Pravosudne zajebancije s ljudskim pravima

Čitatelj (podaci poznati redakciji) je od Hrvatske odvjetničke komore tražio uvid u spis DS-52-2016 (predmet Disciplinskog suda Komore protiv Dubravka Veže, odvjetnika u Rijeci).

Vesna Cavor iz Komore odgovorila je čitatelju da mu je uvid u spis odobren, ali da će čitatelj, ”sukladno odredbama zakona o odvjetništvu i Statuta hrvatske odvjetničke komore biti u obvezi prije vršenja uvida u spis predmeta potpisati službenu zabilješku o primitku upozorenja o potrebi čuvanja tajnosti iz navedenog disciplinskog postupka”.

Čitatelj kaže da se mora žaliti na odluku Disciplinskog suda Komore ”u predmetu protiv odvjetnika Dubravka Veže u Rijeci”, pa mu nije jasno kako ako su ”podaci iz navedenog spisa tajni”?

Pitao me i da li znam da ”sjednice Disciplinskog suda Komore nisu javne”?

Priznao sam da to nisam znao, ali da me to i ne čudi, jer donedavno ni sjednice sudskih vijeća na Upravnom sudu ”nisu bile javne” (u Hrvatskoj kao jedinoj zemlji u Europi u kojoj zasjedanje suda nije bilo javno).

Suci u Hrvatskoj su (uz inopomoć) ipak ukinuli zasjedanja suda koja nisu javna, a odvjetnici još nisu.

Krug neobrazloženih nedopuštenosti tužbi je zatvoren, sutkinje i suci ”nepoželjne” tužbe protupravno eliminiraju iz postupaka na domaćem i međunarodnom sudištu, a većina odvjetnika i njihova Komora ”ništa ne čuje i ne vidi”

I to pokazuje da Hrvatska odvjetnička komora još uvijek djeluje prema načelima koja su prevladana čak i u kompromitiranim domaćim i stranim sudištima.

Na web stranicama Hrvatske odvjetničke komore objavljena je i tzv. obavijest ”o novim pravilima postupanja Europskog suda za ljudska prava u postupku pred sucem pojedincem” (Klasa: 910-04/17-01-07 URBROJ: 50447-04/1-17-06 od: 7. lipnja 2017).

Taj dopis je potpisala Štefica Stažnik, službenica u Uredu Vlade Republike Hrvatske, tobože radi informiranja hrvatskih odvjetnika o ”određenim promjenama u pogledu načina na koji Europski sud za ljudska prava donosi odluke u postupku koji se vodi pred sucem pojedincem”.

Ispada da je Hrvatska odvjetnička komora u nadležnosti Ureda Vlade Republike Hrvatske pri Europskom sudu za ljudska prava, pa zastupnica Štefica pod naznakom ”obavijest, dostavlja se” kao nadležna iz Vlade informira hrvatske odvjetnike, inače samo formalno neovisne?

A sadržajno ”određene promjene” o kojima Štefica iz Vlade informira odvjetnike znače da će ”umjesto pisamca kojima ih se obavještavalo da je njihov zahtjev proglašen nedopuštenim, podnositelji zahtjeva od lipnja 2017. zaprimati odluke suca pojedinca u kojima će Sud za ljudska prava navesti na kojim osnovama je zahtjev odbačen kao nedopušten”.

I da ne bi bilo ”nismo znali”, Štefica Stažnik u dopisu upozorava: ”Sud (Europski za ljudska prava) je također najavio da će u pojedinim slučajevima zadržati mogućnost globalnog (čitaj neobrazloženog) odbacivanja zahtjeva (tužbi), primjerice, kada zahtjevi (tužbe) sadrže brojne neutemeljene i promašene pritužbe”.

Pa da, ”brojne neutemeljene i promašene pritužbe” ne daju mogućnost sucima pojedincima za pisanu i obrazloženu odluku o odbijanja tužbe.

A građani koji su, naivno vjerujući u zaštitu ljudskih prava, platili odvjetnicima sastavljanje tužbi Europskom sudu u slučaju dobivanja ”globalnog odbacivanja” trebaju vjerovati u ”nedopuštenost” svojeg zahtjeva (tužbe) kao da su se obratili nekoj crkvenoj instituciji, a ne Europskom sudu za ljudska prava.

Građani koji su, naivno vjerujući u zaštitu ljudskih prava, platili odvjetnicima sastavljanje tužbi Europskom sudu u slučaju dobivanja pisamca o ”nedopuštenosti” bez pisane i obrazložene sudske odluke trebaju vjerovati u ”nedopuštenost” svojega zahtjeva (tužbe) kao da su se obratili nekoj crkvenoj instituciji, a ne Europskom sudu za ljudska prava

Kako to gordo zvuči – Europski sud za ljudska prava!

Prema članku 45. Europske konvencije, međutim, svaka odluka Suda mora biti pisana i obrazložena.

Jebe se sucima Europskog suda (i Štefici iz Vlade Republike Hrvatske) za taj članak 45. Europske konvencije.

Ako baš netko inzistira da se prema zakonu o sudstvu odluke sudova moraju poštovati, to ne znači da građani izigrani u korumpiranom sudstvu, jednako domaćem i međunarodnom, ne smiju o sudstvu slobodno misliti sve najgore.

Jednako o njih 47-ero zajebantica i zajebanata iz Europskog suda za ljudska prava, kao i o ostalima iz cjelokupnog domaćeg sudstva, uključivo, naravno, i one iz Ustavnoga suda Republike Hrvatske.

