Strah od sjednice svih sudaca o Šeparovićevoj disertaciji

Rješenjem Ustavnog suda U-III-546/2018, s potpisom Mate Arlovića, dostavljenim novinaru 13. travnja 2018. godine pokušava se pozornost javnosti sa izbjegavanja rasprave na sjednici svih sudaca o disertaciji Miroslava Šeparovića preusmjeriti na komplicirani i teško razumljivi pravni igrokaz ”nije meritorno, nego je procesno”.

Igrokaz ”nije meritorno, nego je procesno” godinama služi da se na tisuće hrvatskih građana kojima su prekršena ljudska prava odjebe bez obrazloženja samo tvrdnjom da ”Ustavni sud nije nadležan”!

Na temelju igrokaza ”nije meritorno, nego je procesno” Ustavni sud je ocijenio da se ne radi o ”pojedinačnim aktima tijela državnih i sudbenih vlasti kojima su povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom”.

Čak je na web stranici Ustavnoga suda objavljen i Popis pojedinačnih akata koji se ne smatraju aktima iz članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, a na osnovu kojega se na tisuće ustavnih tužbi zbog kršenja ljudskih prava odbija automatizmom bez obrazloženja.

Tajne odluke Visokog upravnog suda koje se donose u postupcima koji se odnose na pravo na pristup informacijama, kao i izbjegavanje rasprave o mišljenju Odbora za etiku o Šeparovićevoj disertaciji na sjednici svih sudaca, neprimjerene su standardima civiliziranih pravnih uređenja

U konkretnom slučaju ”nije meritorno, nego je procesno” odlučivano navodno o zahtjevu za pristup informaciji o zakonskom postupku u kojemu od 18. rujna 2017. godine do danas nisu dobivene tražene informacije, niti rješenje kojim se zahtjev odbija!?

Nedvojbeno je, međutim, da je uskraćivanjem tražene informacije ili rješenja o odbijanju prekršeno Ustavom zajamčeno pravo pristupa informacijama.

I zbog toga je neistinito i pogrešno spomenuto rješenje Ustavnog suda U-III-546/2018, koje je Mato Arlović potpisao u ime i za račun svojeg šefa Miroslava Šeparovića.

Ali da podsjetimo, unatoč tome što su Povjerenica za informacije, Visoki upravni sud i Ustavni sud igrokazom ”nije meritorno, nego je procesno” pokušali zaustaviti objavljivanje mišljenja Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju o postupku izrade disertacije Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda, Autograf je 13. veljače 2018. objavio to mišljenje, što je prenijela većina medija u Hrvatskoj i inozemstvu.

A ta činjenica ukazuje na sudačku ljigavost u pokušajima da se nakon objavljivanja mišljenja Odbora za etiku pozornost javnosti preusmjeri s izbjegavanja rasprave na sjednice svih sudaca o (ne)etičnosti Šeparovićeve disertacije.

Čemu sva ta sudačka ljiga kada ionako svatko koga to zanima o tome već ima punu informaciju?

Očito u Ustavnom sudu misle da uskraćivanje prava na pristup informaciji, ako je informacija nezgodna za predsjednika Ustavnog suda, ne predstavlja kršenje Ustavom zajamčenog prava na pristup informacijama.

Problem izbjegavanja sjednice svih sudaca Ustavnog suda je nastao jer je u ustavnoj tužbi podnesen zahtjev za izuzeće ustavnog suca Miroslava Šeparovića, ujedno i predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i ustavne sutkinje Snježane Bagić, ujedno i zamjenice predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Sporno rješenje Visokog upravnog suda UsII-305/17-5 od 27. prosinca 2017. godine, o kojemu je Ustavni sud izbjegao odlučiti proglašujući se ”nenadležnim”, doneseno je u postupku koji nije vođen javno, niti je javno izrečeno rješenje, iako nisu postojali razlozi za isključivanje javnosti

Taj zahtjev je podnesen na temelju pravnog standarda utvrđenog još u rimskom pravu: Nemo iudex in causa sua (zabrana da o vlastitoj pravnoj stvari odlučuje sudac koji je osobno involviran u vlastitim pravima i pravnim interesima).

Predloženo je da o zahtjevu za izuzeće Bagićke i Šeparovića odluči sjednica svih sudaca, kao i da na toj sjednici bude donesena odluka kojem ustavnom sucu i ustavnosudskom savjetniku će se predmet dodijeliti na izradu nacrta odluke, kao i da se odluči o sastavu ustavnosudskog vijeća koje će odlučiti o tom ustavnosudskom predmetu, a sve radi otklanjanja sumnje u neovisnost i nepristranost ustavnog suca i ustavnosudskog savjetnika.

Ništa od toga, jer ”Ustavni sud nije nadležan”.

Kaj ozbiljno?

Kronologija igrokaza ”nije meritorno, nego je procesno” započela je zakonitim postavljanjem zahtjeva za pristup informacijama o mišljenju Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (imenovanom od Sabora) o (ne)etičnosti disertacije Miroslava Šeparovića.

Nakon uskraćenog odgovora (davanja informacije ili rješenja o odbijanju) 5. listopada 2017. godine predana je Uredu povjerenika za informacije zakonski propisana žalba radi ”šutnje uprave”.

No, Marija Musa, povjerenica za informiranje, u zakonskom roku nije donijela propisano rješenje o žalbi zbog ”šutnje uprave”.

Potom je 7. studenoga 2017. podnesen zahtjev Povjereniku za informiranje da u naknadnom propisanom roku od 8 dana donese odluku o žalbi zbog ”šutnje uprave”.

Na temelju konstrukcije ”nije meritorno, nego je procesno” Ustavni sud je ocijenio da se ne radi o ”pojedinačnim aktima tijela državnih i sudbenih vlasti (odlukama povjerenice za informiranje i Visokog upravnog suda) kojima bi bila  povrijeđeno ljudska prava zajamčena Ustavom”

U skladu sa Zakonom 16. studenog 2017. godine podnesena je tužba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske zbog ”šutnje uprave” s obzirom na to da ni povjerenica za informiranje nije u propisanom roku odgovorila na podnesene joj žalbe.

U odgovoru na tužbu povjerenica za informiranje Marija Musa 30. studenoga 2017. godine navodi da je, navodno još 8. studenoga 2017. godine, donijela zaključak ”kojim je naloženo prvostupanjskom tijelu” da u roku od 8 dana riješi zahtjev za pristup informaciji o mišljenju Odbora za etiku o disertaciji Miroslava Šeparovića davanjem tražene informacije ili rješenjem o odbijanju davanja informacije.

Usput rečeno, do danas po tom nalogu povjerenice nije postupljeno niti je sama povjerenica poduzela bilo što da se njezin nalog poštuje.

Povjerenica za informiranje, međutim, donijela je zaključak umjesto propisanog rješenja, protivno ranijoj presudi Visokog upravnog suda UsII-158/15-15, kojom je Visoki upravni sud još 2016. godine presudio da povjerenica za informiranje zahtjeve za pravo pristupa informacijama mora meritorno rješavati donošenjem rješenja, a ne donošenjem zaključaka kao samo procesnih odluka.

Marija Musa je to sigurno znala i bez spomenute presude iz 2016. godine, jer je i docentica na Katedri upravnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Osnovano je stoga sumnjati da je Marija Musa, povjerenica za informiranje, svjesno i namjerno pogrešno donijela zaključak umjesto rješenja da bi i time pripomogla zaustavljanje objavljivanja mišljenja Odbora za etiku o disertaciji Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda.

A Visoki upravni sud, kao da je zaboravio na svoju presudu iz 2016. godine, donio je Rješenje (broj UsII-305/17-5) kojim je neosnovano i pogrešno obustavljen upravni spor zbog ”šutnje uprave”, jer je povjerenica za informacije tobože formalno ”prekinula šutnju uprave” donošenjem zaključka umjesto rješenja.

Proturječno u istom rješenju Visoki upravni sud u obrazloženju navodi da je ”zaključak Povjerenice za informiranje uzeo u razmatranje kao da je rješenje”!?

I u nastavku da Visoki upravni sud ”napominje Povjerenici za informiranje da je u konkretnom slučaju, dakle, kao i u svim identičnim situacijama potrebno o žalbama riješiti rješenjem na koje stranke imaju pravo izjavljivanja pravnog lijeka, a ne u formi zaključka”.

Osnovano je sumnjati da je Marija Musa, povjerenica za informiranje, svjesno i namjerno pogrešno donijela zaključak umjesto rješenja da bi i time pripomogla zaustavljanje objavljivanja mišljenja Odbora za etiku o disertaciji Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda

Sporno rješenje Visokog upravnog suda UsII-305/17-5 od 27. prosinca 2017. godine, o kojemu je Ustavni sud izbjegao odlučiti proglašujući se ”nenadležnim, doneseno je u postupku koji nije vođen javno, niti je javno izrečeno rješenje, iako nisu postojali razlozi za isključivanje javnosti.

Tajne odluke Visokog upravnog suda koje se donose u postupcima koji se odnose na pravo na pristup informacijama, kao i izbjegavanje rasprave o mišljenju Odbora za etiku o Šeparovićevoj disertaciji na sjednici svih sudaca, neprimjerene su standardima civiliziranih pravnih uređenja.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora