante Tomić / 24.06.2017.

AUTOGRAF Ante Tomić 4 Policija je banula u svitanje, probudila našeg kontroverznog poduzetnika, da ne kažem mafijaša, i krenula od podruma do tavana pretresati njegovu podsljemensku vilu.

Razgrtali su dizajnersku odjeću u ormarima, praznili ladice s dijamantnim nakitom i švicarskim satovima, dizali perzijske tepihe, gurali namještaj i zvonili loncima u kuhinji, a usred svega toga krša domaćica je u svilenom kućnom ogrtaču mirno skuhala kavu, natočila sebi šalicu, sjela i zapalila cigaretu.

Priču sam nedavno čuo od odvjetnice koja je smjesta došla, savršeno počešljana i našminkana, da se svađa sa snagama reda i zakona. Zaprepastilo ju je kako mafijaševa žena nije pokazivala ni trun želje pobuniti se zbog grubog upada u njezinu privatnost.

Priču sam nedavno čuo od odvjetnice koja je smjesta došla, savršeno počešljana i našminkana, da se svađa sa snagama reda i zakona. Zaprepastilo ju je kako mafijaševa žena nije pokazivala ni trun želje pobuniti se zbog grubog upada u njezinu privatnost

Nije je uznemiravalo da joj neznanci okreću madrace, njuškaju među njezinim pilulama, diraju veš njezine djece.

Srkala je vrelu tekućinu i otpuhivala dimove, malodušno zaključujući: “No, do ovoga je jednom moralo doći. Ja sam samo čekala dan da se dogodi. Jer ovaj naš život je grešan, ovo izobilje je sramotno. Jednostavno je neprirodno da mi imamo toliko više od drugih.”

Žena je, saznao sam, rijetko pobožna, redovita na nedjeljnim službama, ne propušta ni jednu župsku aktivnost, a i njezin suprug, naš kontroverzni poduzetnik, voli isticati katoličke vrijednosti koje su mu njegovi hercegovački roditelji još u djetinjstvu tvrdo usadili.

Što će učiniti njih dvoje, upitao sam se prije nekoliko dana, ako ih biskup izopći po naputku pape Frane otprije nekoliko dana, po kojemu mafijaši i korumpirani nemaju što tražiti u crkvi, među pristojnim i bogobojaznim katolicima?

Svi znate onaj genijalni završetak “Kuma”, kad se ubojice obitelji Corleone sačmaricama i pištoljima obračunavaju s konkurencijom, upravo u trenucima kad njihov šef Michael nad krstionicom drži malog nećaka, sina svoje sestre Constanze, tvrdeći da vjeruje u Boga, Oca Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, i u Njegovog jedinog sina Isusa Krista, i u Duha Svetoga i svetu Katoličku Crkvu, i kako se odriče sotone, svih djela njegovih i sve slave njegove.

Francis Ford Coppola s ledenom ironijom usporedno montira prizore zločina i prizor krštenja, potičući u osjetljivijeg gledatelja moralno zgražanje i osjećaj odvratnosti.

Žena je, saznao sam, rijetko pobožna, redovita na nedjeljnim službama, ne propušta ni jednu župsku aktivnost, a i njezin suprug, naš kontroverzni poduzetnik, voli isticati katoličke vrijednosti koje su mu njegovi hercegovački roditelji još u djetinjstvu tvrdo usadili

Ne može to tako, pomislit će kreposni kršćanin, jedan od onih što krotko žive po deset zapovijedi Božjih i svakodnevno čine sedam djela milosrđa, žudeći za sedam darova Duha Svetoga i panično se izmičući sedam smrtnih grijeha.

Ne može se ubijati i krasti na jednoj strani i slaviti Gospodina na drugoj, reći će takav nekakav naivac strogo, ali svi znamo da može.

I vjera i zločin, zlatno raspelo na lančiću oko vrata nepokajanog ubojice, sve prolazi.

Dapače, ja mislim da je u kontroverznih poduzetnika, da ne kažem mafijaša, vjera koji put i čvršća i iskrenija nego u vjernika koji se drže zakona, koje je sustav kaznio možda samo za nepropisno parkiranje.

Pamtite li atentat na Vinka Žuljevića Klicu, kojega su smaknuli jedne nedjelje na križanju dok se vraćao s mise. Njemu je upravo odlazak na misu bio koban. Ubojice na motociklima nepogrešivo su znali gdje će on biti jer je nedjeljna služba u župnoj crkvi svetog Ante u Sesvetama bila najredovitija od svih njegovih navika.

Zar nije nevjerojatno, taj je čovjek vodio jedan grešan, krvav i nasilan život, ali se istovremeno usrdno, gorljivo molio Isusu Kristu i njegovoj djevičanskoj Materi i neštedimice davao za zavjetne slike i žrtvenike, pehare, orgulje, obnove crkvenih krovova i pjevane mise za spas duša u čistilištu.

Ne može se ubijati i krasti na jednoj strani i slaviti Gospodina na drugoj, reći će takav nekakav naivac strogo, ali svi znamo da može. I vjera i zločin, zlatno raspelo na lančiću oko vrata nepokajanog ubojice, sve prolazi

Tko bi zapravo znao što je s njim naposljetku bilo kad je on s onoga sesvetskog križanja došao pred lice Gospodnje?

Vi ćete možda reći da je završio u paklu. Pa i papa Frane tvrdi da takvi ljudi, takozvani kontroverzni poduzetnici, nemaju što raditi među valjanim, bogobojaznim kršćanima. Ali, ja mislim da ne valja biti tako isključiv.

Papa Frane griješi.

Kontroverzni poduzetnici uvijek se nekako nagode s Bogom.

Napokon, to je u našoj katoličkoj tradiciji, ispovjediti se i kupiti oprost.

Ona mafijaška žena s početka naše priče na trenutak se posramila svoga obilja, pomislila kako je grešno, nedolično imati više od drugih, ali na kraju će i ona zacijelo tvrdom valutom kupiti svoje mjesto u Raju.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora: