autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Ova jedina Zemlja, sjećanje na Rudija Supeka i još ponešto

AUTOR: Boro Vučković / 23.04.2018.

Boro Vučković

Hrvatska je pri europskom, ako ne i svjetskom vrhu, po broju ministarstava. Imamo ih slovom i brojkom 20. I to na nešto više od 4 milijuna stanovnika. Nepotrebno, naravno. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike jedno je od njih. I meni najčudnije. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike lisica je u kokošinjcu.

Na čelu mu je dr. Tomislav Čorić, bivši ministar rada i mirovinskog sustava. Dobar ekonomist – financijaš i političar dr. Ćorić brinuo se svojedobno i za financije Hrvatske demokratske zajednice. Čovjek je, dakle, multisposoban, što i nije čudno jer je iz doline Neretve, odakle trenutačno dolaze najsposobniji kadrovi novije hrvatske političke scene.

Ali nije mu lako.

Brinuti se za financije najveće stranke bio je odgovoran i iznimno osjetljiv posao. Znoje se oko toga i danas mnogi Ćorićevi prethodnici. Sjetite se samo kako je Jarnjak ”fuflao” kad su ga pitali gdje je stranačka lova. Ali uredno je i bez afera to dr. Ćorić odradio.

Upravljati hrvatskim mirovinskim sustavom još je složenije. Teško da se može mirno spavati u zemlji u kojoj broj umirovljenika nadmašuje broj uposlenih, sve pršti od povlaštenih mirovina, a o stupovima da ne govorimo. Ali i u tom području je dr. Ćorić vrlo vješto kormilario. I tako je doplovio da Ministrstva zaštite okoliša i energetike. E, ako i iz toga Ministarstva izađe neokrznut, valja mu odati najveće priznanje.

Brinuti se za financije najveće stranke bio je odgovoran i iznimno osjetljiv posao. Znoje se oko toga i danas mnogi Ćorićevi prethodnici. Sjetite se samo kako je Jarnjak ”fuflao” kad su ga pitali gdje je stranačka lova. Ali uredno je i bez afera to dr. Ćorić odradio

Ministarsvo zaštite okoliša i energetike svojevrsni je oksimoron, drveno željezo, pametna glupost.

Jedan odjel tog Ministarstva rješava zagađenje mora, a drugi odjel tog istog Ministrastva rješava LNG terminal. Soba X rješava Omblu, soba Y zaštitu rijeka ponornica. Department A je zadužen za Peruču, Đale i Zakučac, a Department B za ribolov i bistrinu rijeke Cetine.

Boli glava.

A naš vrli ministar sve to dobije na stol i mora Plenkoviću podnijeti suvislo izvješće. Nije lako. A kad zastupnik Bulj ispali svoje eko-plotune o čistoći hrvatske prirode i čistoći prirodne Hrvatske, vrag je odnio šalu. A što ako je Zemlja ravna ploča? Gdje će biti golf igrališta?

Ožujak, travanj i svibanj su vrlo insprativni mjeseci u godini. Ujedinjeni narodi sve su spomen-dane vezane uz ekološke teme strpali, manje-više, u ta tri mjeseca. U proljeće na sjevernoj, a u jesen na južnoj polutki majčica Zemlja obilno nam daruje sebe, a da mi ništa ne uzvraćamo. Zato su, valjda, ti dani tako i posloženi.

Imamo Dane šuma i voda u ožujku, Dan planeta Zemlje 22. travnja, Dan migracije ptica, Dan pčela, Dan biološke raznovrsnosti u svibnju. Sve imamo, deklaracije imamo, ali bar dio toga primijeniti u Hrvatskoj je gotovo nemoguće. Danas.

Godine 1973. u nas je u izdanju zagrebačkog ”Naprijeda” objavljena prva ozbiljna knjiga o ekologiji. Napisao ju je Rudi Supek. Zove se ”Ova jedina Zemlja”. I danas bih svakom tko hoće reći nešto suvislo o okolišu toplo preporučio tu izvanrednu knjigu.

Gotovo sam siguran da mnogi naši vrli zastupnici i zelene kvazi-udruge koje blebeću o zaštiti okoliša za nju nisu ni čuli, a kamoli je pročitalli.

Prije četiri i pol desetljeća ugledni filozof, sociolog i psiholog prvi je na ovim prostorima sustavno objelodanio i objedinio ekološke probleme.

Hoće li se čovječanstvo moći održati u uvjetima sve veće industrijalizacije ili će doživjeti katastrofu? Osvrće se Rudi Supek na Ujedinjene narode i tada donesene deklaracije, osobito onu iz Stockholma 1972., koje su i danas, nažalost, aktualne.

Godine 1973. u nas je u izdanju zagrebačkog ”Naprijeda” objavljena prva ozbiljna knjiga o ekologiji. Napisao ju je Rudi Supek. Zove se ”Ova jedina Zemlja”. I danas bih svakom tko hoće reći nešto suvislo o okolišu toplo preporučio tu izvanrednu knjigu

Jugoslavenski režim nije volio Rudija Supeka, kao ni brata mu Ivana, dvije godine mlađeg. Slobodomislećem Rudiju zamjeran je časopis Praxis i svjetski ugledna Korčulanska ljetna škola.

Nije bio omiljen ni u vrijeme Tuđmana, premda je među prvima osamdesetih upozoravao na događanja naroda u Srbiji i to otvoreno zvao nacizmom.

S nacizmom i fašizmom nije koketirao jer je i sam bio u Drugom svjetskom ratu u francuskom Pokretu otpora i zatočen u logoru Buchenwald.

Ne bi Rudija Supeka, uvjerenog antifašistu, ali nikad člana Partije, voljeli ni ovi danas koji relativiziraju Dan pobjede, dijele se u Jasenovcu, a pokrovitelji su Bleiburga. U to možemo biti sigurni.

Ali vratimo se mi njegovoj vjerojatno najpoznatijoj knjizi ”Ova jedina zemlja”. Ima i tu razlog zašto knjiga nije popularna. Zagovara socijalističku ekonomiju kao najefikasniju u zaštiti okoliša. Održiva raspodjela umjesto bezgraničnog rasta. Zvuči poznato?

Još tekstova ovog autora:

• Obiteljska priča uz Dan pobjede i Dan Europe
• Zašto u "antihrvatskoj" Istri ima sve više Hrvata?
• Igra s granicama bez granica

> Svi tekstovi ovog autora