Pisao sam o tome kako je Guido Raimondi, predsjednik Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, u izjavi objavljenoj 16. siječnja 2016. u francuskom listu Le Monde, priznao da je od 2010. godine ukupno oko 162.000 europskih građana (od toga oko 9000 iz Hrvatske) umjesto pisane i obrazložene sudske odluke o navodnoj nedopuštenosti njihovih tužbi tome Sudu dobilo pisamca u kojima ih se obavještava da su njihove tužbe ”nedopuštene” – i da se ne može doznati zbog čega su ”nedopuštene”.

U Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zahtjeve (tužbe) iz Hrvatske iz postupka isključuju bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka bivši hrvatski pravosudni službenici, koje kao šefica administrativnog odjela vodi izvjesna Elica Grdinić, bivša (?) viša ustavnosudska savjetnica.

Spomenuta Elica Grdinić našla se u situaciji da iz postupka na sudu u Strasbourgu, primjerice, može bez pisane i obrazložene sudske odluke ukloniti predmete na kojima je prije radila kao viša ustavnosudska savjetnica na Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Protivno je to čak i hrvatskim propisima, primjerice Zakonu o parničnom postupku (iz postupka se izuzima: ”ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom”).

Ako baš netko inzistira da se prema zakonu o sudstvu odluke sudova moraju poštovati, to ne znači da građani, izigrani u korumpiranom sudstvu, jednako domaćem i međunarodnom, ne smiju o sudstvu slobodno misliti sve najgore. Jednako o njih 47-ero zajebantica i zajebanata iz Europskog suda za ljudska prava kao i o ostalima iz cjelokupnog domaćeg sudstva, uključivo, naravno, i one iz Ustavnoga suda Republike Hrvatske

Raimondi iz Europskog suda za ljudska prava je u izjavi u Le Mondu obećao da će praksa ”neobrazloženih nedopuštenosti” prestati, odnosno da će, kako je rekao, ”do ljeta početi podnositeljima tužbi (vjerojatno i iz Hrvatske) dostavljati pisane i obrazložene odluke suca pojedinca”.

Nema što, vjerodostojan je taj Raimondi – ”do ljeta 2016.” pretvorio je u ljeto 2017. godine.

Pa, bolje ikad nego nikad, ali da nema globalnih nedopuštenosti, na koje revnosno upozorava Štefica iz Ureda Vlade Republike Hrvatske.

Pitanje Raimondiju i svim njegovim kolegama: A što će biti sa podnositeljima zahtjeva (tužbi) Europskom sudu (njih više od sto tisuća) koji su od 2010. pa sve do lipnja 2017. umjesto obrazloženih pisanih odluka Suda protivno čl. 45. Konvencije dobili samo pisamca Elice i ostalih činovnika iz tog famoznog Suda za ljudska prava?

Sve to treba zataškati?

Krug neobrazloženih nedopuštenosti tužbi je zatvoren, sutkinje i suci ”nepoželjne” tužbe protupravno eliminiraju iz postupaka na domaćem i međunarodnom sudištu, a odvjetnici i njihova Komora ”ništa ne čuju i ne vide”.

U Hrvatskoj odvjetničkoj komori nakon predsjedanja Marijana Hanžekovića prevladava stav da odvjetnici trebaju lobirati za propise kojima će se obogatiti, primjerice, kao spomenuti Hanžeković i njegova familija, na ovrhama (bez sudskog nadzora) temeljem tzv. vjerodostojnih isprava posredstvom javnih bilježnika i paraupravne Fine.

Što o takvim ovrhama pak misle u Europskoj uniji pokazuje Uredba EU br. 1215/2012, kojom ovrhe (na kojima se obogatio Hanžeković) ne mogu nikada postati ovršne u drugim državama članicama Europske unije, niti se smiju u Hrvatskoj primijeniti na državljane zemalja članica EU (izuzev na hrvatske državljane).

Jednostavno, Hrvatska odvjetnička komora više se praktično ne suprotstavlja zlouporabama zakona, zadovoljava se tek ”toplom vodicom” podnošenja zahtjeva Ustavnom sudu kao u slučaju propisa prema kojima odvjetnici moraju biti doušnici i podatke koje u povjerenju dobivaju od svojih klijenta dostavljati u Ministarstvo financija.

Hrvatska odvjetnička komora više se praktično ne suprotstavlja zlouporabama zakona; zadovoljava se tek ”toplom vodicom” podnošenja zahtjeva Ustavnom sudu kao u slučaju propisa prema kojima odvjetnici moraju biti doušnici i podatke koje u povjerenju dobivaju od svojih klijenta dostavljati u Ministarstvo financija

Sramotno!

Istina, kada se piše o takvim problemima, generalizira se.

Nikako se ne može reći da su svi suci i odvjetnici korumpirani.

Ima ih, a sa nekima sam i osobno surađivao, vrijednih i poštenih ljudi, nerijetko izloženih najgorim pritiscima, pa čak i psihotorturi potaknutoj iz Državnog sudbenog vijeća (vidjeti kolumnu ”Psihotortura DSV-a”, objavljen na Autografu 8. srpnja 2014. godine).

Ipak, ti dobri pojedinci u pravosuđu i Odvjetničkoj komori više gotovo da se i ne primjećuju; vidljivi su samo ”oni drugi”.

Dotjerali smo dotle da se hrvatski državljani pravno diskriminiraju u Europskoj uniji samo da bi se hanžekovići i dalje mogli bogatiti na ovrhama bez sudskog nadzora.

Dokad?

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora