autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Bračni nasilnici iz HDZ-a: radost i lijepa katolička tradicija

AUTOR: Ante Tomić / 24.03.2018.

AUTOGRAF Ante Tomić 4

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora).

Mjesecima već od hrvatske se vlasti traži da prihvati Istanbulsku konvenciju, važan dokument kojim se osuđuje obiteljsko nasilje, a hrvatska vlast ne odgovara ni da hoće ni da neće. Premijer Andrej Plenković tajanstveno šuti i osmjehuje se, kao da se njega to ne tiče, nije vrijedno njegove pažnje.

Mnogi među nama to su možda pogrešno shvatili, brzopleto su zaključili kako premijer drži da obiteljsko nasilje ne treba osuđivati. Ali Plenković je očito imao skriveni adut.

Za obiteljske nasilnike imao je bolje rješenje, namjeravao je poslati snažniju poruku, udariti nečim moćnijim, neizmjerno užasnijim od ičega što je predlagala Istanbulska konvencija, ošinuti kaznom od koje se ledi krv u žilama.

One što mlate žene izbacivat će iz HDZ-a.

“Ha! Gdje si sad, dragoviću?!” zavikala je vjerojatno neka nesretnica jutros u kuhinji unoseći se mužu u lice. “Ajde, sad me udari! Ajde, udari, ako si frajer!” izazivala je ona nacereno, dok je u njemu kuhalo kao u ekspres loncu.

“Ajde, šupčino!” poticala je žena čak i vrijeđanjem svoga zlostavljača, i on je možda na trenutak zbilja poludio, podigao ruku i zamahnuo, no ona se izmaknula i smjesta nazvala Ured premijera, memoriran na brzom biranju, pa vrisnula: “Gospodine Plenkoviću, evo me ovaj moj opet bije!”

“Gospodine Plenkoviću, laže, nisam je ni pipnuo!” dreknuo je na to prestravljeno muž, neuspješno posezajući za telefonom u ženinoj ruci i ganjajući je oko stola. “Laže, kurva! Jebo sam joj mater kad je uhvatim!”

“Gospodine Plenkoviću, laže, nisam je ni pipnuo!” dreknuo je na to prestravljeno muž, neuspješno posezajući za telefonom u ženinoj ruci i ganjajući je oko stola. “Laže, kurva! Jebo sam joj mater kad je uhvatim!”

Krenu li bračne nasilnike izbacivati iz HDZ-a, pojava će gotovo sasvim izumrijeti. Muškarci će se skanjivati podići ruku na ženu, pa i ako je glupača zaslužila.

Nestat će jedna bračna radost i jedna bogata i lijepa hrvatska, katolička tradicija koju smo naslijedili od očeva naših očeva, od beskonačnog niza naraštaja sve od postanka svijeta.

Tisućama godina naši su stari tukli žene i ženama, Bogu hvala, ništa nije falilo.

Osim zuba.

Kako ćemo kad se to prekine? Što će biti s ljudima? Tko će dati utočište i zaklon hadezeovcima poput požeškog župana Alojza Tomaševića što za razonodu i fiskulturu tu i tamo zgrabe gospođu za kosu i odvale joj dvije preko ušiju?

Obiteljski nasilnici ostat će sami i napušteni, bez političke zaštite, možda će još samo u nekoj manjoj pravaškoj stranci, u molitvenoj zajednici ili u emisiji Velimira Bujanca imati razumijevanja za njihove potrebe i navike.

Što god bilo, Alojz Tomašević je neutješan.

Strahovito ga je pogodilo da je iznevjerio stranačke kolege. “Hrvatsku demokratsku zajednicu mogu slobodno nazvati mojom drugom obitelji”, napisao je on sa suzom u oku.

Srce vam se stegne kad pročitate njegovu intimnu ispovijest, ali s druge strane, a politički analitičari nagađaju kako je Andreja Plenkovića upravo citirana rečenica potaknula na njegovo izbacivanje.

Jer ako je obiteljski nasilnik kazao da mu je HDZ kao druga obitelj, hadezeovci su valjda shvatili kako su dosad imali ludu sreću da nije i njih šamarao.

Mjesecima već od hrvatske se vlasti traži da prihvati Istanbulsku konvenciju, važan dokument kojim se osuđuje obiteljsko nasilje, a hrvatska vlast ne odgovara ni da hoće ni da neće. Premijer Andrej Plenković tajanstveno šuti i osmjehuje se, kao da se njega to ne tiče, nije vrijedno njegove pažnje

Izbacili su ga iz stranke da se ne bi kasnije gnjavili šivanjem rasječenih glava na hitnom kirurškom, pisanjem policijske prijave, ishođenjem sudske zabrane prilaska i drugim neugodnostima koje su gotovo neizbježne u slučajevima poput ovoga.

Da ga se nisu riješili, Alojz Tomašević bi im možda jednog dana banuo u zgradu na Trgu žrtava fašizma, raščupan, u sokolskoj majici, s pivom u ruci i ugašenim opuškom na rubu usana, i sve ih redom isprepičkao, od portira do predsjednika stranke.

Zviznuo bi Zdravka Marića, klepio Milijana Brkića, odalamio Ivanu Maletić, kresnuo Tomislava Tolušića, opizdio Josipa Bilavera, centrirao Branka Bačića, opalio Gordana Jandrokovića, razvalio Olega Butkovića pa se naposljetku zaustavio pred Andrejem Plenkovićem i, citirajući Željka Keruma, ljubazno ga upitao: “Majmune, oćeš kroše?”

Srećom, HDZ je to preduhitrio i izbacio ga.

Premijer je, kažu, poslao snažnu poruku. Za njegov uzrast.

Izvan Plenkovićeve kategorije mlađih juniorki ta je poruka vjerojatno mogla biti i snažnija.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije)

Još tekstova ovog autora: