novinarstvo s potpisom
Vlada je u četvrtak odbacila interpelaciju u vezi s Istanbulskom konvencijom. Odbacivanje nije moglo proći bez zajedljivosti premijera. Oporbeni potpisnici interpelacije zahtijevali su, naime, da se po usvajanju Konvencije Vladu obveže da u roku od trideset dana u saborsku proceduru uputi prijedlog zakona o njezinu potvrđivanju.
Premijer to smatra bespredmetnim. Podsjeća kako je dio potpisnika bio u SDP-ovoj Vladi, ali usprkos komfornoj većini u to vrijeme pune tri godine nisu činili ništa za ratifikaciju. Čudi ga stoga da su se uopće drznuli takvo nešto poslati kao interpelaciju. Vlada je, tvrdi Andrej Plenković, zajedno s interpretativnom izjavom u Sabor uputila i prijedlog zakona o potvrđivanju Istambulske konvencije.
U tom dijelu izjave ne možemo se ne složiti s premijerom. Zoran Milanović parafirao je Konvenciju i dalje od njegova potpisa koalicijska Vlada SDP-a nije se pomaknula ni za milimetar.
Ono što para uši, barem ove moje povelike, ateističke (uši i nos s godinama rastu) je to da se premijer jedne sekularne države, a Hrvatska to barem u teoriji jest, hvali činjenicom da je nakon sročene interpretativne izjave dobio i podršku Crkve!
Na teletekstu HRT-a u vijesti o odbijanju interpelacije dvadeset i jednoga zastupnika stoji i to da je premijer naglasio “da je Vlada otklonila sve strahove koji su vezano za ratifikaciju postojali kod dijela birača te istaknuo da je dobio potporu Crkve!”
Znam da bih trebala biti impresionirana činjenicom da je Plenković u kratkom roku uspio obrlatiti dečke s lila kapicama, jer s njima nije lako kad su u pitanju prava drugotnih, ali što mogu – nisam! Ne zato što ih stvarno nije obrlatio. Rekla bih prije da me plaši ta potreba predsjednika Vlade da zagrebačko društvo, smješteno na adresi Ksaverska 12 A, konzultira o odlukama koje utječu na sudbine svih nas.
Što u sekularnoj državi treba značiti njihova potpora ili pak izostanak potpore – svejedno?
Što nam je tom izjavom o potpori želio poručiti premijer? Moguće to da je HBK novovjeki CK SKH? Da u Ksaversku 12 treba ići po mišljenje prije podizanja ruku za Zakon o abortusu, Istanbulsku konvenciju, za reformu obrazovanja bitnu za našu djecu i unuke, za budućnost…
Dakle, za sve ono o čemu dečki koji čitav život nose haljine, ponekad čak vezene i čipkane (zamislite to, gospođo Markić, a nisu išli u kanadske i švedske vrtiće), ne bi trebali znati mnogo. Iskustveno gotovo ništa ako se striktno drže celibata.
Premijer je ipak u četvrtak ujutro urbi et orbi obznanio da je Centralni komitet eto uskrsnuo u Ksaverskoj 12 A.
No to je očito trebala biti mala tajna između premijera i biskupa. Nije ju trebalo udarati na velika zvona. Brbljati o potpori na sjednici Vlade. Barem ne prije no što Crkva kreira celofan u koji će umotati zaokret, to neočekivano skakanje sebi u usta koje iritira dio hrvatskih “civilnih” udruga, onih papskijih od pape.
Požurivši s hvaljenjem nakon razgovora predsjednika Hrvatske biskupske konferencije zadarskoga nadbiskupa Želimira Puljića u srijedu na Katoličkome radiju, u kojem je između ostaloga progovorio i o prikladnosti interpretativne izjave uz Konvenciju, premijer je sam sebi učinio medvjeđu uslugu. Ni ekspresno primanje riječkog križonoše neće mu pomoći.
Mediji su Puljićevu izjavu okarakterizirali kao neočekivan zaokret biskupa, pa je očito Vjerski centralni komitet morao pod hitno “pritisnuti” nadbiskupa. Pod hitno se obratio javnosti priopćenjem. Pojasnio je da ne misli ono što je rekao. Netko mu je valjda prišapnuo kako se, jednom kad država ratificira Konvenciju, ona ne može parcijalno primjenjivati niti se mogu ograničavati obaveze koje iz nje proizlaze.
Vjerski CK stoga je vratio stvari na početak. Učinio je to kroz Puljićevo pojašnjenje onoga što je Puljić rekao! Ponovo se tvrdi kako bi ratifikacija Konvencije “u ovome trenutku mogla izazvati veliku štetu narodu i državi” (valjda veću od na stotine drugotnih ubijenih u proteklome desetljeću), pa se poziva na hladne glave, dijalog, znanstveni skup, riječju – na odgodu!
Nema šale s novovjekom “kockicom”, ali ima lijeka – leži u reviziji ugovora Republike Hrvatske sa Svetom stolicom u dijelu financiranja Crkve novcem svih nas – iz proračuna.
Možda će se jednog dana neki novi križonoša dosjetiti jadu, pa produžiti s križem s Markova trga do Ksaverske 12 (što bi bilo i prikladnije), gdje se očito krije ogromna moć, i politička i financijska.
Bespredmetno je polagati nade u Hrvatsku kao sekularnu državu – nismo ni prije! HBK je zamijenio CK.